fbpx
Haastov orao lovi moe / Wikimedia Commons

Najveći orao koji je ikada postojao lovio je ptičurine mase 200 kg, ali jeo ih je kao što lešinar jede strvine

Autor: Zlatko Govedić

Izumrli div nazvan “Haastov orao” svojim je oštrim kandžama i kljunom grabio i probadao živi plijen, no jeo ga je poput lešinara, zabijajući glavu duboko u tjelesnu šupljinu kako bi gutao unutarnje organe.

Znanstvenici se dugo raspravljaju oko toga je li Haastov orao (Hieraaetus moorei) bio grabežljivac, poput modernih orlova, ili strvinar poput lešinara. Noge i kandže nalikovale su na orlove, no crte lubanje slične supovu davale su naslutiti da se možda prilagođivao jedenju mrtvih životinja.

Istraživači su nedavno riješili tu zagonetku koristeći se digitalnim modelima i simulacijama kako bi usporedili izumrlog diva sa živim pticama. Analiza lubanja i kandži ptica utvrdila je koje je ponašanje u hranjenju izumrlih grabljivica bilo poput orlova, a koje nalik navikama supova.

Haastovi orlovi živjeli su na Novom Zelandu i težili su do 15 kg, s pandžama dugim 9 cm i rasponom krila koji se protezao gotovo 3 m u širinu.

Hranili su se ponajprije moama, velikim pticama bez krila koje su izumrle prije oko 800 godina. Otprilike u to vrijeme, narod Māori stigao je na otok i počeo loviti moe te uništavati njihova šumska staništa ptica. Ljudski apetit za moama osudio je na propast i orlove.

Očuvane kosti moa izbrazdane kljunovima i kandžama pokazuju da su ih Haastovi orlovi jeli. No ostalo je pitanje jesu li orlovi lovili žive moe, koji su mogle imati masu i do 200 kg.

Za studiju, znanstvenici su konstruirali 3D digitalne modele Haastovih lubanja, kljunova i kandži, uspoređujući ih s kostima i kandžama tri vrste orlova i dvije vrste supova. Modelirali su mišiće i analizirali desetke markera na kostima kako bi utvrdili koji dijelovi stopala i lubanje rade najteže dok je izumrla grabljivica lovila i hranila se. Istraživači su izmjerili razinu naprezanja na nekoliko točaka na lubanji, a zatim usporedili ta mjerenja s mjestima na istim mjestima na lubanjama ostalih ptica.




Tijekom hvatanja plijena smrtnim stiskom nogama, vrijednosti naprezanja za Haastove orlove bile su slične onima drugih orlova. Njegov kljun s potencijalom da zada “smrtni ugriz”, također je bio vrlo sličan orlu, ali neurokranij, gdje se pričvršćuju svi vratni mišići mnogo je sličniji lešinaru.

To sugerira da, iako je Haastov orao mogao ubiti svoj masivni plijen, jeo ga je isto kao što lešinari proždiru strvinu. Zabio bi glavu unutar leša, a zatim progutao organe i mišiće.

Autor:Zlatko Govedić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.