Wikimedia Commons

OPISI IZ DREVNIH SPISA: Jesu li nuklearne eksplozije razorile prastare civilizacije?

Autor: Zlatko Govedić / 7Dnevno

Godine 1938. otkrivena je fisija, tj. lančana reakcija diobe atomske jezgre pogođene neutronom na dva dijela podjednake mase, praćena emisijom neutrona, gama-zračenja i oslobađanjem velikih količina energije. Iste su godine znanstvenici Leo Szilard (1898.-1964.) i Albert Einstein (1879.-1955.) upozorili tadašnjega američkog predsjednika Franklina D. Roosevelta (1882.-1945.) da energija oslobođena tim procesom može poslužiti u ratne svrhe. I tako je u lipnju 1942. pod nazivom “Projekt Manhattan” u SAD-u započeo rad na konstrukciji nuklearne bombe. Prva nuklearna proba pod imenom “Trinity” izvedena je 16. lipnja 1945. na području Alamogordo u američkoj saveznoj državi Novome Meksiku.

Amerikanci nisu željeli da se Drugi svjetski rat produlji unedogled pa su već 6. kolovoza iste godine bacili atomsku bombu “Little Boy” na japanski grad Hiroshimu. Eksplozija siline 20.000 tona TNT-a uništila je više od 10 četvornih kilometara gradske površine, ubila više od 66.000 i ranila oko 70.000 stanovnika. Samo tri dana poslije, druga je atomska bomba “Fat Man” bačena na grad Nagasaki. Ona je pobila oko 40.000 i ranila 25.000 ljudi. Od pedesetih godina prošlog stoljeća nekoliko je država nastavilo razvijati vojnu nuklearnu tehnologiju.

Prema podacima iz 2019., u svijetu postoji 13.865 bojevih glava, a posjeduje ih devet država: SAD, Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Kina, Indija, Pakistan, Izrael i Sjeverna Koreja. Imajući u vidu sve te povijesne činjenice, ne čudi da su sve naše asocijacije na nuklearno oružje vezane uz 20. stoljeće. No već godinama neki stručnjaci, pseudoznanstvenici, istraživači i “alternativci” govore o nuklearnim katastrofama koje su pogađale drevne civilizacije, što iz današnje perspektive zvuči poput veoma maštovite spekulativne fikcije.

TAJNA POTRESA KROZ STOLJEĆA: Po kršćanima sami smo krivi, dok ih za Nordijce uzrokuje bog šala Loki

Eksplozivni događaj

Najpoznatije takvo mjesto zacijelo je arheološki lokalitet Tall el-Hammam koji se nalazi u Jordanu na granici sa Zapadnom obalom. Kada je američki arheolog Steven Collins (70) godine 2005. ondje započeo iskapanja, ustvrdio je da je riječ o biblijskome gradu Sodomi, što je naišlo na osporavanje brojnih stručnjaka.

No u prosincu 2018. svjetski su mediji prenijeli tvrdnju istraživačā kako analiza 3700 godina stara lokaliteta ukazuju na to da je neki “termički silovit eksplozivni događaj razorio otprilike 500 četvornih kilometara površine sjeverno od Mrtvog mora i time trenutačno izbrisao naprednu civilizaciju što je ondje postojala tisućljećima”. Dok su neki konzervativniji komentatori taj događaj usporedili s nerazjašnjenom Tunguskom eksplozijom 1908., oni smjeliji zaključili su da je to “novi dokaz o nuklearnom sukobu u drevnim vremenima”.

“S obzirom na to da udarni krater ne postoji, istraživački tim smatra da je to razaranje bilo uzrokovano niskom eksplozijom, ne višom od jednog kilometra iznad tla. Eksplozija je bila toliko silovita da se cirkon sadržan u lončariji pretvorio u plin, zahvaljujući temperaturama i do 4000 °C. Usporedbe radi, temperatura na površini Sunca je oko 5600 °C. Lončarija se pretvorila u staklo. Datiranje ugljikom-14 pokazalo je da su zidovi od glinenih cigli iznenada nestali prije oko 3700 godina, ostavivši samo kamene temelje”, izjavili su istraživači.

