Noćne more otkrivaju tajne prošlih života: Dječak je bio ratni pilot, a male djevojčice japanski vojnici?

Postoje djeca koja kažu da se sjećaju svojih prošlih života. Takve nas priče teško mogu ostaviti ravnodušnima jer opisi cijelih sela i gradova, kućnih interijera, odjeće koju su nosili i svojih starih ljubavnika vrve živopisnim detaljima koji nas tjeraju da se zapitamo odakle im sve to. Je li riječ o bujnoj mašti, namještaljci ili istini koja je očito čudnija od fikcije?

Amerikanac James Leininger rodio se 10. travnja 1998. u državi Louisiani, kao sin Brucea i Andree. Čim je naučio govoriti, rekao je majci i ocu da oni nisu njegovi pravi roditelji. No to je tek početak nevjerojatne priče.

Kada je imao samo dvije godine, roditelji su ga odveli na izložbu o Drugome svjetskom ratu. Bio je toliko fasciniran zrakoplovima da se nije odvajao od njih. No ugledavši jedan u hangaru, odjednom je utihnuo i rastužio se. Sljedećih dana počeo je ponavljati riječi: “Pad zrakoplova u plamenu”, a svoje malene igračke zrakoplove razbijao je o kuhinjski stol.

Roditelji su pomislili da su istraumatizirali dijete te da ga uopće nisu ni trebali voditi na izložbu. Jamesovo se stanje nastavilo pogoršavati. Počeo se buditi usred noći i vikati: “Pad zrakoplova u plamenu!” Jednog dana, majka i on ispratili su oca na službeni put. Kada su stigli u zračnu luku, dječak je rekao: “Tata, avion gori i pada.” Ubrzo potom počeo je imati histerične napadaje i govoriti kako ne može izaći iz zrakoplova koji gori.

ISKUSTVO ‘TIK DO SMRTI’: Kod ovog pacijenta mozak je bio aktivan čak i pošto mu je srce prestalo kucati!

Nakon dva mjeseca počeo je pričati kako je tijekom rata vozio zrakoplov koji se zvao “Corsair”. Šest mjeseci prije svoga trećeg rođendana rekao je da je polijetao s broda imenom “Natoma”.

Osim ako nije potajno koristio Google, dječak jednostavno nije mogao znati da je takav brod doista postojao. Bio je to USS Natoma Bay, prateći nosač zrakoplova koji je u ratu plovio Tihim oceanom.

Uplašeni roditelji

Njegovi roditelji, sada već istinski uplašeni, nekoliko su puta upitali Jamesa kako se zove taj čovjek u zrakoplovu. On im je neko vrijeme odgovarao samo riječima: “Mali čovjek”, ali nakon nekog vremena izgovorio je riječi: “Jack Larsen.”

Rekao je roditeljima da je on bio s njim u zrakoplovu kada su oboreni. Otac mu je dao knjigu “Bitka za Iwo Jimu 1945.” i James je pregledao fotografije. Kada je vidio sliku uspavanog vulkana Mount Suribachi, James je rekao ocu: “To je to, moj je avion oboren ovdje.”

Jamesov otac ubrzo je potražio preživjele ratne veterane koji su bili na Natomi. Jedan od njih rekao je da je služio s Jackom Larsenom.

Sve je to bilo previše za roditelje pa su počeli tražiti djecu koja tvrde da se sjećaju prošlih života. Obratili su se američkoj autorici Carol Bowman koja je napisala knjigu o toj temi. Slijedeći njezin savjet, uspjeli su uvjeriti Jamesa da je sve to prošlost te da se više ne mora brinuti. I doista, Jamesove su noćne more ubrzo prestale.

Kada je već navršio treću, počeo je crtati scene bitaka, a crteže je potpisivao s “James 3”. Roditeljima je objasnio da se tako potpisuje jer živi svoj treći život. Dječakov otac Bruce ubrzo je otkrio da je na USS Natomi uistinu služio vojnik imenom John M. Larson. I ne samo to, doznao je da je Larson živ. Važno je pripomenuti da je u engleskom Jack čest nadimak imena John, baš kao Ivan i Ivica u hrvatskom.

