Ivica Galovic/PIXSELL

Indijska konoplja – zabranjeni lijek za mnoge opake bolesti! Simpson: I zakon prekršite da biste se izliječili!

Autor: Anima Mundi/7Dnevno/24.srpnja 2015.

Kanada je korištenje konoplje u medicini zabranila 1923., SAD 1937. To je išlo u prilog i industriji pamuka, energetskoj i naftnoj industriji, jer su bili zabrinuti što se sve može s tom biljkom. Sve velike kemijske tvrtke, svi veliki financijski interesi udružili su se i zabranili konoplju

Danas više nije nepoznato da konoplja – u svojoj višestrukoj čudesnosti – u sebi krije i lijek za mnoge teške bolesti. Možemo nagađati jesu li je baš zato korporativni mediji 1930-ih ocrnili, predstavili kao opasnu drogu i pripomogli njenom stavljanju izvan zakona. Čovjek je svakako jedino biće koje stavlja prirodu na sud i podvrgava je ljudskom zakonima. Ipak, istina, kao i uvijek, nalazi svoju put, između ostalog, i zahvaljujući ljudima poput Ricka Simpsona, sad već slavnog autora filma „Bijeg od lijeka“, u kojem je predstavio svoje senzacionalno otkriće o izuzetnim medicinskim učincima ulja od konoplje, kojim je izliječio svoj rak kože, a potom i tisuće ljudi koji su došli do njega kad se počeo širiti glas. Naravno, jer malo tko želi postati nositelj sumnjive časti da mu na grobu piše „Umro sam po zakonu“.

Sjemenke industrijske konoplje bez premca u hranjivosti

Priča o konoplji ne bi bila potpuna kad se ne bi reklo i to da su čak i sjemenke industrijske konoplje bez premca u hranjivosti. Sadrže antioksidanse, bjelančevine, karotene, vitamine A / beta-karoten, B1,B2,B3,B6,C,D,E (prirodni antioksidans) fitosterole, fosfolipide, kao i brojne minerale, uključujući kalcij, magnezij, sumpor i željezo, cink i fosfor, sve u lako probavljivom obliku. Izvor su bjelančevina i sadrže svih 20 poznatih aminokiselina, uključujući devet esencijalnih. Ulje konopljinog sjemena izuzetno je bogato esencijalnim masnim kiselinama te je najuravnoteženije prirodno ulje za ljudsku prehranu. Njegovih 10 posto zasićenih masnih kiselina pruža energiju, dok 80 posto esencijalnih masnih kiselina prvenstveno služe kao građevni blokovi stanica te za proizvodnju hormona.

Sjeme industrijske konoplje jedan je od najbogatijih izvora ALA (alfa-linolenske kiseline), biljnog oblika esencijalne masne kiseline omega-3. ALA ima strukturu od 18 ugljikovih atoma koja se u tijelu produžuje u lanac od 22 ugljikova atoma radi sinteze DHA (dekosaheksaenske kiseline) i EPA (eikosapentaenske kiseline). U tom obliku omega-3 ugrađuju se u mozak, stvarajući ključan dio neuronske membrane.

Postoje dvije vrste esencijalnih masnih kiselina: omega-3 i omega-6 (zovu ih ‘esencijalnima’ zato što ih tijelo ne može sintetizirati, zbog čega ih je potrebno dobivati iz hrane). Za optimalno zdravlje idealan odnos između unosa omega-3 i omega-6 bio bi 1:3.

Posljedice industrijalizacije zapadnjačke prehrane

Industrijalizacija zapadnjačke prehrane i konzumiranje repičinog i drugih inferiornih ulja iz masovne proizvodnje – koja u svakom slučaju imaju nizak udio omega-3 – dovele su do ozbiljnog smanjenja unosa omega-3 uz istovremeno dramatično povećanje unosa omega-6. Općenito govoreći, omega-6 masne kiseline i njihovi derivati djeluju proupalno, dok omega-3 stvaraju medijatore koji obuzdavaju upalnu reakciju. Uz prevladavanje omega-6 i nedostatak omega-3 tijelo je u trajnom stanju suvišne upale. Ljude koji nastoje održavati povoljnu ravnotežu omega-3 i omega-6 masnih kiselina i ujedno čuvaju svoja tijela od oksidativnog stresa redovitim unosom prirodnih antioksidanata biljnog podrijetla općenito ne muče osteoartritis ili druge degenerativne bolesti. Također, rijetko imaju problema s krvnim tlakom i nemaju potrebu za antidepresivima – dvjema skupinama lijekova koje donose velike prihode farmaceutskim kompanijama uz štetu po organizam čovjeka. Idealan unos omega-3 također je potreban za optimalno funkcioniranje imunološkog sustava. Nedostaci se mogu manifestirati kao alergije, autoimune bolesti i drugi izrazi imunološke disfunkcije.

