Ilustracija

OTKRIVENE TAJNE NACI-ORGANIZACIJE: Nacistički okultisti bili su u kontaktu s izvanzemaljcima

Autor: Zlatko Govedić / 7Dnevno

U Republici Adigeji, koja se nalazi na Kavkazu te je u sastavu Ruske Federacije, na veliko čuđenje stručnjaka, tijekom arheoloških iskopavanja 2017. godine pronađen je kovčeg s amblemom Trećega Reicha.

Pozornost javnosti zaokupili su ostaci nepoznatih bića koji su se nalazili pored kovčega. Riječ je o lubanjama bez čeljusti, čeonih kostiju i potiljaka. Ostatke je u pećini pronašao tim znanstvenika Vladimira Melikova još 2015. godine, ali je otkriće postalo zanimljivo kada se utvrdilo da se na kovčegu nalazi znak “Ahnenerbe”. Riječ je o nacističkom institutu koji je osnovao Heinrich Himmler 1935. godine kako bi pronašao dokaz da je arijska rasa nekada vladala cijelim svijetom.

Institut se ubrzo počeo baviti istraživanjem paranormalnog i okultnog  stoga su teoretičari urota zaključili kako su lubanje dokaz da su nacisti bili u kontaktu s izvanzemaljcima. Međutim, ruski arheolozi tvrde da ostaci nemaju nikakve veze s izvanzemaljcima te da je najvjerojatnije riječ o lubanjama ovnova koje su voda i riječno kamenje u velikoj mjeri deformirali te izbacili na obalu.

Nacizam i okultizam

Nacistička zaluđenost rasnom, fizičkom i umnom supremacijom daleko je kompleksnija i intrigantnija od uobičajenog povijesnog, ratnog, političkog, ideološkog i totalitarističkog konteksta, sa sastavnicama koje su odavno pomno izučene i zaključcima koji su odavno poznati i priznati. Riječ je, dakako, o još jednoj strani nacizma, onoj tzv. alternativnoj, okultnoj i nadnaravnoj, za koju se doduše otprije znalo, ali koja zapravo nikad nije cjelovito, ozbiljno i sustavno obrađena.

Već od kraja Drugoga svjetskog rata, brojni stručnjaci, napose povjesničari, lingvisti i psiholozi, pokušavaju objasniti “izopačenost nacizma”, a čini se da su korijeni te izopačenosti djelomično usidreni u okultizmu. Korištenje “čudesnog” oružja, crne boje, mrtvačkih glava, orlova, runa i astrologije daje naslutiti da su se nacisti kanili služiti nadnaravnim silama. Istraživanja ukazuju na to da su se za vrijeme Drugoga svjetskog rata rabile teze poput onih da je izgubljena civilizacija Atlantida bila pradomovina Arijaca što je polako postao temelj nacističke ideologije. Sudeći prema podacima, sama pobjeda u ratu je, također, posljedica korištenja okultnog u kretanju prema pobjedi. Osim toga, fokusiranost na okultno jačalo je i uvjerenje Nijemaca da su upravo oni viša, izabrana rasa na Zemlji, također, jačajući u njima ideju germanske uzvišenosti.

Američki povjesničar i vrsni poznavatelj suvremene njemačke povijesti Eric Kurlander (46) u intervjuu za Večernji list u ožujku je rekao: “Magijsko ili nadnaravno razmišljanje ne proizvodi automatski fašizam, a kamoli nacizam. U kasnom 19. stoljeću većina Europe i Sjeverne Amerike doživjela je renesansu u magijskom razmišljanju, u okultnim i new age doktrinama. Ne mislim da su Njemačka i Austrija bile jedinstvene u tom pogledu. Ali mislim da su posebna epistemologija okultizma fin-de-sièclea, novopoganstva i granične znanosti u njemačkome dijelu srednje Europe, u kombinaciji s često etničkim i imperijalističkim sadržajem takvih doktrina i društveno-političkim okruženjem pod utjecajem krize, olakšali razmišljanja koja su proizvela nacizam i privukla obične Nijemce Hitleru. Na temelju priznatog površnog čitanja komparativnog rada, ne vidimo istu razinu rasizma, antisemitizma ili imperijalizma – ukratko, teorije rase i prostora – u francuskim, britanskim ili sjevernoameričkim okultnim krugovima. Niti su veze između takvih pokreta i glavnih političkih stranaka prevladavajuće u Francuskoj, Velikoj Britaniji ili Sjedinjenim Državama. Ako su Churchillovi torijevci, socijalisti Leona Bluma ili Rooseveltovi demokrati imali svoje ‘nadnaravne’ mislioce, oni nisu bili toliko utjecajni ili uronjeni u takve ideje kao što su Himmler, Hess, Darré, Ley, Ohlendorf i društvo. Čak su se i Hitler, Göring i Goebbels često koristili takvim idejama te su ih u nekim slučajevima i prihvatili”.