Nakon dulje potrage, Bruce je pronašao veterana Larsona koji mu je rekao da se samo jedan pilot srušio nakon polijetanja s Natome. Na očevo zaprepaštenje, pilot se zvao James M. Huston, Jr. i bio je 21-godišnjak iz Pennsylvanije. Bio je oboren tijekom bitke za Iwo Jimu.

ISKUSTVO ‘TIK DO SMRTI’: Je li ono pravi dokaz da postoji nešto više nakon što umremo ili su to samo iluzije koje proizvodi kemija umirućeg mozga?

Roditelji Jamesa Leiningera tako su zaključili da je njihov sin u prošlom životu bio James Huston. Štoviše, Hustonova sestra poslije je medijima potvrdila sve dječakove iskaze o životu svoga davno poginulog brata.

Strašni ožiljci

Pedesetih godina prošlog stoljeća britanski par Florence i John Pollock imali su dvije kćeri, Joannu i Jacqueline. Djeca su imala sretno djetinjstvo i bila su nerazdvojna. Jacqueline je imala veliki ožiljak na čelu od nesreće, a Joanna je imala madež na lijevoj strani trbuha. Obje djevojčice poginule su kada je na seoskom putu na njih naletio automobil. Joanna je imala jedanaest, a njezina sestra šest godina. Vozačica automobila potom si je sama oduzela život.

Nakon nekoliko godina par je dobio blizanke Gillian i Jennifer. Otac je bio uvjeren da su one reinkarnirane Jacqueline i Joanna, naročito nakon što je vidio da Jennifer ima čudan znak na čelu koji je izgledao kao Jacquelinin ožiljak. Njezina je sestra također imala madež na mjestu gdje ga je imala Joanna. Te dvije blizanke odjednom su počele nazivati svoje igračke istim imenima kojima su ih zvala preminula djeca. Znale su za mjesta na kojima nikada nisu bile te za školu koju su pohađale poginule djevojčice.

Uslijedili su bizarni događaji. Curice su igrale igru ​​u kojoj bi jedna djevojčica ležala na podu, dok bi se druga pretvarala da joj pridržava okrvavljenu glavu. Nedugo zatim počele bi vrištati kada god bi im se približio automobil. Taj čudni slučaj privukao je pozornost istraživača paranormalnih fenomena Iana Stevensona. Godinama je proučavao djevojčice i na koncu zaključio da su one doista reinkarnirane stradale sestre.

Godine 1972. u Šri Lanki su rođeni dvojajčani blizanci, dječaci imenom Kakshappa i Indika Ishwara. Kada su imali samo tri godine, Kakshappa je rekao roditeljima da je bio ubijen iz vatrenog oružja.

Naravno, roditelji nisu vjerovali u to, no tada se i Indika počeo prisjećati prošlog života. Dao je toliko živopisnih detalja da su roditelji mogli saznati o kome je riječ. Bio je to Dharshana Samarasekera, školarac koji je živio u gradu udaljenom šezdesetak kilometara od njihova doma. Umro je u dobi od deset godina od febrilne bolesti, najvjerojatnije virusnog meningitisa.

ISKUSTVA TIK DO SMRTI: Psihijatar iznio četiri teorije koje bi mogle objasniti zašto neki vide svjetlost na kraju tunela

Slična priča dolazi i iz Mjanmara. Dvojajčane blizanke Ma Khin Ma Gyi i Ma Khin Ma Nge rođene su 1961. godine. Rekle su da su u prošlom životu bile japanski vojnici koji su poginuli za vrijeme rata. Govorile su jezikom koji nitko nije mogao razumjeti i tražile da ih se “vrati u Japan”. Bile su djevojčice, ali su se tijekom odrastanja ponašale kao dječaci.

Američki pak dječak Ryan Hammond rođen je 2004. u Oklahomi.

