Polarna svjetlost, Ilustracija: Pixabay

Ovakvu polarnu svjetlost još niste vidjeli: Dosad se mislilo da je ova boja aurore nemoguća

Autor: Zlatko Govedić

Britanski fotograf Graeme Whipps snimio je polarnu svjetlost (auroru) narančaste boje u Aberdeenshireu (Škotska, UK) u subotu, 25. studenog, oko 18 sati po lokalnom vremenu.

Dosada se smatralo da je polarna svjetlost te boje nemoguća.

Osim same aurore, Whipps je snimio i meteor koji se, u stilu pravog fotobombaša, pojavio u kadru.

Snimljena polarna svjetlost bila je posljedica manje (G2) geomagnetske oluje, poremećaja u Zemljinu magnetskom polju (magnetosferi), koju je pokrenuo koronalni izbačaj mase pošto je udario u Zemlju.

Foto: Graeme Whipps

‘Vatreni kanjon’

Općenito, koronalni izbačaj mase (KIM) jest masivan eksplozivan događaj kojim se iz Sunčeve korone u svemir izbacuje plazma kroz Sunčev vjetar ili pak otvorena jednopolna magnetska polja. Pritom su milijarde tona plazme katapultirane u Sunčev sustav brzinom od devet milijuna km/h.

Dotični KIM lansiran je iz masivne Sunčeve prominencije koja je “pukla” i odletjela u svemir, ostavljajući iza sebe masivnu dolinu na površini Sunca poznatu kao “vatreni kanjon”.

Sličan vatreni ponor iza sebe je ostavila solarna erupcija na Noć vještica.




“Nijanse su bile nevjerojatan prizor… još i taj meteor”, rekao je Whipps.

Sličan vatreni ponor nastao je uslijed erupcije Sunca na Noć vještica.

Foto: Graeme Whipps

Svjetlosni fenomen

Polarna svjetlost jest svjetlosna pojava u visokim slojevima atmosfere u obliku lukova, korona, pruga, zavjesa i difuznih svijetlih ploha.




Najčešće je vidljiva u polarnim krajevima, a što je udaljenost od magnetskih polova veća, to se pojavljuje rjeđe.

Osim na Zemlji, opažena je i na Jupiteru i Saturnu. Lukovi polarne svjetlosti su oštro ograničeni, zrakaste ili homogene strukture, s najvišom točkom u magnetskom meridijanu. Zavjese imaju duge zrake koje se često pružaju u smjeru magnetskoga polja u obliku lepeze. Korona se pojavljuje u najsjevernijim krajevima, gdje su magnetske silnice okomite na površinu planeta. Difuzne svijetle plohe nalik su na osvijetljen oblak i mogu povremeno pulsirati, lagano povećavati i smanjivati sjaj u razdoblju od nekoliko minuta.

Polarna svjetlost u Zemljinoj atmosferi nastaje kada brze (300 do 1200 km/s), električki nabijene čestice (npr. ioni, elektroni) Sunčeva vjetra uđu u Zemljino magnetsko polje pa se ubrzavajući se prema Zemljinim magnetskim polovima sudaraju s česticama zraka i pobuđuju ih na emisiju svjetlosti, najčešće na visinama između 90 i 150 km. Posebno je sjajna u doba velike Sunčeve aktivnosti (pojava mnogih Sunčevih pjega i baklji).

Razne boje

Promatrana iz područja bližega Zemljinim polovima, polarna je svjetlost uglavnom žutozelene, a s manjih geografskih širina, crvene boje. Do razlike u boji dolazi zbog različitih gustoća zraka na različitim visinama u atmosferi. Na velikim visinama, gdje je atmosfera rijetka, sudari su među molekulama zraka rijetki i kisik dvije minute nakon pobuđenja emitira crvenu svjetlost.

Polarna svjetlost pojavila se nad Hrvatskom: Iznimno rijetka pojava na našem području

U dubljim slojevima atmosfere (do kojih čestice Sunčeva vjetra dospijevaju putujući prema sjeveru ili jugu) događa se znatno više sudara među molekulama zraka, što dovodi do toga da, potaknut tim sudarima, Sunčevim vjetrom pobuđeni kisik emitira zelenu svjetlost. Pobuđeni dušik neovisno o visini emitira plavu i ljubičastu svjetlost.

Na sjeveru planeta naziva se aurora borealis (sjeverna zora), prema rimskoj božici svitanja Aurori i grčkom bogu sjevernih ili sjeveroistočnih vjetrova, Boreju. Na jugu se naziva aurora australis (južna zora).

Rijedak svjetlosni fenomen javlja se sve češće: Zove se ‘Steve’ i vidi se uz polarnu svjetlost

Autor:Zlatko Govedić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.