Screenshot/Youtube

Postoji vrlo mračan razlog zašto najčudniju vrstu kitova ne viđamo u akvariju

Autor: Zlatko Govedić

Narval (Monodon monoceros) vrsta je kita iz porodice bijelih kitova (Monodontidae), podreda kitova zubana (Odontoceti). Zbog svog najupadljivijeg obilježja, velike kljove, često se naziva “jednorogi kit”. Taj morski sisavac izrazito je vezan za Arktik pa ga se rijetko može sresti južnije od 70° sjeverne zemljopisne širine.

Mnogi su se zapitali zašto nikada nisu vidjeli narvala u akvariju. Čini se da postoji vrlo mračan razlog zašto tu neobičnu vrstu atlantskih arktičkih kitova više ne viđamo unutar staklenih zidova akvarija.

“Narvali koriste svoje kljove za osjećanje okoline oko sebe. Oni mogu osjetiti svoje okruženje na sličan način kao što bi osjetio slomljeni zub”, kaže Brandon Laforest, voditelj arktičkih vrsta i ekosustava u organizaciji WWF Kanada.

Osjetljiva kljova

Njihova tijela duga su od 4 do 5,5 m, ali to nije razlog zašto im se ne sviđa u akvarijima. Narvali su iznimno stidljive i plašljive životinje, što je otežalo proučavanje njihova ponašanja. Stručnjaci su ih testirali u dva akvarija gdje su prošli jako loše.

Kada je New York Aquarium u Coney Islandu navodno držao narvala 1969. godine, mladunac po imenu Umiak umrlo je od upale pluća u manje od godinu dana.

Vancouver Aquarium u Kanadi također je držao dvije ženke narvala i tri mladunca 1970. godine. U manje od mjesec dana mladunci su uginuli, a nekoliko mjeseci potom, uginule su i ženke.




Iako ne znamo točan razlog zašto je narvalima tako teško živjeti u akvarijima, ono što znamo jest da je njihova kljova ispunjena s 10 milijuna živčanih završetaka.

Uz već osjetljive karakteristike, kljova može detektirati suptilne promjene u temperaturi, tlaku i koncentraciji čestica. Kada se odvoje od svog prirodnog okruženja, narvali imaju malo šanse za preživljavanje.

Otkriveni tragovi izvanzemaljskog svijeta pod Zemljinim plaštom: Dokazi su nedvojbeni




‘Mužjački ponos’

Kljova je najupadljivije obilježje mužjaka narvala. Oblikuje ju lijevi sjekutić gornje čeljusti, koji se, kao vijak s navojem u smjeru kazaljke na satu probije kroz gornju usnu i može narasti do 3 m dužine i težiti 8 do 10 kg. Jedini drugi zub je isto u gornjoj čeljusti, i obično ne izbija van kao kljova.

Druge zube mužjaci imaju u embrionalnom razvoju, no obično se ne razviju dalje. Ako se to ipak dogodi, mogu se razviti dvije kljove. Kod ženki zubi uglavnom uopće nisu razvijeni, no ponekad se i kod njih razvije kljova ili čak dvije, što značajno otežava razlikovanje spolova. Kljova se nerijetko slomi. Ne raste ponovo, ali se mjesto loma prekrije novim dentinom.

Značenje kljove dugo je bilo razlog za dijelom vrlo neobičnih pretpostavki. Vrlo žustro se razmatralo služi li ona za razbijanje morskog ledenog pokrova, nabadanje riba, pretraživanje dna ili je pak instrument koji pomaže u eholokaciji. U zadnje vrijeme dominira razmatranje dvaju mogućih funkcija: da je sredstvo utvrđivanja dominacije jedinke ili osjetilni organ.

Autor:Zlatko Govedić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.