Režiranje filmova

Kada je imao četiri godine, razvio je veoma bujnu maštu. Roditelji su ga često čuli kako u spavaćoj sobi viče: “Akcija!” Zamišljao je da režira filmove. No, postojao je jedan problem s njegovom maštom. Imao je strašne noćne more. Vrištao je u snu, a kada bi ga roditelji probudili, rekao bi im: “Mama, srce mi je eksplodiralo u Hollywoodu.” Odveli su ga liječniku, a on im je rekao da je to samo faza koja će proći.

No noćne su se more nastavile, a onda je jednog jutra rekao majci da se sjeća prošlog života. Opisao je da je živio u Hollywoodu u velikoj bijeloj kući s velikim bazenom. Njegova majka nije vjerovala u to, no tada već petogodišnji Ryan nije prestajao govoriti o tome. Bio je potpuno uvjeren da je imao prethodni život. Ona je iz knjižnice nevoljko donosila knjige s fotografijama slavnih osoba iz prošlosti Hollywooda.

Dok su pregledavali jednu od knjiga, Ryan se zaustavio na određenoj fotografiji i upro prstom: “Hej mama, to je George, slikali smo se zajedno.” Zatim je pogledao drugu fotografiju i uzviknuo: “To sam ja! Našao sam sebe.” Bila je to scena iz filma “Night After Night” koji je 1930-ih bio hit. Majka je potom otkrila da se muškarac na prvoj fotografiji zvao George Raft (1901. – 1980.) koji je u svoje vrijeme bio poznati holivudski glumac, ali nije znala tko je muškarac na drugoj fotografiji.

ISKUSTVO ‘TIK DO SMRTI’! ‘Ono što sam doživjela bilo je predivno! Jedva čekam da se vratim’

Zatim je na internetu pronašla Jima B. Tuckera, profesora psihijatrije koji je godinama istraživao fenomen prošlih života. Tucker se pojavio u njihovoj kući s četiri crno-bijele fotografije. Na trima su bile slučajne anonimke, a kada je upitao Ryana je li mu neka od žena poznata, pokazao je na četvrtu. Bila je to supruga muškarca koji se zvao Martin Martyn (1903. – 1964.). Upravo je on bio nepoznati čovjek s druge fotografije. Bilo mu je teško ući u trag jer je u filmovima bio samo statist.

No Tucker tu nije stao. Krenuo je u potragu za Martynovom obitelji i pronašao njegovu kćer.

Intimi detalji

Ona isprva nije htjela imati ništa s Tuckerom i nekim “ludim klincem”, no kada joj je on ispričao mnoštvo intimnih detalja o njezinu ocu, koje je čuo od Ryana, bila je zaprepaštena. Nije bilo šanse da je neko dijete moglo znati takve detalje. Bilo je tu na desetke činjenica.

Ryan je rekao da je bio plesač na Broadwayu, da je bio agent za talente i da je radio s ljudima koji su mijenjali ime, da je mnogo gorio na suncu, da je imamo dvije sestre, da je njegova majka imala smeđu kovrčavu kosu, da je imao četiri supruge, zeleni automobil, klavir i sluškinju iz Afrike, da je na njegovoj kući bila ispisana riječ “Rock”, da je živio na Beverly Hillsu na adresi 825 North Roxbury Drive… Sve u svemu, Ryan je znao pedesetak činjenica o Martynovu životu, a većinu njih nije mogao pronaći na internetu.

Kada su Ryana upoznali s osobom koja je bila njegova navodna kći iz prošlog života, bio je uplašen. Tada se u njemu nešto prelomilo. Rekao je majci da se više nikada ne želi vratiti u Hollywood. Čini se da mu je bilo strašno vidjeti svoju kćer kao staricu.

Tucker je istražio više od 2500 sličnih slučajeva, a on je samo jedan u moru istraživača. Do danas ne postoji nikakvo znanstveno objašnjenje fenomena sjećanja prošlih života.