fbpx
Ilustracija/Pixabay

MOŽEMO LI DOSEĆI NAJUDALJENIJE KUTKE U SVEMIRU? Katolički znanstvenik spominje nekoliko teorija

Autor: Zlatko Govedić

Sam Baron s Australskog katoličkog sveučilišta razmotrio je temu brzine veće od brzine svjetlosti.

Prema Einsteinovoj teoriji relativnosti, brzina svjetlosti je najbrža brzina koja se može postići u našem svemiru. Ona djeluje kao univerzalno ograničenje brzine za sve što ima masu. Međutim, za određene “čudne čestice” moglo bi biti moguće putovanje dvostruko većom brzinom svjetlosti, te bismo ih – teoretski – mogli poslati natrag u vrijeme.

Da bismo ubrzali objekt s masom, moramo dodati energiju. Što brže želimo da objekt krene, trebat će nam više energije. Jednadžbe relativnosti nam govore da bi bilo što s masom, bez obzira na to koliku masu ima, zahtijevalo beskonačnu količinu energije da bi se ubrzalo do brzine svjetlosti. No svi izvori energije za koje znamo jesu konačni. Ograničeni su u nekom pogledu.


Doista, vjerojatno je da svemir sadrži samo ograničenu količinu energije. To bi značilo da u svemiru naprosto nema dovoljno energije da se nešto s masom ubrza do brzine svjetlosti.

To univerzalno ograničenje brzine odnosi se na sve što bismo mogli nazvati “običnom masom”. Međutim, postoje hipotetske čestice zvane tahioni s posebnom vrstom mase koja se naziva “imaginarna masa”. Nema dokaza da tahioni postoje. No, prema relativnosti, njihovo moguće postojanje ne može se isključiti.

Ako postoje, tahioni moraju uvijek putovati brže od brzine svjetlosti. Baš kao što se nešto s običnom masom ne može ubrzati iznad brzine svjetlosti, tako se tahioni ne mogu usporiti ispod brzine svjetlosti.

Neki fizičari vjeruju da ako tahioni postoje, oni bi stalno putovali natrag kroz vrijeme. Zbog toga su oni česta tema mnogih znanstvenofantastičnih knjiga i filmova. Postoje ideje da bismo jednog dana mogli iskoristiti tahione za izgradnju vremenskog stroja. No zasad to ostaje daleki san jer nemamo sposobnost detektiranja potencijalnih tahiona.

Hipotetske crvotočine

Razočaravajuće je što ne možemo putovati brže od brzine svjetlosti. Nama najbliža zvijezda, osim Sunca, udaljena je 4,35 svjetlosnih godina. Dakle, putujući brzinom svjetlosti, trebalo bi više od četiri godine da stignemo onamo. Najdalja zvijezda koju smo ikada otkrili udaljena je 28 milijardi svjetlosnih godina. Dakle… ništa od takvog izleta!

Međutim, relativnost dopušta postojanje “crvotočina”. Ona je prečica između bilo koje dvije točke u prostoru. Iako bi zvijezda mogla biti udaljena 4,5 svjetlosne godine u normalnim uvjetima, mogla bi biti udaljena samo nekoliko sati kroz crvotočinu. Ako one postoje, omogućile bi nam da putujemo na velike udaljenosti u vrlo kratkom periodu pa bismo mogli stići do najudaljenijih krajeva svemira unutar jednog života. Nažalost, poput tahiona, crvotočine ostaju posve hipotetske.




Unatoč činjenici da ne možemo uistinu putovati brže od svjetlosti, možemo pokušati zamisliti kako bi to bilo. Razmišljajući na taj način, mi se upuštamo u “protučinjenično razmišljanje”. Razmišljamo o tome kakve bi stvari bile ili bi mogle izgledati da je stvarnost na neki način drugačija. Postoji mnogo različitih mogućnosti koje bismo mogli razmotriti, a svaka ima drukčiji skup fizičkih principa.

Stoga ne možemo sa sigurnošću reći što bi se dogodilo da smo u mogućnosti putovati brže od svjetlosti. U najboljem slučaju možemo pretpostaviti što bi se moglo dogoditi. “Hoćemo li početi putovati u prošlost, kao što neki znanstvenici misle da bi tahioni mogli učiniti?”, pita se autor.




Autor:Zlatko Govedić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.