Rune

Nacisti su naročito bili fascinirani mističnim simbolima, tzv. runana. Rune su izvorno slova koja sačinjavaju pismo kojim su sjevernoeuropski germanski narodi pisali prije prelaska na latinicu. No, osim za pisanje, rune su se od najranijih dana rabile i za gatanje. Prvi runski zapisi potječu iz 4. stoljeća i bili su urezani u kamen, baš poput naše Bašćanske ploče.

Runski alfabet naziva se futhark, prema nazivima prvih šest runa, a imao je 24 grafema. Njime su od 1. do 8. stoljeća pisali germanski narodi diljem Europe, a ponajviše na područjima današnje Danske, Švedske i Norveške. Smatra se da i rune, poput grčkog i koptskog pisma, latinice ili ćirilice; potječu iz starog feničkog pisma.

Svaka runa označavala je po jedan glas u starim germanskim jezicima, ali je isto tako označavala i određenu riječ koja počinje tim glasom. Bile su, dakle, i slova i ideogrami. Kako su se one urezivale u kamen ili najčešće drvo, sastoje se od ravnih crta jer se takvi simboli lakše urezuju od oblih.

Odinov put

Nordijski mitovi, koji su fascinirali nacističke ideologe, govore o mističnom nastanku runa. Jedna od njih kaže da je jednog dana bog Odin jahao svog osmonožnog bijelog konja Sleipnira i došao do mitskog drveta Yggdrasila, kako su stari Germani nazivali veliki kozmički jasen na čijem stablu počiva devet svjetova, pa i ovaj naš koji se zove Midgard ili Međuzemlje. Ondje je Odin susreo tri norne kako sjede uza zdenac sudbine Urðarbrunnr.

Norne su tri mitske sestre od kojih prva započinje presti nit života, tj. određuje rođenje, druga prede nit života, tj. čuva ga, a treća kida nit života, tj. određuje smrt. U grčkoj mitologiji, tako, postoje tri moire, u rimskoj tri parke, a u slavenskoj tri suđenice (sudice, suđaje, rođenice, rojenice ) koje se ponekad nazivaju: Upis, Uris i Vusud.

Norne su Odinu odale brojne tajne iz daleke prošlosti i proricale mu budućnost. No kako je htio znati više, one su mu rekle da ode do diva Mímira koji čuva zdenac mudrosti Mímisbrunnr čijom se vodom zalijeva Drvo svijeta. No, kako mu Mímir nije tek tako htio predati sva znanja, Odin je učinio veliku žrtvu. Izvadio je jedno svoje oko i dao ga zdencu kako bi zaobio priliku da pije iz njega. Stoga se Odin vrlo često prikazuje kao jednooki starac. Međutim, ni dalje nije bio zadovoljan. Na povratku mu je kaput zapeo za granu drveta s kojeg je lišće opalo i tako je ostao visjeti. Devet dana i devet noći uzalud se pokušavao osloboditi. Dobio je unutarnje uvide i tako ugledao plemenite simbole velike moći. To su bile rune. One su mu dale moć da se oslobodi s tog drveta. Skočio je i ponovno odjahao u Valhallu. Potom je Odin inicirao mnoge svoje sudrugove u znanje o runama, kako bogove, tako i ljude. Devet dana i noći simboliziraju šamanski obred koji je potrebno proći prije nego što se netko odluči rabiti rune u magijske svrhe. U poemi Hávamál opisano je čak i to da se runama može vratiti život.

