fbpx
Ilustracija: Pixabay

NE TREBAJU RATOVI, OTROVI IZ PRIRODE SVE NAS MOGU UBITI: Smrt vreba od riba, žaba, hobotnica, puževa i raznih biljaka

Autor: Zlatko Govedić / 7dnevno

Kao i većina ljudskih izuma, otrovi mogu biti i korisni i opasni. Naravno, ne možemo govoriti isključivo o “izumu” jer otrovi postoje i u prirodi. Za životinju ili biljku to je korisni obrambeni mehanizam, ali u rukama zlikovaca može postati oruđe kojem se ne može ući u trag. U sjeni nuklearne prijetnje zbog rata u Ukrajini ostala je ne tako nezamisliva mogućnost uporabe kemijskog ili biološkog oružja. Nadamo se da će njihova neuporaba ostati barem jedna katastrofa o kojoj ne moramo razmišljati. No čak i bez ratova, otrovi nam prijete, a neki su toliko ubojiti da bi mogli uništiti cijelo čovječanstvo.

Brodifakum je snažan antikoagulantni otrov koji je postao jedan od najraširenijih pesticida na svijetu. Ako imate problema sa štakorima, vjerojatno ćete brzo poduzeti mjere kako biste ih riješili jer dobro znate da ti glodavci šire razne boleštine. Jedna od najučinkovitijih metoda jest uporaba pesticida koji otrovanom hranom mogu brzo uništiti veliku koloniju štakora.

Brodifakum ne samo da otežava zgrušavanje krvi, što dovodi do ozbiljnog krvarenja, nego i ostaje u krvi do devet mjeseci. Nije iznenađenje da je pravi “bestseler” za istrebljivače. Nažalost, on ne pogađa samo životinje. Dovoljno je moćan da može ubiti i mačku ili psa, a ni ljudi nisu sigurni. Svaki čovjek koji ga proguta može preživjeti, ali samo ako se brzo liječi infuzijama vitamina K i eventualno transfuzijama krvi. No ti će se tretmani morati nastaviti sve dok otrov ne nestane iz krvi, što može trajati mjesecima, i to samo ako terapija počne prije nego što počne teško krvarenje. Ipak, dobra je vijest da se to događa ekstremno rijetko. Nije da ljudi vide ukusnu zakusku u otrovu za štakore.


Opasni sushi

Svaki kuhar koji priprema sushi dobro zna da mora biti veoma pažljiv. Ribe iz porodice napuhača, naime, imaju u sebi smrtonosni tetrodotoksin, jedan od najmoćnijih neurotoksina na svijetu. Ima ga i u drugih životinja, poput plavoprstenastih hobotnica i mjesečevih puževa, no zapravo ga proizvode bakterije. On blokira natrijeve kanale, isključuje živčani sustav i sprečava kontrakcije mišića. Izgledi za čovjeka su jako loši.

Može ući u krvotok ako se pojede, ubrizga ili apsorbira u kožu. Uzrokuje paralizu, probleme s disanjem, povraćanje, napadaje i na kraju potpuno zatajenje disanja. Smrt nastupa u roku od šest sati, dok je žrtva posve paralizirana, ali još pri svijesti. Nažalost, ne postoji poznati protuotrov, iako su neki ljudi preživjeli zahvaljujući umjetnom disanju koje ih je održavalo na životu dok otrov nije popustio.

Cijanid je neobično sladak, gotovo da ima okus marcipana. Možda ste ga kušali kad ste kao dijete zagrizli košticu marelice. Iako je ona puna tog otrova, trebalo bi da ih pojedete jako puno da biste se otrovali.

No kada se obrađuje, on dobiva mnogo snažniji toksični učinak. Natrijev i kalijev cijanid dva su smrtonosnija oblika koja mogu utjecati na srce i središnji živčani sustav. Kada se pretvori u plin, cijanovodik, može postati smrtonosni aerosol koji može onesposobiti ili ubiti veliku skupinu ljudi. Srećom, protuotrov je dostupan. Naime, spoj hidroksokobalamin može neutralizirati cijanid i pretvoriti ga u spoj koji bubrezi mogu eliminirati. Bar nešto.

Drvo Strychnos nux-vomica lijepo je stablo srednje veličine koje raste u Indiji i jugoistočnoj Aziji.

No njegovi orašasti plodovi sadrže smrtonosni otrov strihnin, snažan neurotoksin koji djeluje tako da isključuje živčana vlakna u leđnoj moždini, što onemogućuje kontrakciju mišića.




Obrambeni mehanizam

On je obrambeni mehanizam stabla jer se apsorbira samo ako se orašasti plodovi žvaču. Ptice će izbaciti sjemenke, ali sisavci neće pa će ih rijetko pojesti više odjednom. Strihnin jest smrtonosan, ali je i učinkovit pesticid. Obično se koristi za uništavanje većih štetočina poput kojota, ali ne i štakora jer može ubiti kućne ljubimce.

Kod ljudi uzrokuje grčenje mišića, moguće zatajenje bubrega, napadaje i zatajenje disanja u velikim dozama. Iako ne postoji specifičan protuotrov, najbolja šansa za oporavak jest njegovo uklanjanje želučanom pumpom.

Biljka ricinus ima mnoge namjene, ali njezine sjemenke sadrže ricin, protein koji veže ugljikohidrate i koji je jedan od najsmrtonosnijih otrova na svijetu. Može lako ubiti ako se udahne, ubrizga ili pojede, a može se čak apsorbirati kroz oči ili kroz manje rane na koži. Tijelo ne može sintetizirati proteine pa dolazi do oštećenja želuca i crijeva. Ako pak ostane u tijelu dovoljno dugo, počinje utjecati na gotovo sve organe, uključujući i središnji živčani sustav.




