oto: Nikola Vilic / CROPIX

Nadnaravno biće ‘zaposjeda’ špilje na otoku Braču: ‘U noći često čujemo njegovo čudno hukanje’

Autor: Zlatko Govedić

Bračko obalno i otočno tradicijsko folklorističko naslijeđe obuhvaća vjerovanja u bića nazvana “macić” i “viver”.  “Govoreći općenito o vjerovanjima u nadnaravna bića na otoku Braču, postoje zapisi koji su objavljeni u Bračkim zbornicima, no nema ih mnogo.

Detaljno istraživanje još nije napravljeno. Samim time ovaj rad dobiva na značaju”, piše etnologinja Ivana Jelinčić u svome izvornom znanstvenom članku “Macić i viver u bračkim vjerovanjima u nadnaravna bića”, objavljenom 2014. godine.

Istraživanje je provela u selima Postira i Dol na sjeveru otoka. Ondje još ima žitelja koji poznaju legende o nadnaravnim bićima te su bili voljni podijeliti svoja saznanja etnologinji Jelinčić koja je zapisala njihova kazivanja.

Postira, Foto: Nikola Vilic / CROPIX

Neobjašnjivo svjetlo

Najvažnije je to što se viver nalazi isključivo u Dolu. Nema literature koja se njime bavi pa su ovo prva terenska istraživanja takvog tipa ikad provedena. Pripovjedači su svi bili iz Postira i Dola. Ispričali su ne samo priče koje su čuli, već i vlastita iskustva i susrete.

Macić je vražićak koji pripada drevnom sloju usmene predaje i može se pronaći diljem hrvatskoga priobalja. Onaj iz Postira malo se razlikuje od ostalih jer se, prema pripovjedačima, javlja kao neobjašnjivo svjetlo bez oblika ili boje. Ono što dijeli s drugima jest to da je nestašan, zaigran, ponekad čak zločest, ali na kraju završi na dobroj strani.

Legendarna hrvatska ‘Crna kraljica’ prkosila je religiji: Papa ju je optužio da se bavi magijom




Jedan kazivač, barba Šime, priča o njemu:

Macić bi ti bi uvik na istu daljinu, po noći bi imo svitlost, i nikad ga ne biš mogo ulovit. Kroz osminu bi se no za mrtvega molilo Boga, a to je bila prilika za sastat se i družit.

Bi je jedon reko da se u njega za osminu popi tolitor vina. Bila je onda slaba svitlost, po još popili, i onda bidu svega vidili.




Pričo je meni moj nono, kad su gor u Glavicu živili onda je kužina bila na gornji pod. Govori da se to odizgor čulo ko da se vrića šenice prospe po podu. Išo on gori vidit, ali ništa. Komore tad nisu bile štukone, po su miši hodili, to šuškolo.

Dol, Foto: Tom Dubravec / CROPIX

‘Velika ptica’

S druge strane, viver iz Dola prikazan je kao vrlo velika ptica koju, međutim, nitko nikada nije vidio. Može se čuti samo njegovo čudno hukanje. Ono što Dol razlikuje od drugih mjesta je fenomen prirodnih špilja nastalih u crvenkastim stijenama lokalnog zrnatog kamena hrapoćuše. One su služile kao utočište prvim stanovnicima.

U zagrebačkom parku još se čuje glas nesretne vile: Ovo zdanje uspješno odbija vanjske zvukove

Upravo su ove špilje usko vezane s vjerovanjem u nadnaravno, odnosno mitsko biće zvano viver. Nalazimo ga jedino u Dolu. Iz špilja se često čuje neobjašnjivi huk, kažu Doljani, pogotovo u večernjim satima, kao da se javlja neko biće.

Dolske špilje, Foto: Nikola Vilic / CROPIX

Momak koji se zove Boško svoje viđenje napismeno je poslao gospođi Senki Zrilić 2011. godine:

Vraćali smo se, kao i obično, u Dol s kupanja. Kasne večeri su ovdje najljepše. Sve je mirno, puno sjena, tajanstveno. Čuje se samo huk sove ili, možda, ćuka. Miriše zrak. Ta večer nije se ni po čemu razlikovala od ostalih. Bila je topla, tiha, blaga. Taman negdje kad suton prelazi u mrak. Šišmiši su krenuli u lov.

Približavali smo se prvim špiljama (nasuprot crkve) kad smo odjednom začuli šum. Kao vjetar u krošnjama. Ili dolazak ljetne kiše. Neka sjena zaklonila nam je vidik (svjetlo).

U čudu smo se pitali što je to: velika krila, tamno? Ne, nije mahalo krilima. Jedrilo je prema tlu. Stali smo i brzo izišli iz auta. ‘Sjena’ se spustila ispred jedne od pećina (na samom ulazu u selo). Vidjeli smo je samo na trenutak jer, kako se spustila tako se (ovaj put uz lagani lepet krila) digla i nestala u tami obližnjih čempresa.

Gledali smo se u čudu i nevjerici. Jesmo li to, i što to, uistinu vidjeli? Pričekali smo još neko vrijeme. Ništa se nije čulo, ništa događalo. Samo tišina. I miris ljetne noći.

Ovaj hrvatski kralj nosio je prsten s magijskim zapisom: Stručnjaci ga nikad nisu dešifrirali

Autor:Zlatko Govedić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.