fbpx
Ilustracija: Pixabay

‘SJENOVITA ETIKA’ NOĆI VJEŠTICA: ‘Kako nam duhovi pomažu da budemo moralniji ljudi?’

Autor: Zlatko Govedić

Najstariji sačuvani zapisi o proslavi Samhaina potječu iz staroirske književnosti 10. stoljeća.

Beltane (1. svibnja) i Samhain (1. studenog) za Kelte nisu bili samo puki počeci ljeta i zime, nego prijelomni trenuci u poljoprivrednoj godini, kao i kod ostalih indoevropskih naroda. U Slavena je to vidljivo u blagdanima Jarila i Morane (u kršćanstvu Jurjeva i Mitrova). U tim prijelomnim trenucima društveni poredak i struktura privremeno se dokidaju pa ljudi mogu raditi svakojake ludorije (tipično za liminalnu fazu svakog obreda prijelaza).

Početak zime i tamnog dijela godine energetski se posve razlikovao od nasuprotnog Beltanea. Iako su oba blagdana zadržala brojne vesele običaje, na Beltaneu se slavi život, dok se na Samhainu na šaljiv način suočavamo sa smrću, pa je to vrijeme općeg meteža i zbrke. Ljudi bi se maskirali i činili razne nestašluke, zafrkavali i plašili jedni druge (od čega potječu poznati običaji za građanski praznik Halloween).


Oba su blagdana “između godišnjih doba”, između dva svijeta i dva vremena. Zato se kaže da je “veo stanjen” te da možemo komunicirati s drugim entitetima, pri čemu je na Beltaneu veći naglasak na vilama, a na Samhainu na duhovima umrlih.

I stari Slaveni u isto doba godine slavili su Djedove (Dziady) – blagdan štovanja predaka.

Ljudi su od duhova tražili vodstvo i nadahnuće. Palili su krjesove kako bi tjerali negativne entitete i zlonamjerne duhove. Pored humaka (kasnije grobova) palili bi baklje kako bi duhovi pronašli izlaz iz Onog svijeta, a na prozorima bi ostavljali svijeće kako bi duhovi znali kamo treba doći. Pred kućama bi za njih ostavljali posude s hranom, ponekad čak i odjeću. Vlastite pretke prizivalo se u kuću. Za svakog člana obitelji koji je preminuo u razdoblju od prošlog Samhaina, na blagdanskom bi se stolu postavio dodatni obrok. Ta se hrana poslije ne jede nego se posipa po zemlji.

Izvorno značenje

Prerušivanje u duhove, zombije, vampire, vukodlake i druga mračna i tajanstvena bića u Noći vještica jesu drevni običaji koji su se pretočili u suvremeni građanski praznik Halloweenu.

Poznat je i običaj trick-or-treating. Maskirana i kostimirana djeca obilaze sve kuće u naselju i zvone. Kad im vlasnik otvori vrata, oni viknu: Trick or treat, vlasnik ih pozdravlja i daje im slatkiše, a oni odu dalje. Imenica trick znači “smicalica, nepodopština, šala, trik”, a treat znači “čašćenje, gošćenje”. Prema tome, djeca ostavljaju izbor: ili mi daj slatkiše ili ću ti napraviti kakvu nepodopštinu. Pojam trick-or-treating obično se ne prevodi, osim eventualno “prosjačenje slatkiša” (kao npr. выпрашивание сладостей u ruskom). Iako je trick-or-treating doista nastao fuzijom nekoliko samhainskih običaja, zapravo je riječ o recentnoj pojavi tipičnoj za Halloween. Pojam “Trick or treat” prvi je put zabilježen u studenom 1939. u mjesečniku “The American Home”.

U Britaniji bi u Noći vještica kostimirani ophodi dolazili do kuća. Sudionici bi čestitali blagdan, pjevali i plesali. Za svoju “plesnu točku” mladići bi zauzvrat tražili kolače i pivo. S druge strane, u Škotskoj je Samhainska noć (Oidhche Shamhna) bila noć meteža, zbrke i smicalica. Muškarci su se odijevali u žensku, a žene u mušku odjeću. Mogli ste susjedu začepiti dimnjak, ukrasti otirač, preplašiti ga i sl. Naravno, nitko se ne bi ljutio. To je bilo vrijeme kad se privremeno dokidaju društvene norme. Osim toga, u vrijeme Velike gospodarske krize tridesetih godina prošlog stoljeća raslo je siromaštvo i kriminal, pa su se u Americi počele organizirati sigurne zabave za Halloween kako pogotovo mladi nezaposleni muškarci ne bi bez veze divljali po gradu nego u kontroliranim uvjetima od svojih susjeda dobivali hranu i piće, pa čak i sitni novac. Iz svega toga nastao je današnji običaj trick-or-treating.




Čak se i psihoterapeuti slažu s time da ikonografija tog blagdana i običaji poput Jackova fenjera ili plesa mrtvaca pridonose rastakanju društveno uvjetovanog koncepta smrti i potisnutih emocija, što je zdravo iskustvo, kako za odrasle, tako i za djecu.

Etička komponenta

“Kao znanstvenik koji je mnogo godina proučavao priče o duhovima, otkrio sam da nas duhovi općenito ‘opsjedaju’ iz dobrih razloga – od neriješenih ubojstava, nedostatka odgovarajućih pogreba, prisilnih samoubojstava, tragedija koje se mogu spriječiti i drugih etičkih propusta. Duhovi, u ovom svjetlu, često se nalaze kako traže pravdu s one strane groba, postavljajući zahtjeve od pojedinaca ili od društava u cjelini. Na primjer, u SAD-u su zabilježena viđenja afroameričkih robova i ubijenih Indijanaca”, objašnjava američki etnolog Tok Thompson sa Sveučilišta južne Kalifornije.

Znanstvenica Elizabeth Tucker detaljno opisuje mnoga od tih prijavljenih viđenja u sveučilišnim kampusima, često povezanih s ružnim aspektima prošlosti kampusa.




Duhovi tako otkrivaju “sjenovitu stranu etike”. Njihova viđenja često su podsjetnik da etika i moral nadilaze naše živote i da etički propusti mogu nositi težak duhovni teret.

Ipak, priče o duhovima također donose nadu. Predlažući život nakon smrti, nude priliku da se bude u kontaktu s onima koji su preminuli i stoga priliku za iskupljenje – način da se okaje za pogreške iz prošlosti.

“Ove Noći vještica, uz vrištanje i plašenje, možda ste odvojili nekoliko minuta da cijenite ulogu duhova u našoj ukletoj prošlosti i shvatite kako nas vode da vodimo moralne i etičke živote”, zaključuje Thompson.

Autor:Zlatko Govedić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.