Za razliku od tunguske, ova se eksplozija dogodila u, za ono doba, gusto naseljenu području te je ubila između 40 i 65 tisuća ljudi koji su nastanjivali nizinu Ghor. Dotad plodno tlo zbog nevjerojatne vreline ostalo je jalovo, a potom i zasoljeno vodama Mrtvog mora jer je nakon eksplozije uslijedio tsunami. Zahvaćeno se područje oporavilo tek nakon šesto godina.

Dakako, vodeći se Collinsovim idejama, neki su komentatori iznijeli teoriju da je taj događaj zapravo razaranje Sodome, kako je opisano u Bibliji: “Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli” (Knjiga postanka 19:23-26).

Drevno oružje

Dok se krajem 1932. britanski istraživač Pat Clayton (1896.-1962.) u Libiji vozio kroz pustinju Saharu, čuo je krckanje pod gumama. Tada je primijetio ono što je poslije nazvano “libijskim pustinjskim staklom”, jednom od neriješenih znanstvenih enigmi. Jer, da bi se pijesak pretvorio u staklo, potrebna je temperatura od barem 1815 °C. Tek je mnogo godina poslije na području Alamogordo u Novom Meksiku otkriveno da su nuklearni testovi proizveli isti učinak – pijesak se pretvorio u komadiće stakla. No, s obzirom na veličinu područja na kojem je pronađeno staklo, snaga drevnoga oružja u libijskoj pustinji morala je biti deset tisuća puta veća od snage prve nuklearne bombe testirane u Alamogordu.

Kako su slični komadići stakla pronađeni i u drugim pustinjama diljem svijeta, neki su stručnjaci zauzeli stav kako su oni nastali od udara asteroida. No ta je teorija odbačena jer nigdje u blizini nisu pronađeni krateri koji bi nastali nakon takvih udara. I ne samo to, libijsko pustinjsko staklo odlikuje se prozirnošću i čistoćom od čak 99 posto, što nije slučaj s tvarima nastalima po udaru asteroida ili meteoroida.

Mračne tajne ukletih kuća u Hrvatskoj: Ubijaju vlasnike, a tko u njima provede noć završi u ludnici

Razasuta tijela

Istraživači indijske kulture i povijesti navode kako neobična oružja koja se spominju u drevnim epovima ne mogu biti ništa doli nuklearno oružje. Kao dokaze nude tragove razaranja zemljišnih slojeva koje arheolozi još nisu objasnili.

Američki teorijski fizičar J. Robert Oppenheimer (1904.-1967.) tijekom Drugoga svjetskog rata bio je na čelu istraživačkog rada za proizvodnju atomske bombe u Los Alamosu, a poslije je postao jedan od najvećih kritičara uporabe nuklearnog oružja. Sedam godina nakon rata, tijekom jednog predavanja neki ga je student upitao je li pokus u Novom Meksiku doista bio prvi nuklearni test ikada održan. On je znakovito odgovorio: “Jest, u moderno vrijeme”.

Oppenheimer je, naime, strastveno proučavao drevne hinduističke spise. Poznato je da je, kritizirajući nuklearno oružje, citirao Bhagavad-gitu u kojoj bog Višnu izgovara: “Sada sam postao smrt, uništavatelj svijeta”.

Mohendžo Daro bio je grad na donjem toku rijeke Ind, u današnjoj pakistanskoj pokrajini Sind. Uz Harappu bio je najveće prapovijesno nalazište predarijske Indske dolinske civilizacije koja je postojala otprilike od 3300. do 1300. pr. Kr. Nedugo nakon njegova otkrića dvadesetih godina prošloga stoljeća, istraživači su iskopali i prve ostatke njegovih žitelja. Svi su pronađeni u položajima koji ukazuju na iznenadnu katastrofu. Tijela su bila razasuta po gradskim ulicama, a ne u grobovima.

