GNU

Sumnjiva smrt šefa poljske vlade za Drugog svjetskog rata?

Autor: dnevno.hr

Za Drugog svjetskog rata 1943. šef poljske vlade u egzilu bio je problematičan saveznik jer se bunio protiv poslijeratnog prekrajanja granica Poljske na istoku.

Dvadeset i četvrtog svibnja 1943. general Wladyslav Sikorski, vrhovni zapovjednik snaga Slobodne Poljske i premijer vlade u egzilu poletio je iz Engleske za Bliski istok. Dva dana kasnije je njegov ured u Londonu primio nekoliko anonimnih telefonskih poziva koji su izjavili da se njegov avio srušio kod Gibraltara. Međutim, već se bili primili obavijest o sretnom dolasku generala u Gibraltar (postaju na putu prema Kairu).

Šest tjedana kasnije pri povratku u London avion Sikorskog opet se vraćao tim putem. Poletio je 4. srpnja i odmah po uzlijetanju se srušio u more pri čemu su poginuli Sikorski i 15 ostalih putnika, a samo se pilot uspio spasiti (makar slomivši pritom obje noge).

Problematični saveznik

Sikorski je bio beskompromisni poljski patriot, a bio je iznimno neoprijateljski okrenut prema SSSR-u zbog preuzimanja istočne Poljske makar mu je Staljin sada bio saveznik. U poljsko-ruskom ratu 1920. zapovjedao je armijskim korpusom i sudjelovao je u odbijanju ruskog napada na Varšavu. Zbog razilaženja sa Pilsudskim, poljskim autokratskim vođom proveo je razdoblje od 1928. do 1939. u Francuskoj. Izbijanjem rata požurio je natrag u Poljsku da je brani, no ona je prebrzo pala da vidi službu pa je preko Rumunjske pobjegao antrag u Francusku. Tamo je uspio postati čelnikom vlade u egzilu te zapovjednikom snaga Slobodne Poljske (koje su se regrutirale uglavnom iz poljskih iseljenika, točnije pretežno rudara u Francuskoj i imale su čak 1000 000 vojnika). Padom Francuske Sikorski je pobjegao u London, a poveo je sa sobom i poljski zračni korpus te 34 000 pješaka. Posjetio je i FDR-a te ga je pritom u Chicago dočekalo 75 000 amerikanaca poljskog podrijetla.

Kada je Njemačka napala SSSR Sikorski je vjerovao da će očajnu Rusiji prisiliti na odricanje od diobe. Dogovor je postignut iako se Staljin nije namjeravao pridržavati ga. Ubrzo je lansirao ideju da će se Poljskoj teritorij nadoknaditi njemačkim. Sikorski nije bio oduševljen dobivanjem nepoljskog teritorija punog neprijateljski raspoloženog stanovništva pa se nastavio zalagati za poljski integritet, vidjevši presedan u Atlantskoj povelji koja je jamčila da poslije rata neće biti teritorijalnih promjena bez odobrenja neposredno tangiranih naroda.

Problematičnim se pokazao i Katinski masakr, odnosno otkriće u proljeće 1943. da su ruske snage prilikom podjele Poljske pobile oko 4000 poljskih vojnika, uglavnom časnika. To je dovelo do prekida odnosa Sikorskog i SSSR-a.

Njegova smrt – bolja za sve

Njegovim naslijednikom bio je Stanislav Mikolajczyk koji je osudio samoincijativno pozivanje Crvenog križa u Katinsku šumu što je dovelo do prekida odnosa sa SSSR-om. Pod njime je poljska vlada prihvatila Staljinove zahtjeve i obnovila diplomatske odnose s njime. Na Teheransku konferenciju nije bio niti pozvan, a u travnju 1945. Staljin je osnovao marionetsku poljsku vladu koja je umjesto Miklajczykove uspostavila kontrolu.

S druge strane, general Stefan Rowecki je uhićen 30. lipnja 1943., a zapovjednik Narodow Sily Zbrojne Ignacy Oziewivz je uhićen 9. lipnja 1943. Unutar dva mjeseca Poljaci su izgubili tri glavna zapovjednika.

Kontradiktorni dokazi

Pilot Sikorskovog aviona bio je iskusan i imao je preko 4000 sati leta na toj liniji. Čeh Edward Prochal osim toga je zabilježio i 400 sati leta na američkim bombarderima Liberator, a jedan od njih je prepravljen u putnički avion koji je zatim prevozio Sikorskog. Prchal je odmah poslije uzlijetanja smanjio visinu da bi dobio brzinu za konačni uspon kao što se to događa s teško opterećenim avionima. No ovaj puta (prema riječima istražiteljima) spuštanje počeo na samo 40 metara iznad tla, no komanda palica mu je zapela pa nije uspio započeti pravi uspon i pao je u more.

Okrivio je za to previše tereta jer je u Gibraltaru primio dodatnog putnika no pod uvjetom da ne nosi prtljagu. Međutim posada je pri takvim letovima natrpavala švercanu robu, pa su istražitelji u olupini naišli i na nove fotoaparate, krzna, nakit, cigareet, sanduke šerija i viskija. Naravno, bili su namijenjeni crnom tržištu u Britaniji gdje su bili visoko traženi. Neki teoretičari smatraju sumnjivim što je Prchal nosio prsluk za spašavanje što nije bila baš navika njega i drugih pilota – zar je namjeravao srušiti avion? Za ispitivanja je to čak poricao iako je nađen u njoj, a kasnije je sve to okrivio za amneziju. Službeno izvješće zaključilo da je uzrok nesreće kvar upravljačkog mehanizma.

Sredinom 1960-ih njemački dramatičar Rolf Hochhuth je o svemu tome objavio dramu Vojnici u kojoj je iznio optužbu da je poljski vođa ubijen po naredbi Winstona Churchilla. Dokaze za to je navodno dobio od visokog službenika britanske tajne službe istražujući s britanskim povjesničarom David Irvingom arhive i svjedoke. Istodobno je objavio knjigu Nesreća: Smrt generala Sikroskog.Carlos Thompson pobio je njegove tvrdnje u knjizi Sramoćenje WInstona Churchilla i podržao je pilotovo objašnjenje.

Pet tijela nikad nije pronađeno, a dio nađenih nikad nije sa sigurnoću identificiran. Među njima je bilo i tijelo Sikorskijeve kćeri Zofije koja je navodno viđena u sovjetskom gulagu 1945. Nju je uočio Tadeusz Kobylínski, elitni poljski komandos, koji je kasnije pokušavao organizirati misiju da je se spasi. Navodno je zarobljen na sovjetskoj granici nakon čega je nestao.

Drugi ističu da je u Gibraltaru pokraj Sikorskovog aviona bio sovjetski (koji je prevozio ambasadora Majskog te niz časnika). Neobičnije je to što je SSSR češće koristio aerodrom u Catel Benitu kod Tripolija. Majski je kasnije potvrdio da je bio na Gibraltaru no ne i da je znao gdje se Sikorski nalazio. Kasnije je tadašnji britanski guverner Gibraltara izjavio da je namjerno tajio i jednima i drugima prisutnost suprotne strane da izbjegne diplomatske incidente.

Do početka 21. stoljeća većina relevantnih britanskih dokumenata je još uvijek tajna, makar ne postoji jasan razlog zašto se oteže s njihovom deklasifikacijom. Zbog toga ipak ne postoji jasna presuda o brojnim teorijama urote. 2008. Sikorskovo tijelo je ekshumirano no autopsija je pokazala samo da su njegove ozlijede konzistentne s padom aviona.

Autor:dnevno.hr
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.