NAJBIZARNIJI MEDICINSKI SINDROMI: Plavi ljudi, apetit za nejestive stvari, neobični poremećaji! Sve to je nečija stvarnost

Autor: N.K

Postoje medicinska stanja za koju vrlo moguće nikada niste čuli. Priroda se s našim tijelima zna poigrati na nevjerojatne načine, a tome svjedoče i slijedeći primjeri.

Zli dvojnik

Ako ste ikad pomislili da vaša bolja polovica više ne podsjeća na ženu koju ste odveli do oltara jer vas, umjesto s ukusnom večerom i širokim osmijehom, dočekuje sa žučnim prigovorima, možda patite od Capgrasova sindroma! Oboljeli su, naime, duboko uvjereni da im je drage osobe zamijenio uljez, zli doppelganger. Postoji i nadgradnja tog stanja, kad pacijent “shvati” da ni njegov odraz u ogledalu nije on sam, nego dvojnik kojeg je ondje postavila neka neprijateljski nastrojena sila. Bolest je, srećom, vrlo rijetka, a često uključuje obračun s dvojnikom. Neurolozi smatraju da je uzrokuje gubitak veze između dijela mozga zaduženog za prepoznavanje lica (fusiform gyrus) i onoga zaduženog za emocije (amigdala). Javlja se kod shizofreničara i osoba koje su doživjele težu ozljedu mozga, a liječenje u oba slučaja uključuje antipsihotike. Poremećaj je 1923. godine opisao francuski psihijatar Joseph Capgras (1873. – 1950.), po kojem je i dobio ime.

Apetit za nejestive stvari

Poremećaj prehrane koji karakterizira kompulzivan apetit za nejestive stvari poznat je još od antike: prvi ga je opisao grčki liječnik Hipokrat (460. prije Krista – 377. prije Krista). Bolest je danas poznata pod nazivom pica (čita se “pika”), po latinskoj riječi za svraku – ove ptice u kljun će strpati sve što nađu. Poput njih, ljudi koji pate od ove bolesti s najvećim će tekom navaliti na “delicije” poput zemlje, kamenja, ljepila, stakla, izmeta, vune, stolnjaka, starih novina, olovki, gline, prašine, leda ili kose. Poremećaj se najčešće javlja kod djece i trudnica, kao i stanovnika siromašnijih zemalja. Većina znanstvenika smatra da ga uzrokuje neodgovarajuća ishrana, odnosno nedostatak minerala, ali ima i onih koji tvrde da se radi o posljedici ozljede mozga (time objašnjavaju činjenicu da se bolest učestalo javlja kod osoba s mentalnom retardacijom). Kako pacijenti nerijetko u usta guraju oštre ili metalne predmete, broj smrtnih slučajeva prilično je velik.

Plavi ljudi

Argirija je jedan od onih poremećaja s kojima možete bezbrižno živjeti do stote godine, ne trpeći nikakve smetnje ni bolove… Osim ako u smetnje i bolove ne uračunamo zgranute poglede vaše okoline. Ovo stanje ima samo jedan simptom: vaša koža postaje plava kao ona u Štrumpfova ili stvorenja iz “Avatara” (na slici!). U većini slučajeva, argirija je posljedica uzimanja prevelike količine srebrnih soli (termin dolazi od latinske riječi “argentum”, što znači “srebro”). Konzumirana u malim količinama, srebrna sol lijek je za mnoge bolesti, od artritisa preko problema sa sinusima do želučanih tegoba; ako se doza premaši, dolazi do nakupljanja čestica srebra u izvanstraničnom prostoru. One se potom vežu na melatonin te koži daju boju ljetnog neba. Argirija opisana u devetnaestom stoljeću, kad su liječnici imali priliku pregledati skupinu radnika u tvornici koja je proizvodila srebrne predmete.




Ne viči, skakat ću!

Američki neurolog George Miller Beard (1839. – 1883.) možda vam je poznat po istraživanju neurastenije, oblika neuroze koji obilježavaju kronični umor, razdražljivost, nesanica i hipohondrija. U usporedbi s poremećajem koji je opisao 1878., ta vrsta živčane rastrojenosti doima se bezazlenom poput uboda komarca! Te godine, dobri doktor je zamijetio neobične reflekse kod pacijenta, mladoga francuskog drvosječe. Momak bi se silno preplašio kad god bi čuo neki neočekivani zvuk: skakao je, mahao rukama i skvičao poput praseta na LSD-ju. U njegovu čast, neurološki poremećaj koji se očituje abnormalnim reakcijama na zvučne podražaje Beard je nazvao “poremećajem skakutavog Francuza”. Kasnije je pronašao još nekoliko oboljelih, kao i dodatne simptome: ako bi im naglo i glasno izdao neku naredbu, pacijenti su je slijepo izvršavali. Danas se smatra da bolest uzrokuje poremećaj u genetskom kodu. Simptomi su slični onima kod Touretteova sindroma, s razlikom što kod potonjeg pacijenti imaju tikove bez izvanjskog podražaja.




Autor:N.K
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.