Britanski neovisni istraživač David W. Davenport nakon dvanaest godina proučavanja drevnih indijskih tekstova, kao i samog lokaliteta, godine 1979. objavio je knjigu “Atomsko uništenje 2000. prije Krista” u kojoj je iznio tezu da Mohendžo Daro nije propao zbog dolaska Arijaca i klimatskih promjena, kako to tumače znanstvenici, nego da je nestao u eksploziji razorne nuklearne bombe. Njegovi su dokazi debeli slojevi gline i zelenog stakla koji mogu nastati samo nakon iznimno visokih temperatura, što se može objasniti jedino nuklearnom eksplozijom apokaliptičkih razmjera. Davenport navodi kako je razina radioaktivnosti na području Mohendžo Dara i dandanas deset puta viša od normalne.

Osim toga, 400 km istočno od najvećeg indijskoga grada Mumbaija, nalazi se jezero Lonar u krateru promjera 154 metra za koje neki tvrde da je dokaz nuklearne eksplozije, iako stručnjaci smatraju da ga je uzrokovao udar meteoroida prije otprilike 40.000 godina.

SAMOUBOJSTVA, SILOVANJA, KANIBALIZAM Sve o 22 najstrašnije sekte na svijetu

Željezna munja

U indijskim su epovima opisana čudesna oružja i ratovi koje su vodili mitski likovi. U Mahabharati se tako spominje “brahmastra”, tj. oružje boga Brahme: “I ispali eksplozivni stup koji se rastvori u svim pravcima i izazva jaku svjetlost kao stotinu tisuća sunaca… Tada je i voda postala vrela od topline, a svijet je izgorio od žara”. Štoviše, javljaju se i njegove inačice: “brahmaširša astra” i “brahmanda astra”.

“Tada Rama pusti strijelu neobranjive moći, užasnu, smrtonosnu. I ta dalekometna strijela spalila je moćnoga rakšasu (demona) i kočije s konjskom zapregom. Potpuno zahvaćene plamenom, raspadoše se na pet prirodnih elemenata. Njegove kosti, meso i krv ne izdržaše. Sažgalo ih je oružje. Ni pepeo ne ostade od njih.” Tako se u Mahabharati opisuje učinak tog razornog oružja.

Na drugom se mjestu spominje kako je oružje bio projektil ispunjen “svom silom svemira”. Usijani stup dima i plamena, blistav poput tisuće sunaca podigao se u svom sjaju. Željezna munja, divovski glasnik smrti, u pepeo je pretvorila cijeli rod Vršnija. Leševi su izgorjeli da se nisu mogli prepoznati. Kosa i nokti su im otpali, posuđe se lomilo bez vidljivog razloga, a ptice su pobijeljele. Ubrzo je sva hrana bila zaražena pa su se vojnici bacali u potoke da operu sebe i svu svoju opremu.

Spominje se i oružje “vayavya” za koje se govorilo da “ubija i plod u ženama”, pa su istraživači zaključili da je i ono moralo imati jako radijacijsko djelovanje. “Šataghni” je oružje koje se ispaljuje poput rakete, čiji udar izaziva jak bljesak. “Mohanastra” pak uništava cijele vojske, a “tvaštra” sve pred sobom. O tim je neobičnim oružjima postojao i nauk zvan “astravidya” o kojemu danas nema gotovo nikakvih podataka jer je sve to jednostavno nestalo iz povijesti.

U drevnim spisima brojni istraživači vide fascinantne opise nuklearnog oružja, što bi značilo da ono nije izmišljeno nego samo ponovno otkriveno, kao i to da se ljudska povijest ponavlja.

KRUGOVI U ŽITU: Poruke u binarnom kodu potječu od izvanzemaljaca ili ljudi iz budućnosti

Autor:Zlatko Govedić / 7Dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.