GNU

Lyman Lemnitzer – čovjek koji je naredio Kennedyevo ubojstvo

Autor: dnevno.hr

Lyman Lemnitzer, čelnik američkog vojnog stožera i kasniji zapovjednik NATO-ovih snaga u Europi najizgledniji je kandidat za osobu koja je naredila ubojstvo JFK-a u Dallasu i zatim zataškala detalje.

Lyman L. Lemnitzer (1899-1988) bio je general u američkoj vojsci. Uz Curtisa Lemaya bio je vodeći zagovornik preemptivnog napda na Kubu za Kubanske krize kada je služio kao čelnik združenih vojnih snaga (Joint Chiefs of Command). Pripadao je skupini generala koji su smatrali da je logično da SAD napadne SSSR dokle još ima veliku nadmoć u nuklearnom i raketnom naoružanju (mediji su tvrdili suprotno).

Za Krize je sumnjao da su nuklearne glave na Kubi spremne i da bi napad eliminirao njihovu prisutnost i Castra. Bio je u krivu jer su Sovjeti imali taktičke glave koje su mogle biti iskorištene protiv marinaca i ostalih ciljeva. Kennedy je postao herojem, no generali su bili zgroženi. Mjesto uklanjanja prijetnja SAD su pristale obećati da neće napasti Kubu i još su uklonile projektile iz Turske. Kennedy je bio prepreka jasnom rješenju kubanske prijetnje.

Tijek sukoba Kennedy – Lemnitzer

Za krize u Zaljevi svinja Lemnitzer je zagovarao da SAD spase invaziju lansiranjem svog napada na Kubu. Kennedy ga je odbio točnije odbijao “opet i opet” da neće poslati američke postrojbe da spase operaciju ni pod koju cijenu. Kasnije je rekao svojem prijatelju i biografu Arthuru Schlesingeru da ga neće “zastrašiti profesionalni vojni savjet”. Schlesinger je kasnije zapisao da je Kennedy smatrao Lemnitzera glupanom. Lemnitzer je nakon propasti Zaljeva svinja opisao Kennedyev stav kao “potpuno odvratan, gotovo kriminalan”.

Dvadesetog srpnja 1961., na sastanku Nacionalnog vijeća za sigurnost Lemnitzer je predstavio službeni plan iznenadno nuklearnog napada na SSSR. Kennedy je zgrožen napustio sastanak i kasnije rekao državnom tajniku Dean Rusku “a mi se nazivamo ljudskom rasom”.

U travnju 1961. general Edwin Walker, zapovjednik 24. pješadijske postrojbe u Europi je optužen za indoktrinaciju svojih postrojbi s krajnje desnom literaturom John Birch Society (radikalni antikomunisti). Američki ministar obrane razrješio je Walkera zapovjedništva i najavio istragu. Zbog toga se pojavilla optužba da Kennedy namjerava potisnuti antikomunistička stajališta u vojsci. Walker je kao znak protesta napustio vojsku. Prema mišljenju Davida Talbota, Walker je radio uz punu podršku Lemnitzera koji je njegove napore smatrao “interesantnim i korisnima”. Problematična je bila i veza Walkera sa radikalno proizraelskim krugovima.

Trinaestog ožujka 1962., Lemnitzer je dao Robertu McNamarri (ministru obrane) tajni memo u kojemu poziva Kennedya da dopusti niz lažnih incidenata koji bi se okrivili kao teroristički napadi Kube. Pod kodnim imenom Operacija Northwood, memo je zahtijevao da administracija pokrene teror u Miamiju i Washingtonu kako bi se stvorila međunarodna odbojnost prema Castovoj vladi. Kennedy je pozvao Lemnitzera u Ovalni ured 16. ožujka i jasno odbacio ideju. Navodno je jedan od prijedloga uključivao raznijeti John Glenna, prvog amerikanca koji je orbitirao zemljom, kako bi se smrt američkog heroja okrivila kubanskim ekstremistima. Drugi bi bio namjerno srušiti komercijalni let koji bi prolazio kubanskim zračnim prostorom.

Naposljetku, španjolskoj-američki rat koji je završio dobivanjem Kube, Filipina i drugih posjeda od Španjolske (naravno, pokazalo se da se nije radilo o trajnim dobicima) zasnovan je na lažnom okrivljavanju eksplozije vojnog broda Maine u Havani pri čemu je umrlo 266 mornara. Milijun ljudi se javilo u vojsku da osveti Španjolski napad iako do današnjeg dana ne postoje dokazi da je brod eksplodirao zbog nečijeg namjernog petljanja.

Tri mjeseca kasnije Lemnitzer je obaviješten da je promaknut u zapovjednika američkih snaga u Europi. Naime, trebao je dobiti drugi mandat kao čelnik JCSa, no nije ga dobio što je bilo poniženje. Ovo promaknuće mu je ograničavalo političku moć i udaljavalo ga od Kennedya koji je njime bio zgrožen.

