GNU

Protiv Irana – terorizmom i podržavanjem puča

Autor: dnevno.hr

Izvješće Brookings instituta iz 2009. razmatra i ekstremnije opcije miješanja u iranski suverenitet - izravno podržavanje terorističkih organizacija pa čak i poticanje vojnog puča protiv vladajućeg režima.

Sjedinjene Države mogle bi surađivati s grupama poput Nacionalnog vijeća otpora Irana (baziranog u Iraku) i njegovog vojnog krila, Mujahedin-e Kalq (MEK), pomažući tisućama njihovih članova koji su pod Sadamovim režimom naoružavani i obučavani. Poduzimali su gerilske i terorističke operacije protiv klerikalnog režima. Iako je Nacionalno vijeće danas razoružano, to se brzo može promijeniti. -str. 113

Možda najistaknutija (i svakako najkontroverznija) opozicijska skupina koja je privukla pažnju kao potencijalni saveznik SAD je Nacionalno vijeće otpora Irana, politički pokret koji je ustanovio MEk (Mujahedin-e Khalq). Kritičari vjeruju da je skupina nedemokratska i nepopularna i svakako antiamerička.

S druge strane, prvaci skupine smatraju da njihove duge godine otpora režimu te velik broj uspješnih napada (kao i prikupljana informacija) na režim ih kvalificiraju vrijednima za potporu SAD. Također smatraju da grupa više nije antiamerikanska ukoliko su te ranije optužbe uopće bile točne. Raymond Tanter, jedan od pobornika te skupine u SAD smatra da su MEK i Nacionalno vijeće saveznici za režimsku promjenu u Teheranu i također korisne figure za prikupljanje vojnih informacija. Najveći špijunski uspjeh MEK-a bilo je nabava podataka 2002. koje je dovelo do otkrivanja tajne instalacije za obogaćivanje Urana.

Unatoč tvrdnjama zastupnika MEK-a, i dalje se nalazi na američkom popisu stranih terorističkih organizacija. 1970ih grupa je ubila troje američkih časnika i tri civilna izvođača radova u Iranu. Tijekom talačke krize 1979-1980 grupa je hvalila odluku da se Amerikanci uzmu kao taoci i Elaine Sciolino je izvijestila da iako vođe grupe javno osuđuju napade 11. rujna, unutar skupine su se naširoko slavili.

Neporecivo je da je skupina provodila terorističke napade – često opravdavane njihovim usmjerenjem protiv iranske vlade. Na primjer, 1981 grupa je bombardirala stožer Islamske republičke stranke, što je tada bila glavna politička organizacija klerikalnog vodstva, ubivši čak 70 viših dužnosnika. Nedavnije je preuzela odgovornost za desetak artiljerijskih napada, ubojstava i drugih napada na iranske civilne i državne mete između 1998 i 2001. U najmanju ruku, da bi surađivao bliže s grupom (naravno, javno) Washington bi je morao skinuti s popisa stranih terorističkih organizacija. -str. 117-118

MEK se i dalje nalazi na američkom službenom popisu stranih terorističkih organizacija, no Europska unija ju je 2009 uklonila sa svojega popisa. Etički je pitanje mogu li si SAD dopustiti surađivanje s terorističkim skupinama (k tome usmjerenima protiv vlastitog naroda kao i protiv američkih građana) nakon napada 11. rujna i desetljeća neuspješnog Rata teroru. S druge strane, u Afganistanu Washington mora pregovarati s talibanima (koje je svrgnuo) kako bi uspio stabilizirati zemlju prije povlačenja.

Već je članak New York Timesa iz 2008. upozorio da MEK prima oružja i financijska sredstva od 2008. što je čak i prije nego što je Brookings izvješće završeno i objavljeno. Izvješće spominje u pobunjenike Baludžistana u istočnom Iranu odnosno zapadnom Pakistanu. SAD i njih podržava (na što je upozorio spomenuti članak New York Timesa) a njihov cilj je borba i protiv Irana i protiv Pakistana kako bi izborili stvaranje vlastite države.

Pokretanje puča

Pokretanje puča je težak posao, pogotovo u državi paranoidnoj oko stranog utjecaja i djelovanja kao što je Iran. SAD bi prvo morale uspostaviti kontakt s članovima iranske vojske (i vjerojatno njegovih sigurnosnih službi). Ovo je samo po sebi vrlo teško. Zato što je Iran hiperosjetljiv prema Americi, SAD bi se morale oslanjati na posrednike – građane treće strane koji bi zastupali američke interese – što bez iznimke u problem uvodi značajnu kompleksnost. Zatim bi SAD morale koristiti te kontakte da ustanove iransko vojno osoblje koje bi bilo voljno i sposobno pokrenuti puč, što bi bilo još teže; dovoljno je teško SAD stupiti u kontakt s iranskim vojnim časnicima, kamoli uspostaviti kontakt s specifičnim pojedincima koji bi bili voljni riskirati svoje živote i živote svoje obitelji u pokušaju puča.

Naravno, moguće je ukoliko SAD da na znanje da pokušava podržati puč, urotnici bi kontaktirali SAD. No ovo je vrlo rijetko: povijest je pokazala da urotnici voljni otkriti se drugoj vladi su obično uhvaćeni i pogubljeni; također, većina tih koji dolaze u SAD pitati za zbacivanje ove ili one vlade su pozeri ili čak protuobavještajni agenti ciljane vlasti. -str. 123-124.

Brookings izvješće među brojnim povijesnim primjerima pučeva podržanih od SAD navodi Operaciju Ajax,

Iako su mnogi pučevi nastali u narodu, jedan je očiti povijesni model strano podržanog puča u Iranu Operacija Ajax, puč iz 1953. koji je zbacio vladu premijera Mohammeda Mossadeqa i vratio vladavinu šaha Reza Pahlavija. Da bi provele puč, CIA i britanski agenti su podržali generala Fazlollaha Zahedija dajući njemu i njegovim sljedbenicima novac, pružajući propagandu, kao i pomažući u organizaciji njihovih aktivnosti.

Revolucija, pobuna, puč – koju opciju odabrati?

Nabrajajući i obrazlažući sve ove opcije, Brookings izvješće predlaže da se sve ove opcije koriste jedne za drugom u nadi da će barem jedna od njih uspjeti. Štoviše “korisne sinergije” bi se mogle razviti između tih opcija što bi pripomoglo nevoljama režima (str. 150).

Autor:dnevno.hr
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.