Ilustracija/Pixabay

PO ČEMU SMO MI PAMETNIJI OD DRUGIH VRSTA? Nova studija objašnjava zašto su ljudi bez premca u pogledu spoznaje

Autor: Zlatko Govedić

Za razliku od drugih vrsta, mi možemo napraviti cjepiva, slati sonde u druge svjetove i graditi nebodere. Istraživači koji stoje iza nove studije o tome kako naš mozak obrađuje informacije objašnjavaju zašto su ljudi sposobni za mnogo više od drugih vrsta.

Ljudi su bez premca u području spoznaje. Uostalom, nijedna druga vrsta nije poslala sonde na druge planete, proizvela cjepiva za spašavanje života niti stvorila poeziju. Kako se informacije obrađuju u ljudskom mozgu da bi to bilo moguće, pitanje je koje je izazvalo beskrajnu fascinaciju, ali nema konačnih odgovora.

Naše razumijevanje funkcije mozga promijenilo se tijekom godina. No, trenutni teorijski modeli opisuju mozak kao “distribuirani sustav za obradu informacija”. To znači da on ima različite komponente koje su čvrsto umrežene kroz ožičenje mozga. Za međusobnu interakciju regije razmjenjuju informacije putem sustava ulaznih i izlaznih signala. Međutim, to je samo mali dio složenije slike. U novoj studiji objašnjava se da se način na koji se informacije obrađuju također razlikuje između ljudi i drugih primata, što može objasniti zašto su kognitivne sposobnosti naše vrste toliko superiorne.

“Posudili smo koncepte iz onoga što je poznato kao matematički okvir teorije informacija – proučavanje mjerenja, pohranjivanja i komuniciranja digitalnih informacija koje su ključne za tehnologiju, kao što su internet i umjetna inteligencija, da bismo pratili kako mozak obrađuje informacije. Otkrili smo da različite regije mozga zapravo koriste različite strategije za međusobnu interakciju”, tumače autori nove studije.

Neke regije mozga razmjenjuju informacije s drugima na vrlo stereotipan način, koristeći ulaz i izlaz. To osigurava da signali prolaze na ponovljiv i pouzdan način. To je slučaj za područja koja su specijalizirana za senzorne i motoričke funkcije (kao što je obrada zvučnih, vizualnih i informacija o kretanju).

Uzmimo, na primjer, oči koje šalju signale u stražnji dio mozga na obradu. Većina informacija koje se šalju jesu duple, a pruža ih svako oko. Drugim riječima, polovica tih informacija nije potrebna. Stoga tu vrstu obrade ulazno-izlaznih informacija nazivamo “suvišnom”.

Ali redundantnost pruža robusnost i pouzdanost. To je ono što nam omogućuje da i dalje vidimo samo jednim okom. Ta je sposobnost neophodna za opstanak. Zapravo, toliko je ključno da su veze između tih regija mozga anatomski čvrsto povezane u mozgu, pomalo poput fiksne telefonske linije.




Međutim, nisu sve informacije koje pružaju oči suvišne. Kombiniranje informacija iz oba oka u konačnici omogućuje mozgu da obradi dubinu i udaljenost između objekata. To je osnova za mnoge vrste 3D naočala u kinu.

To je primjer bitno drugačijeg načina obrade informacija, na način koji je veći od zbroja njegovih dijelova. Tu vrstu obrade informacija, kada su složeni signali iz različitih moždanih mreža integrirani, nazivamo “sinergijskim”.

Sinergijska obrada najrasprostranjenija je u regijama mozga koje podržavaju širok raspon složenijih kognitivnih funkcija, kao što su pozornost, učenje, radna memorija, društvena i numerička kognicija. Nije ožičen u smislu da se može promijeniti kao odgovor na naša iskustva, povezujući različite mreže na različite načine. To olakšava kombinaciju informacija.




Takva područja u kojima se događa mnogo sinergije, uglavnom u prednjem i srednjem dijelu korteksa (vanjski sloj mozga), integriraju različite izvore informacija iz cijelog mozga. Stoga su šire i učinkovitije povezane s ostatkom mozga nego regije koje se bave primarnim senzornim i pokretnim informacijama. Područja visoke sinergije koja podržavaju integraciju informacija također obično imaju mnogo sinapsi, mikroskopskih veza koje omogućuju živčanim stanicama da komuniciraju. Je li sinergija ono što nas čini posebnima?

“Željeli smo znati je li ta sposobnost akumuliranja i izgradnje informacija kroz složene mreže u mozgu različita između ljudi i drugih primata, koji su nam bliski rođaci u evolucijskom smislu.

Kada smo ispitali podatke iz mozgova čimpanze, otkrili smo da što se područje ljudskog mozga više proširilo tijekom evolucije u odnosu na njegov pandan u čimpanzi. Također smo pogledali genetske analize ljudskih donora. To je pokazalo da regije mozga povezane s obradom sinergijskih informacija imaju veću vjerojatnost da će izraziti gene koji su jedinstveno ljudski i povezani s razvojem i funkcijom mozga, kao što je inteligencija.

To nas je dovelo do zaključka da dodatno ljudsko moždano tkivo, stečeno kao rezultat evolucije, može biti prvenstveno posvećeno sinergiji. Zauzvrat, primamljivo je nagađati da prednosti veće sinergije mogu, dijelom, objasniti dodatne kognitivne sposobnosti naše vrste. Sinergija može dodati važan dio slagalici evolucije ljudskog mozga, koji je prije nedostajao.

U konačnici, naš rad otkriva kako ljudski mozak upravlja kompromisom između pouzdanosti i integracije informacija – potrebno nam je oboje. Važno je da okvir koji smo razvili obećava kritične nove uvide u široku lepezu neuroznanstvenih pitanja, od onih o općoj spoznaji do poremećaja”, navode autori studije.

Autor:Zlatko Govedić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.