Uporaba u magiji

Uporaba runa u divinacijske i magijske svrhe zabilježena je još u 3. stoljeću, kad se na mnogim magijskim zapisima i amuletima pisala mistična riječ alu. Pretpostavlja se da ona znači isto što i engleska riječ ale “pivo gornjeg vrenja”, iako joj podrijetlo može biti i u korijenu *alh “štititi”. Runski vrač nazivao se erilaz. Rimski senator i povjesničar Tacit u 2. stoljeću zapisao je kako germanski svećenici režu šibe na tanke ploške, urezuju rune, a potom ih bacaju na bijelo platno i gataju. U srednjovjekovnoj Poetskoj Eddi, u poemi Sigrdrífumál, opisano je kako valkira Brunhilda poučava junaka Sigurda kako se treba služiti runama. Primjerice, za pobjedu u borbi trebalo je na mač urezati “pobjedničke rune”, a za mirnu plovidbu na pramac i krmu trebalo je urezati “valne rune”. Od 17. stoljeća rune je ponovno popularizirao švedski hermetist Johannes Bureus.

Nacistička fascinacija runama temelji se prije svega na knjizi Das Geheimnis der Runen (“Tajna runa”) iz 1908. koju je napisao austrijski okultni pisac Guido von List (1848.-1919.) koji se smatra ideološkim začetnikom oživljavanja germanske poganske religije. U knjizi je objavio popis 18 “Armanen” runa koje su mu se ukazale u stanju privremena sljepila nakon operacije mrene na oba oka 1902. godine.

24 rune

Svaka runa ima naziv čije prvo slovo odgovara njenoj glasovnoj vrijednosti. Dijele se u tri skupine po osam runa. Svakom vlada po jedan nordijski bog: Frey, Heimdall i Týr.

Freyeva skupina predstavlja rast, stvaranje, plodnost, dobitke, novac, zdravlje, znanje i užitak: Fehu, Uruz, Thurisaz, Ansuz, Raido, Kenaz, Gyfu i Wynn.

Heimdallova skupina predstavlja zastoje i višu silu, ono na što se ne može izravno utjecati: Haglaz, Naudiz, Isaz, Jeran, Eihwaz, Peordh, Algiz i Sigel.

Týrova skupina predstavlja samopožrtvovnost i pravdu, tj. sile s kojima se čovjek bori na putu duhovnog razvoja:  Tiwaz, Berkanan, Ehwaz, Mannaz, Laguz, Ingwaz, Odali Dagaz.

Nacistička fascinacija runama

Runu Sigel koja znači “Sunce”, nacisti su iskoristili za simbol vojne organizacije Schutzstaffel (SS) “Zaštitni odjel”. U Hrvatskoj je za vrijeme Drugog svjetskog rata nacistička Sedma SS dobrovoljačka gorska divizija “Prinz Eugen” za simbol imala runu Odal, dok mnogi neonacisti danas ističu runu Tiwaz. Zanimljivo, i kukasti križ ili svastika, koja je iskorištena za državni simbol Trećeg Reicha, izvorno je simbol Sunca u indoarijskoj tradiciji.

U germanskoj tradiciji opisani su brojni načini uporabe runa u magiji, posebice za izradu amuleta i talismana. Kao apotropeji crtali su se po fasadama kuća, uz vrata i prozore, najčešće rune Thurisaz, Eihwaz, Algiz, Sigel i Tiwaz. Zapis koji se postavlja na talisman jest “runski sigil” koji se naziva još i “runska ligatura” ili “vezane rune”. Postoje tradicionalni sigili, među kojima je najpoznatija ligatura runa Ansuz i Gyfu koja se rabi za sreću. Za financijski uspjeh rabe se: Fehu, Dagaz i Odal, za ljubav: Fehu, Thurisaz, Kenaz, Gyfu, Wynn, Naudiz, Tiwaz, Laguz, Berkanan i Ingwaz, za zdravlje i dobrobit: Uruz, Kenaz, Peordh, Sigel i Tiwaz itd.

Početkom 20. stoljeća nekoliko njemačkih mistika osmislilo je tjelesne vježbe pod nazivom Stádhagaldr u kojima se pokretima ruku, nogu, glave i cijeloga tijela prikazuju same rune na različite načine. Očekivano, i ta je metoda bila naišla na brojne pobornike među  njemačkim nacistima.

Autor:Zlatko Govedić / 7Dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.