Nakon Prvoga svjetskog rata, SAD i SSSR proizveli su oružje na bazi ricina, no ono srećom nikada nije uporabljeno u ratu. Ipak, Sovjeti su ricinom ubili nekoliko disidenata u Rusiji i istočnoj Europi, a u obliku praha poslan je i mnogim političarima u SAD-u u pismima. Iako je liječenje ograničeno, američke i britanske vojske testiraju prvo cjepivo protiv ricina.

Iako izgleda kao obično motorno ulje, VX je spoj sintetičkog nervnog otrova i ima samo jednu namjenu – ubijanje. Pedesetih je proizveden kao insekticid, no ubrzo se otkrilo da djeluje “prejako”. Ometa prijenos živčanih stanica i uzrokuje kontrakcije mišića i zatajenje disanja.

Dakako, moćnici su ga počeli upotrebljavati za eliminaciju političkih protivnika. Polubrat sjevernokorejskog vođe, Kim Jong-nam, ubijen je 2017. upravo tim otrovom. Dok je bio na ljetovalištu u Maleziji, prišle su mu dvije žene i poprskale ga VX-om. Ubrzo je umro u bolnici.

Zlokobno cvjetanje

Južnoameričke otrovne žabe iz porodice Dendrobatidae sadrže otrovne alkaloide u kožnim žlijezdama. Dugo se smatralo da ih same sintetiziraju, no istraživanjem je dokazano kako su alkaloidi ipak porijeklom od malih člankonožaca kojima se hrane. Njihova je koža obložena snažnim neurotoksinom po imenu batrakotoksin koji blokira prijenos živčanog signala do mišića, uzrokujući trajnu i smrtonosnu paralizu. Dovodi i do srčanog zastoja.

Iako je on jedan od najsmrtonosnijih na svijetu, određeni uspjeh u liječenju došao je iz neočekivanog izvora – tetrodotoksina.

Cvjetanje algi u moru može izgledati “čarobno”, ali također može stvoriti nešto veoma ubojito. Sićušni plankton dinoflagelat, naime, stvara otrov s jednom od najsloženijih struktura – maitotoksin. Taj kardiotoksin aktivira dodatne kalcijeve kanale u stanicama, što dovodi do zatajenja srca pa je ishod gotovo uvijek – smrt. I u malim količinama je veoma opasan.

Miša može ubiti doza lakša od jednog nanograma. Nitko ne zna točnu dozu koja može usmrtiti čovjeka, no čini se da bi bilo koja količina koja se nađe u prirodi bila dovoljna.

Zanimljivo, znanstvenici su primijetili da su određene ribe s područja koraljnih grebena imune na toksin te da mogu pojesti planktona koliko žele.

U 18. st. u Njemačkoj je zabilježen slučaj trovanja kobasicama, što je dovelo do otkrića jednog od najjačih otrova na svijetu. Botulinski otrov izlučuje bakterija Clostridium botulinum, a djeluje tako što koči otpuštanje acetilkolina iz živčanih završetaka u sinapsni rascjep. Riječ je, dakle, o neurotoksinu koji uzrokuje paralizu. Iako postoji u prirodi, raste i aktivira se samo kada nema kisika, što ga čini smrtonosnim u zatvorenim atmosferama. Toliko je moćan da odraslog čovjeka može ubiti samo nekoliko nanograma.

Tijekom Drugoga svjetskog rata provodile su se studije o botulinskom naoružanju koje, srećom, nikada nije uporabljeno.

Zahtjevan proces

No zato je itekako koristan u medicini. Vrlo je učinkovit u izazivanju paralize, a kada se obradi i djelomično neutralizira, može koristiti i kod nekih očnih tegoba. Ipak, taj smrtonosni otrov najpoznatiji nam je kao “botoks” koji se rabi u kozmetičkim tretmanima. Injektiranje te tvari dovodi do lokalne paralize mišića lica i smanjivanja bora.

Svi dosad navedeni otrovi ne mogu se ni usporediti s jednim od najrjeđih kemijskih elemenata na svijetu. Polonij je vrlo radioaktivan metal, a prvi su ga identificirali supružnici Curie 1898. godine. S radioaktivnošću dolazi i toksičnost za ljude. Iako ima neke znanstvene primjene, toliko je moćan da je svaka njegova uporaba iznimno rizična jer je potrebna veoma mala količina da izazove smrtonosno trovanje radijacijom.

Procjene su da samo 0,000.000.000.007 grama (ili sedam pikograma) polonija može ubiti bilo koju odraslu osobu, a cijeli gram mogao bi bez problema pobiti sve stanovnike jedne države. Kako je i otrovan i radioaktivan, nema učinkovitog liječenja ni protuotrova, u što se uvjerio bivši ruski agent Aleksandar Litvinenko kada su ga u Londonu 2006. otrovali Putinovi obavještajci.

Ipak, dobra je vijest je da se s njim vjerojatno nećete susresti u svakodnevnom životu. Može se proizvesti iz uranija, no bile bi potrebne tone uranija da se proizvede jedna doza otrova. Pokazalo se da postupak ozračivanja bizmuta neutronima također proizvodi polonij, no to je veoma zahtjevan proces. Zapravo, pristup tom pogibeljnom elementu imaju samo države s nuklearnim pogonom. Nadajmo se da se tom moći koriste odgovorno.

Autor:Zlatko Govedić / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.