Sjeme industrijske konoplje nudi jedinstvenu kombinaciju važnih hranjivih tvari te impresivan raspon vitamina i minerala. Ima posebno visoku razinu vitamina E, snažnog antioksidanta koji štiti omega-3 od užeglosti. Vitamin E, kojega tako često nedostaje u prehrani prerađenim namirnicama, od presudne je važnosti za zdravlje žila zbog toga što održava elastičnost stijenki krvnih žila. Bjelančevine u konoplji uravnotežene su i lako se apsorbiraju. Slobodno se može reći, namirnice od konoplje mogle bi liječiti i revitalizirati stanovništvo.

Velike tvrtke strahuju za profite – zabranjuju konoplju

No, kad se priča o konoplji proširi i na indijsku konoplju („marihuanu“), tada stvari postaju zanimljive. Prema Ricku Simpsonu, negdje do 1900. godine polovica lijekova proizvedenih na ovom planetu dolazila je od konoplje. Kompanije za proizvodnju lijekova su sredinom 1850-ih koristili esencijalna ulja raznih biljaka i prodavali ga ljudima kao lijek, a konoplja je poznata kroz cijelu povijest kao biljka s najboljim medicinskim djelovanjem, pa su proizvodili esencijalno ulje iz te biljke. No, nudili su razrijeđene verzije ulja od konoplje, miješane s alkoholom, te su ga prodavali kao tinkturu. Drugim riječima, kontrolirali su jačinu lijeka. Rick Simpson kaže: “Da su napravili esencijalno ulje i dali ga liječnicima da ga testiraju, liječnici bi im dali povratnu informaciju da ono liječi sve, što sam i sam otkrio, i to je toliko jako zaplašilo farmaceutsku industriju, jer ne bi bilo profita. A i kada bi svi farmeri koji su u to vrijeme slobodno uzgajali konoplju otkrili da uzgajaju najbolji čudesni lijek na svojim poljima, farmaceutske bi kompanije ostale bez posla.”

Farmaceutske kompanije počele su 1880-ih koristiti razne sintetičke mješavine koje su mogle patentirati, dok biljku nisu mogle patentirati. “Onog trena”, kaže Simpson, “kada su počeli stvarati kemijske spojeve, željeli su da konoplja nestane. U Kanadi je 1923. vlada zabranila korištenje konoplje u medicini. Isto se dogodilo i u Americi 1937. To je išlo u prilog i svim ostalim velikim industrijama, industriji pamuka, energetskoj i naftnoj industriji, jer su bili zabrinuti što se sve može s tom biljkom: proizvoditi etanol da pokreće naše automobile i drugo. Sve velike kemijske kompanije, svi veliki financijski interesi bili su protiv konoplje. To je razlog zašto je zakonom zabranjena, no vjerujem da je farmaceutska industrija najviše kriva. Sve te velike kompanije koje i danas postoje, Parker Davis, Eli Lilly, Skvib, ranije u 1880-ima prodavali su proizvode bazirane na konoplji. No, danas nam ti isti govore kako ne znaju ništa o konoplji i da su potrebna daljnja istraživanja. Sve je to laž. Konoplja ne stvara ovisnost, nitko nikada nije umro od upotrebe lijeka od konoplje u cijeloj povijesti. To je najsigurniji lijek na ovom planetu. Za koje još lijekove to možete reći? Aspirin je smrtonosan, 1000 ljudi umre godišnje od aspirina, nitko nije umro od konoplje. No, ne smijemo ju koristiti jer bi to dovelo do pada zarade velikih kompanija za proizvodnju lijekova i zbog drugih interesa krupnog kapitala“.

Profesor Raphaël Mechoulam s Jeruzalemskog sveučilišta 1964. je rekao kako „glavni problem farmaceutskih istraživanja o kanabisu nije odsutnost aktivnosti, već preveliki spektar aktivnosti kanabinoida.”

