Misterij nestanka triju zvijezda na noćnom nebu: Ni nakon 70 godina nitko ne zna što se dogodilo

Dana 19. srpnja 1952. zvjezdarnica Mount Palomar (San Diego, Kalifornija, SAD) provodila je fotografsko istraživanje noćnog neba. Dio projekta bio je višestruko snimanje istog dijela neba kako bi se identificirali mogući objekti poput asteroida.

U 20.52 fotografska ploča zabilježila je svjetlo triju zvijezda grupiranih zajedno. S magnitudom 15, bile su relativno svijetle na slici.

No u 21.45 iste večeri, isti dio neba ponovno je snimljen, no tada tri zvijezde više nisu bile vidljive. U manje od sata potpuno su nestale.

Problem je u tome što zvijezde ne nestaju tako jednostavno. Mogu eksplodirati ili proći kroz kratko razdoblje svjetlucanja, ali ne nestaju. No, fotografski dokaz bio je očit – tri su zvijezde bile jasno vidljive na prvoj slici i jasno odsutne na drugoj.

Brzi radijski izboj?

Pretpostavka je bila da su morale odjednom zgasnuti, no i to je teško prihvatiti. Kasnija promatranja nisu pronašla nikakve dokaze o zvijezdama s magnitudom manjom od 24. To znači da su vjerojatno izgubile sjaj za faktor od 10.000 ili više.

Jedna ideja je da nisu tri zvijezde, već jedna. Možda je jedna zvijezda slučajno zasjala nakratko, primjerice kao posljedica brzi radijski izboj (eng. fast radio burst, FRB) iz magnetara. U tom trenutku, možda je crna rupa veličine zvijezde prošla između nje i nas, uzrokujući privremeno savijanje svjetlosti kao tri slike.

Problem je što bi takav događaj bio iznimno rijedak. Pa ipak, druge fotografije napravljene tijekom 1950-ih pokazuju slične brze nestanke većeg broja zvijezda.

U nekim slučajevima, zvijezde su bile udaljene samo nekoliko kutnih minuta, što bi bilo teško postići gravitacijskim savijanjem svjetlosti.

Ni zvijezde ni objekti

Druga ideja je da to uopće nisu bile zvijezde. Tri svijetle točke nalaze se unutar 10 ” (kutnih sekundi). Ako su bile tri pojedinačna objekta, nešto bi ih moralo potaknuti da zasjaju.

S obzirom na vremenski interval od oko 50 min, kauzalnost i brzina svjetlosti zahtijevali bi da su bili udaljeni ne više od 6 aj (astronomskih jedinica). To znači da nisu smjeli biti udaljeni više od 2 sg (svjetlosne godine).

Mogli su biti objekti iz Oortova oblaka gdje ih je neki događaj potaknuo da zasjaju otprilike istodobno. Kasnija promatranja nisu ih mogla pronaći jer su se vjerojatno pomakli duž svojih putanja.

Znanstvenici otkrili skriveni krajolik na Zemlji: Ovo nam je područje slabije poznato od površine Marsa

Treća ideja je da to uopće nisu bili objekti. Zvjezdarnica Palomar nije daleko od pustinje u Novom Meksiku gdje su se provodila testiranja nuklearnog oružja.

Radioaktivna prašina s testiranja mogla bi kontaminirati fotografske ploče, stvarajući svijetle točke na nekim slikama, a ne na drugima.

U ovom trenutku, ne možemo biti sigurni. Ono što stvarno trebamo jest zabilježiti nekoliko takvih događaja u modernim istraživanjima neba, gdje bismo mogli brzo izvršiti dodatna promatranja.

Zasad “nestanak triju zvijezda” ostaje misterij koji čeka da bude riješen.