Lemnitzer se po umirovljenju iz vojke pridružio lobiju vojno-industrijskog kompleksa – American Security Council. On je osnovan 1952., a njegovim članovima bili su Douglas MacArthur, Nelson A. Rockefeller i drugi.

Uvrijeđeni patriot

Lemnitzer je nesumnjivo bio desno orijentiran i prilično agresivna osoba koja je razmišljala čisto vojnički. Prijetnje se moraju eliminirati, prepreke ukloniti. K tome, bio je i poprilično ponosna osoba. Od svih teorija zavjere najsnažnija je ona u uroti vojno-industrijskog kompleksa protiv Kennedya koja predviđa da su članova JCS-a, kao i njihovi suradnici u CIA iskoristili svoje resurse da organiziraju ubojstvo Kennedya ili da bar osiguraju da ono uspije. Potom su zataškali detalje i proglasili Harveya Lee Oswalda osamljenim ubojicom. Lyndon Johnson bio je puno voljniji slušati savjete vojske oko vojne intervencije u Južnom Vijetnamu iako nije bio spreman promijeniti zacrtanu politiku prema Kubi.

Svakako je mogao naći moćnog suradnika u zapovjedniku zrakoplovstva, Curtisu LeMayu, poznatijem kao arhitektu Berlinskog zračnog mosta, tepih bombardiranja japanskih gradova. Zagovarao je invaziju Kube prije, za pa čak i poslije Kubanske krize ne mareći za sovjetsko mišljenje, a kasnije je zagovarao bombardiranje Sjevernog Vijetnama u “kameno doba”.

Osim toga, vojne snage su u Kennedyevo doba trpjele rezanje programa i restrukturiranje. Vojni planovi početkom šezdesetih previđali su nuklearne silose na Mjesecu, nuklearne supernosače, nuklearne superprojektile, mikrovalna oružja, pješadiju obučenu za borbu u radioaktivnim krajolicima, atomske topove i nuklearne bombardere. Kennedyeva administracija prisilila ih je na odustajanje od brojnih megalomanskih programa i koncentriranje na odvraćanje SSSR-a, a ne pripremanje za njegovo uništenje.

Lemnitzer je u NATO-u kasnije bio poznat kao zagovornik likvidacija problematičnih osoba i naglašavao ulogu specijalnih snaga.

Neobične okolnosti ubojstva

Za vrijeme Kennedyeva ubojstva nisu funkcionirali interni telefonski sustavi. Naravno, to je moglo biti i zbog preopterećenja kapaciteta. Kabinet je bio u zraku u to vrijeme, što je stvaralo teškoće u zapovjednom lancu ili bilo kakav oblik stabilnosti u vladi. Autoriteti dostupni u Dallasu su imali glavnu riječ jer je potpredsjednik Johnson morao odmah biti zaprisegnut za predsjednika.

U svako doba američko zrakoplovstvo je imalo 7 bombardera u zraku u blizini sovjetskog zračnog prostora, a smjenjivali su se svakih osam sati. Bili su naoružani nuklearnim oružjem, a svrha im je bila trenutna nuklearna odmazda. Kada su čuli za Kennedyevo ubojstvo, potražili su svoje komandne šifre koje bi im dale informaciju što učiniti (te šifre za otključavanje nuklearnog naoružanja). Piloti su pretpostavili da su možda Sovjeti ubili Kennedya i odlučili su se pripremiti za najgore. Ovaj sustav osmislio je Curtis Lemay, a bio je poznat kao Strategic Air Command i osiguravao je da je SAD uvijek budu spremna uzvratiti neovisno o stanju zapovjednog lanca. Međutim, piloti nisu mogli naći svoje knjige sa šiframa. S obziorm da je šifrovnik prolazi kroz 17 stupnjeva provjere i kontrole jedino je osoba s vrha lanca mogla ukloniti ih – Curtis LeMay. On je znao što će se dogoditi i nije htio riskirati mogućnost da bombarderi krenu u odmazdmeni napad na SSSR.

Autopsija JFK izvršena u Bethesdi, vojnoj bolnici. Ona je možda bila najefikasnije rješenje za njegov smještaj no otvarala je i mogućnost vojne kontrole nad informacijama. Primjerice zašto se autopsija izvršena tamo razlikuje po podacima ozljeda iz Parkland Hospitala ili zašto je Kennedyevo tijelo putem prešlo iz brončanog lijesa u običnu vreću za tijelo.

U vrijeme Kennedyeva ubojstva stupanj pripravnosti povišen je samo u Vijetnamu, a ne i globalno iako se moglo pretpostaviti da bi netko mogao pokušati izvršiti kaos ili je čak odgovoran za ubojstvo (poput Hruščova ili Castra).

Čitava priča s ogromnim brojem svjedoka koji su kasnije stradali u nesrećama ili jasnim indikacijama da je Warrenova komisija potvrdila laganje CIA tijekom šezdesetih o činjenicama ubojstava također je problematično. Jedna opcija je da je CIA skrivala činjenicu da su našli žrtveno janje, a ne i pravog krivca no druga je da je CIA štitila vojni vrh.

Autor:dnevno.hr
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.