Akcija nizozemske ministrice zdravstva Els Borst

I to se mijenja. Nizozemska ministrica zdravstva Els Borst, liječnica čiji je muž oko 2000. obolio od raka pa si je pomagao konopljom, odlučila je konoplju učiniti dostupnom u ljekarnama, u čemu je Nizozemska, uz Kanadu, bila prva zemlja na svijetu. Na temelju iskustva svojeg muža u traženju lijeka za rak, ministrica je znala da pacijenti odlaze u kofišopove. Često su pušili konoplju kao sredstvo protiv mučnine, povraćanja, slabog apetita, nesanice i boli, a kako je prije radila kao liječnica opće prakse, znala je mnogo o tegobama i terapiji tih bolesnika. Također i to da kupovina u kofišopu nije najbolje rješenje jer kvaliteta lijeka mora biti kontrolirana i pouzdana, a usto za pacijenta odlazak u kofišop nije predstavljao ugodno iskustvo. Els Borst je znala da odluke mora potkrijepiti znanstvenim dokazima, pa je istražila literaturu i naučila sve o konoplji, te je utvrdila kako su tada dostupne spoznaje dostatne da se konoplja može smatrati ozbiljnim lijekom. Stoga je odlučila je konoplju učiniti dostupnom u ljekarnama. Pokrenula je program koji i danas traje: 2001. godine je osnovala Ured za medicinsku primjenu konoplje, koji je razvio distribucijski sustav zahvaljujući kojem pacijenti mogu konoplju na bezopasan i pouzdan način nabaviti u ljekarnama. Danas 12 zemalja Europske unije omogućava uporabu kanabisa u medicinske svrhe – Austrija, Češka, Finska, Francuska, Italija, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Rumunjska, Slovenija, Španjolska i Velika Britanija.

UN-ova konvencija i medicinska primjena konoplje

Dr. Arno Hazenkamp, predstojnik Odjela za istraživanje i razvoj u Bedrocanu, nizozemskoj tvrtci za uzgoj medicinske konoplje, rekao je da je osnovni legalni problem vezan uz konoplju legislativa Ujedinjenih naroda koja se tiče i medicinske primjene konoplje: „Jedina konvencija o narkoticima formulirana je 1961. i izravno spominje konoplju kao narkotičku biljku bez medicinske svrhe tako da stavlja izvan zakona svaku njenu upotrebu, osim u slučaju da pojedina država dopusti medicinsko istraživanje konoplje, a u tom slučaju mora osnovati nacionalni ured koji će se baviti kultivacijom, distribucijom i izdavanjem potrebnih dozvola. U svijetu su takav ured donedavno imale tri države: Nizozemska, Kanada i SAD. Na žalost, američki ured služio je samo onemogućavanju svake aktivnosti, tako da tamo dugo nije bilo napretka u pogledu medicinske primjene konoplje. Ni u jednoj drugoj zemlji nije dopuštena nikakva upotreba konoplje, ni u medicinske ni u bilo koje druge svrhe.“

Razvoj programa medicinske primjene konoplje

Dr. Hazenkampf, koji je doktorirao na temu ljekovitih učinaka indijske konoplje, dalje kaže: “Trebalo mi je šest godina da završim doktorat. U početku sam istraživao konoplju u malenom laboratoriju, instrumentima ispitujući njezin kemijski sastav, no s vremenom mi je postalo jasno da mogu pomoći u pronalaženju odgovora na neka bitna pitanja, npr. zašto su neke vrste konoplje ljekovitije od drugih, ili kako optimizirati sredstva za konzumaciju, poput raspršivača, pa su moje znanstvene spoznaje sve više doprinosile Programu medicinske primjene konoplje. Istraživanje je trajalo do 2007. i u tom smo periodu razvili današnji oblik Programa medicinske primjene konoplje, što znači da konoplju sada uzgajamo u optimalnim uvjetima, s potpunom kontrolom kvalitete, bez pesticida, teških metala, bakterija i gljivica. Dobivamo konzistentan i pouzdan proizvod koji mogu koristiti ne samo pacijenti nego i znanstvenici, kao i farmaceuti, za daljnja istraživanja. Možemo napraviti popis činjenica za koje postoje čvršći i manje čvrsti dokazi, jer o konoplji još štošta tek moramo doznati. Na vrhu su te liste bolesti poput multiple skleroze, kroničnih bolova, Touretteova sindroma, glaukoma – očne bolesti od koje postupno gubite vid. Znanstvena otkrića o konoplji u međuvremenu su napredovala, pa bismo na taj popis mogli dodati i bolesti poput epilepsije ili poremećaja pažnje. Neka od tih istraživanja bila su opsegom mala, a neka mnogo veća, a neprekidno se objavljuju i nove studije, dakle radi se o procesu koji ide dalje.”

