fbpx
Foto: Pixabay/ilustracija

NEVJEROJATNO OTKRIĆE TIJELA ZABORAVLJENOG ENGLESKOG KRALJA: Kako je Rikard III. postao prva povijesna osoba čiji je genom sekvenciran

Autor: Zlatko Govedić

Engleski kralj Rikard III. (1452.-1485.) vladao je od 1483. do smrti. Do prijestolja je došao raznim spletkama. Bio je sin Rikarda Plantageneta, vojvode od Yorka. Godine 1483., nakon smrti svojega starijeg brata, kralja Eduarda IV., nametnuo se za regenta njegovu sinu Eduardu V., ali ga je već iste godine Parlament proglasio kraljem. Eduarda V., tada staroga 13 godina, i njegova mlađega brata Rikarda, dao je ubiti u londonskom Toweru. Poginuo je u 33. godini u sukobu s budućim kraljem Henrikom VII., utemeljiteljem dinastije Tudor.

Inače, Rikard III. glavni je lik istoimene Shakespeareove drame.

Nakon pogibije, njegovo je tijelo pokopano u crkvi Greyfriars u Leicesteru, bez ikakve pompe, no ta je crkva srušena 1538. kada je kralj Henrik VIII. dao raspustiti samostan.


Dana 24. kolovoza 2012. Sveučilište u Leicesteru, Gradsko vijeće Leicestera i Društvo Rikarda III. objavili su da će tražiti kraljeve ostatke. Potragom je upravljala Philippa Langley iz Društva “Looking For Richard Project”, dok je iskopavanje proveo Odsjek za arheologiju Sveučilišta u Leicesteru.

Istražitelji su ispitali područje oko nekadašnje crkve Greyfriars. Usporedbom fiksnih točaka između karata u povijesnom slijedu, pronađena je crkva gdje je Rikardovo tijelo na brzinu pokopano bez pompe 1485. godine, a njeni se temelji naziru ispod modernog parkirališta u središtu grada.

Arheolozi su pronašli crkvu Greyfriars do 5. rujna 2012., a dva dana poslije objavili su da su pronašli vrt Roberta Herricka, gdje je spomenik Richardu III. stajao početkom 17. stoljeća. Ispod crkvenog kora pronađen je ljudski kostur.

Već je 12. rujna objavljeno da bi kostur otkriven tijekom potrage mogao pripadati upravo Rikardu III. Navedeno je nekoliko razloga: bilo je to tijelo odraslog muškarca, bilo je zakopano ispod crkvenog kora, otkriven je težak slučaj skolioze kralježnice, zbog koje je jedno rame možda bilo više od drugog. Nadalje, postojao je predmet za koji se činilo da je vrh strijele ugrađen u kralježnicu, a postojale su i perimortalne ozljede na lubanji. To uključuje relativno plitak otvor koji je najvjerojatnije nastao rondelnim bodežom, i udubljenje na lubanji, naneseno oružjem s oštricom, najvjerojatnije mačem.

Nekoliko godina potom, 4. veljače 2013. Sveučilište u Leicesteru potvrdilo je da kostur definitivno pripada kralju Rikardu III. Taj se zaključak temeljio na dokazima mitohondrijske DNK, analizi tla, zubnim testovima, kao i fizičkim svojstvima kostura koja su uvelike u skladu s kraljevim prikazima.




Dana 5. veljače 2013. profesorica Caroline Wilkinson sa Sveučilišta u Dundeeju provela je rekonstrukciju lica Rikarda III. na temelju 3D mapiranja njegove lubanje. Lice je opisano kao “toplo, mlado, ozbiljno i prilično ozbiljno”.

Dana 11. veljače 2014. Sveučilište u Leicesteru objavilo je projekt sekvenciranja cijelog genoma Rikarda III. i jednog od njegovih živućih rođaka, Michaela Ibsena, čiji je mitohondrijski DNK potvrdio identifikaciju iskopanih ostataka. Rikard III. tako je postao prva povijesna osoba poznatog identiteta čiji je genom sekvenciran.




Nakon tog fascinantnog otkrića, tijelo Rikarda III. ponovno je pokopano u crkvi Greyfriars u Leicesteru.

Autor:Zlatko Govedić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.