GNU

Izvješće iz 2009. – kako spriječiti Iransku dominaciju regijom

Autor: dnevno.hr

Dokument "Kojim putem u Perziju'" koji je objavila privatno financirana Brookings Institution, navodi da 'Iran nije niti bezobziran niti će nuklearna oružja koristiti na nikakav drugi način osim za odvraćanje zapadne vojne intervencije'. Opisuje kako izazvati krizu i naći opravdanje za koordinirani napad Izraela i SAD-a na Iran.

Medijska slika koja se nameće čitanjem vijesti iz domaćih i stranih medija jest da SAD nastoji suzbiti mogućnost unilateralnog preventivnog napada Izraela na Iran. Drugim riječima, Izrael i SAD se slažu oko toga da je iranski nuklearni program prijetnja, no ne slažu se oko toga kako joj se suprotstaviti. Racionalni SAD koristio bi se političkim pritiskom i ekonomskim sankcijama, a agresivni Izrael bi jednostavno napao.

Dokument “Kojim putem u Perziju'” koji je 2009. objavila privatno financirana Brookings Institution, a potpisali su je Kenenth Pollack, Daniel Byman, Martin Indyk, Suzanne Maloney, Michael O’Hanlon i Bruce Riedel, stručnjaci koji ovih dana često komentiraju situaciju, ukazuje na drugačije stanje stvari. Na početnim stranicama se zahvaljuju Smith Richardson Foundation kojom predsjedava Zbigniew Brzezinski. Brzezinski je bio savjetnik bivšeg predsjednika Cartera koji je odgovaran za naglu promjenu tretmana talačke krize u Iranu odnosno pokušaj vojnog oslobađanja. Također je bio snažan zagovornik stajališta da je detant s SSSR-om laž.

Ta udruga financira niz projekata koji uključuju studije u geoinženjeringu, ali i građenju nacija, mirovnim rješenjima za Kavkaz te izvješća za potporu “domaćim političkim pokretima i prijelazima” u Egiptu, Kubi, Nepalu, Vijetnamu, Poljskoj (?), Burmi, Zimbabveu i Kambodži. Financiraju je Goldman Sachs (odgovorni za početak recesije 2007.), Carlyle Groupa, osiguravajuće društvo te druge kompanije poput Pepsija.

Nuklearni Iran nije opasnost

Dokument jasno kaže da “Iran nije niti bezobziran niti će nuklearna oružja koristiti na nikakav drugi način osim za odvraćanje zapadne vojne intervencije“. Rat Irana sa Zapadom i/ili Izraelom nema nikakve koristi, stoga će ga se nastojati izbjegavati. Na 24. stranici izvještaja jasno se kaže da “većina iranske strane politike od pada Šaha jest agresivna, no ne i bezobzirna” iako dodaje “da Washington ne može isključiti mogućnost da postoje uistinu ludi ili ideološki zaluđeni iranski vođe koji bi se gore ponašali da mogu“.

Izvještaji drugih skupina poput korporacije RAND jasno isključuju mogućnost opasnosti od nuklearnog Irana. Uostalom, Iran ima već desetljećima kemijska oružja u arsenalu, a niti je ono korišteno u zadnjih dvadeset godina niti je ono nesigurno. Čuvaju ga i kontroliraju elitne vojne jedinice, a većina političkog vrha jedva da ima ikakav dodir s njima. Vjerojatno je da bi se nuklearna oružja tretirala na isti način.

Izvješće instituta Brookings navodi da je cilj SAD-a i Izraela izazvati rat jer ga Iran sam nikad ne bi isprovocirao niti planirao.

…bilo je daleko bolje ako bi Sjedinjene Države mogle navesti iransku provokaciju kao opravdanje za zračne udare prije nego što ih pokrene. Jasno, što pretjeraniji, što ubojitiji i što ne izazvaniji potezi Irana, to bi bolje bilo za Sjedinjene države. Naravno, bilo bi vrlo teško za SAD da navede Iran na takvu provokaciju bez da ostatak svijeta prepozna ovu taktiku što bi je onda oslabilo. (jedna metoda bi bila mogućnost da se potajice podupiru težnje za promjenom režima u nadi da bi Teheran uzvratio javno ili bar polujavno, što bi se onda moglo okarakterizirati kao čin agresije bez povoda) – str. 84-85.

Na isti način, bilo kakva vojna operacija protiv Irana će vrlo vjerojatno biti vrlo nepopularna u svijetu i zahtijevati će jasni međunarodni kontekst – da bi se osigurala logistička potpora operaciji i da bi se minimalizirale političke posljedice nje. Najbolji način da se minimalizira međunarodna sramota i maksimizira potpora (bez obzira koliko nevoljka ili tajna) jest udariti samo kada će postojati rašireno uvjerenje da je Irancima dana izvrsna ponuda koju su odbacili – ona toliko dobra da bi je odbio samo režim odlučan da nabavi nuklearno oružje iz krivih pubuda. Pod tim okolnostima SAD (ili Izrael) bi mogao opravdati voje operacije ne ljutnjom već tugom i zabrinutosti i bar dio međunarodne zajednice bi zaključio da su si Iranci “sami to zaslužili” odbivši vrlo dobar dogovor. – str. 52.

A pregovori?

Izvješće nameće zaključak da je glavni problem kako izazvati Iran na odgovor koji bi se pokazao korisnim za zapadnu intervenciju. Prva opcija stoga bi bila prisiliti iransku vlast kroz sankcije i poticaje. Među poticajima se navodi garancija protiv američke invazije (što je Iranu glavna motivacija za nuklearnim naoružanjem, osim ponosa). Međutim, institut Brookings smatra da bi ova opcija zahtijevala povlačenje snaga SAD-a s Bliskog istoka i zatvaranje mnogih baza što u najboljem slučaju nije moguće idućih trideset godina bez širenja kaosa regijom. Ni pod koju cijenu SAD ne smije dopustiti Iranu mogućnost dominacije regijom.

Danas se najbolje vidi koliko je ova opcija uvjeravanja uspjela jer niti Iran zanimaju daljnji pregovori niti se mišljenje svijeta okrenulo protiv njega.

Autor:dnevno.hr
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.