Kad je nizozemska ministrica zdravstva Els Borst dopustila prodaju konoplje u ljekarnama, kao standardiziranog i bezopasnog lijeka, morala je pronaći ili stvoriti izvor te vrste konoplje. Pozvala je stručnjake za kultivaciju bilja da iznesu ponude za uzgoj konoplje, a Bedrocan je bila tvrtka s dugogodišnjim iskustvom u uzgoju povrća i bilja u teškim uvjetima, često i u zatvorenim prostorima, uz kontrolu razina svjetla i vlage, te je bio idealan ponuđač za uzgoj medicinske konoplje. Bedrocan je odabran i odonda jedini opskbrljuje državni Program medicinske primjene konoplje.

Panaceja za liječenje šest stotina tegoba

Kanadski farmer Rick Simpson, koji je uzgajao i besplatno dijelio bolesnima ulje indijske konoplje smatra da ponovno otkrivamo stara tradicionalna znanja i da su dosezi medicinskih učinaka indijske konoplje daleko širi nego što za sad govori stupanj razvoja suvremenih istraživanja: “U povijesti se konoplja nazivala panacejom. U starim farmakopejama iz 19. stoljeća vidimo da se konoplja koristila u liječenju šest stotina različitih tegoba. Više od pola lijekova na svijetu dobivali smo iz konoplja. Tada je, početkom 20. stoljeća naglo zabranjena zakonom i oduzeta ljudima, a razlog je bila samo korupcija – bogate kompanije pobrinule su se da ljudi rade ono što im oni kažu da rade. Ne možemo kriviti današnje vlade. Svima nam je ispran mozak i svima su nam lagali. Ali istina izbija na vidjelo i mi nećemo imati drugog izbora nego da opet koristimo konoplju kako treba.”

Epopeja Ricka Simpsona počela je 1987. kad je zadobio težak udarac u glavu: “Počeli su mi davati razne kemikalije, od kojih mi je bilo samo još gore. Otprilike godinu dana nakon te ozljede gledao sam jednu epizodu serije dr. Davida Suzukija, koja je u Kanadi vrlo gledana, i vidio da ljudi liječe razne bolesti pušenjem marihuane. U kući nisam imao konoplje, nego sam je morao ići kupiti, i pokušao sam. Nikad do tada nisam o konoplji razmišljao kao o lijeku. No, u usporedbi s tabletama koje su mi dali liječnici bila je puno bolja. Otišao sam liječnicima i molio da mi daju recept za konoplju, ali nisu htjeli. Jednog dana 1999. godine pitao sam svojeg liječnika kako bi bilo da umjesto da konoplju pušim – premda mi je pušenje pomagalo – pokušam napraviti čisto ulje od konoplje i pijem ga poput svakog drugog lijeka. Rekao je da je takav način konzumiranja medicinski opravdaniji, ali recept mi nije dao. Nakon pet godina uzimanja lijekova, liječnik je rekao da su iskušali sve i nemaju više ništa što bi mi moglo pomoći. U glavi mi je tutnjalo 24 sata na dan, imao sam problema s krvnim tlakom, i tako sam počeo piti ulje od konoplje.

U UN-u se nitko u to nije htio pačati

U početku sam bio uplašen jer nisam znao što je to točno. Znao sam za biljku, ali nisam znao njezinu povijest kao što znam danas. Počeo sam uzimati ulje u malim dozama i vrlo brzo sam počeo jasnije misliti (od kemijskih sam lijekova bio smućen), nestao mi je artritis u koljenima koji sam imao godinama, a uljem sam izliječio i opekotinu trećeg stupnja od koje mi nije ostao ni ožiljak. Kroz to sam puno naučio, ali najviše kad sam izliječio i rak kože, koji mi je na jednom mjestu operiran, a na još dva mjesta me čekala operacija. Gledajući jednog dana, oko tjedan dana nakon operacije, ranu u ogledalu, sjetio sam se studije koja je još 1970-ih rađena na Sveučilištu Virginia u kojoj se kaže da THC – aktivni sastojak marihuane – djeluje na stanice raka. Moje je ulje bilo puno THC-a, zašto ne bih pokušao?

