REVOLUCIONARNO OTKRIĆE: Koloniju na Mjesecu i Marsu ljudi će izgraditi od svoje krvi, znoja i suza – doslovno!

Istraživači istražuju načine uzgoja usjeva, proizvodnje raketnog goriva i izgradnje konstrukcija od materijala koji nisu sa Zemlje. Nova studija ukazuje na intrigantnu mogućnost. Čvrste cigle mogu se napraviti kombiniranjem Mjesečeve ili Marsove prašine s proteinom koji se nalazi u ljudskoj krvi i ureom koja se nalazi u znoju, suzama i mokraći.

“Znanstvenici su pokušavali razviti održive tehnologije za proizvodnju materijala nalik betonu na površini Marsa, ali nikada nismo prestali misliti da bi odgovor cijelo vrijeme mogao biti u nama”, navodi vodeći autor studije Aled Roberts sa Sveučilišta u Manchesteru (Engleska, UK).

Roberts i njegovi kolege napravili su eksperimentalni beton u laboratoriju sa simuliranom lunarnom i marsovskom prašinom, iskoristivši ljudski serum albumin (HSA), uobičajeni protein u krvnoj plazmi, kao vezivno sredstvo.

Proizvedeni “izvanzemaljski regolitni biokompoziti” (ERB) bili su jaki poput običnog betona. Znanstvenici su utvrdili da se HSA denaturira pri miješanju s izvanzemaljskim simulantom, “zgrušavajući” se tako da povezuje materijale.

Inače, sama ideja nije revolucionarna. Životinjsku krv stoljećima su mnoge kulture rabile kao mort (vezivo) za žbuku.

Stručnjaci su također otkrili da dodavanje uree u mješavinu puni ERB-ove, čineći ih znatno jačima od betona. Ti egzotični biokompoziti potencijalno se mogu 3D printati, što olakšava njihovu proizvodnju na površini udaljenih svjetova.

Takav bi posao mogao pomoći u smještaju dodatnih doseljenika na Mjesec ili Mars.

“Kad bi se HSA-ERB-ovi iskoristili kao mort i kombinirali s metodom gradnje na bazi vreća s pijeskom, naši proračuni ukazuju na to da bi svaki član posade tijekom 72-tjedne misije na Marsu mogao proizvesti dovoljno HSA za izgradnju prostora za stanovanje po jednog dodatnog astronauta. To bi moglo omogućiti stalno širenje kolonije na Marsu”, navodi se u studiji.

Prikupljanje HSA zahtijevalo bi redovito prikupljanje krvi astronauta (ili krvi drugih sisavaca, ako ih ima). To je potencijalno opterećujuća intervencija, posebno uzimajući u obzir stresore koje bi naseljenici na Mjesecu ili Marsu već doživljavali (veće doze zračenja i psihološki učinci izolacije). Stoga su za provjeru koncepta potrebna daljnja istraživanja utjecaja redovitog darivanja krvi astronauta, naglasili su istraživači.

“Usprkos tome, vjerujemo da bi HSA-ERB-ovi mogli potencijalno imati značajnu ulogu u novonastaloj koloniji, ali će ih na kraju vjerojatno zamijeniti svestrani bioreaktori ili druge tehnologije koje će tek nastati”, zaključuju znanstvenici.