Namazao sam s malo ulja oba mjesta gdje sam imao rak i pokrio ih zavojem. Ništa nisam osjetio. Nakon četiri dana skinuo sam povoj, a ispod je bila ružičasta koža. Počeo sam govoriti ljudima kako sam sam izliječio rak – i ljudi su mi se doslovno smijali. A rak kože koji su mi kirurški uklonili nakon sedam se tjedana vratio. Ponovio sam isti postupak. Stavio ulje, pokrio, i skinuo povoj za četiri dana. To je bilo prije više od 15 godina, i od tada nisam morao ponoviti postupak.”

Rick Simpson se tada počeo obraćati raznim institucijama i znanstvenicima, nastupao u gledanim kanadskim televizijskim emisijama, a otišao je čak i u UN: “Nitko ništa nije htio učiniti – nisu se u to htjeli pačati. No, oni će to morati s obzirom na današnju situaciju. Sve više ljudi umire, karcinom je u velikom porastu, kao i druge bolesti poput Alzheimerove bolesti, Crohnove bolesti… Ljudi umiru bez razloga. Ulje dobiveno ispravnim postupkom od prave vrste konoplje pomaže. Bolesnicima u terminalnoj fazi raka kažem da trebaju konzumirati oko 60 grama odnosno 60 mililitara konopljina ulja, za što je obično potrebno oko 90 dana. No, nakon 90 dana u većini slučajeva raka više nema. Izliječeni su. I prije nego što smo snimili film ‘Bijeg od lijeka’, na našoj internetskoj stranici ‘Phoenix Tears’ godinama smo objašnjavali ljudima kako da sami rade ulje. Pokazali smo to i u dokumentarcu, koji su dosad vidjeli milijuni ljudi u cijelom svijetu. Milijuni ljudi danas sami rade i koriste taj lijek.”

Simpson: I zakon prekršite da biste se izliječili!

Simpson kaže da nije bilo puno znanstvenih istraživanja o prirodnim sastojcima biljke i ulja konoplje. Farmaceutske tvrtke nastojale su – i nastoje – proizvesti sintetski THC, a 1975. američki predsjednik Gerald Ford – nakon završetka studije na Sveučilištu Virginia, koja je trebala dokazati da kanabis izaziva rak, a koja je dokazala upravo suprotno, pa je istraživanje završeno – prenio je prava na istraživanje farmaceutskim tvrtkama: “Plan je bio isključiti element opojnosti. To je glupo, jer opijenost izaziva uspavanost, potiče na spavanje, a san je važan dio liječenja. Opijenost uklanja bol. Za mene je to paradoks jer farmaceutske tvrtke proizvode štetne opijatske lijekove koji izazivaju ovisnost i opasni su, ali protiv te opijenosti oni nemaju ništa, brine ih samo opijenost koju izaziva kanabis. Sve je to laž. Nema opasnosti, nitko u povijesti nije umro od korištenja tog lijeka. Nitko nije umro zbog toga što je pušio kanabis. Doduše, smatram da pušenje kanabisa ima ograničen medicinski učinak. Rak pušenjem nećete izliječiti. Liječi se korištenjem ulja, koje se može piti – što je za mene najbolji način – ili se može koristiti u obliku čepića, ili u raspršenom stanju, ili se može mazati na kožu na mjesta oboljela od raka, na rane od dijabetesa koje ne zarastaju i na opekotine, a može se i miješati s kremom za lice ili losionom za tijelo i nanositi bilo gdje na kožu, posebno danas kad se bojimo izaći na sunce u strahu od ultraljubičastog zračenja. Vidio sam izlječenje svih vrsta raka tom predivnom supstancom, raka mozga, raka pluća, raka kože, kroničnih bolova. Ulje od konoplje je predivan lijek za multiplusklerozu, imali smo dobre rezultate s AIDS-om, i tako dalje. To je vrlo jednostavan proces, svatko može napraviti ulje, ako imate pola kilograma, za to je potrebno 3-4 sata i spremno je za upotrebu. Ja potičem ljude – uzgajajte sami. Tako ćete uštedjeti novac. Baš me briga voli li to vaša vlada ili ne, vi imate pravo na život, ovo je bogom dana biljka i ne čini nikakvu štetu. Ako trebamo prekršiti zakon da bismo se izliječili, neka tako bude.”

Autor:Anima Mundi/7Dnevno/24.srpnja 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.