MISTERIJ AFANTAZIJE: Zašto neki ljudi ne mogu zamisliti stvari u svom umu? ‘To je dokaz za raznolikost u ljudskoj spoznaji’

Kada se od njih zatraži da zatvore oči i zamisle zalazak Sunca, većina ljudi može se sjetiti slike Sunca koje zalazi na horizontu. Neki ljudi mogu doživjeti živopisnije detalje, poput živih boja, dok drugi mogu proizvesti mentalnu sliku koja je mutna ili bez detalja. No nedavna su istraživanja otkrila da neki ljudi uopće ne doživljavaju mentalne slike.

Taj nedostatak mentalnih slika naziva se afantazija. Ljudi s afantazijom često se iznenade kada saznaju da drugi vide mentalne slike u njihovim umovima.

“Mnogi ljudi s afantazijom rekli su da su pretpostavili da drugi govore metaforički kada opisuju da vide nešto u svom ‘oku uma’. To je zato što naši unutarnji mentalni procesi nisu vidljivi drugima, pa je lako pretpostaviti da svačiji umovi funkcioniraju na isti način. Procjenjuje se da otprilike četiri posto ljudi ima afantaziju”, pišu neuroznanstvenica Emiko Muraki i psihologinja Penny Pexman sa Sveučilišta u Calgaryju (Kanada) u svom novom eseju.

Osobe s afantazijom navode nedostatak vizualnih predodžbi, a 97% njih također prijavljuje nedostatke u barem jednom drugom modalitetu predodžbi, poput nemogućnosti da zamisle određene zvukove ili okuse.

Svakodnevne mentalne slike

Mentalne slike uključene su u mnoge druge svakodnevne kognitivne procese. Na primjer, vizualne i prostorne slike mogu igrati važnu ulogu u autobiografskom pamćenju. Jedna je studija otkrila da se ljudi s tendencijom generiranja živopisnih mentalnih slika objekata i prizora visoke rezolucije mogu prisjetiti osobnih sjećanja brže i s više detalja.

Osobe s afantazijom mogu se prisjetiti autobiografskih činjenica, ali pri prisjećanju životnih događaja navode manje detalja i manje emocionalnog iskustva, unatoč tome što događaje opisuju kao važne ili osobno relevantne.

“Mentalne slike se također doživljavaju kada sanjate. Zanimljivo je da 60 posto ljudi s afantazijom navodi vizualne slike u svojim snovima, iako je kvaliteta njihova iskustva drugačija od one kod ljudi s tipičnom slikovnom sposobnošću. Dok sanjaju, ljudi s afantazijom prijavljuju smanjeno iskustvo u svim osjetilima, nižu ukupnu svijest i slabiji osjećaj kontrole”, pišu znanstvenice.

Činjenica da ljudi s afantazijom imaju neke očuvane mentalne predodžbe dok sanjaju sugerira da bi afantazija mogla biti manjak u dobrovoljnim mentalnim predodžbama – sposobnost da se slike namjerno dovedu u um – a ne nevoljne mentalne predodžbe.

Slike i čitanje

Mnogi ljudi također koriste mentalne slike kada čitaju. Dok čitamo, stvaramo mentalne modele kako bismo lakše shvatili riječi i rečenice, a istraživanja pokazuju da te modele stvaramo pomoću mentalnih slika.

Na primjer, nakon što pročitaju rečenicu poput “rendžer je vidio orla na nebu”, ljudi brže prepoznaju sliku orla s raširenim krilima nego sliku orla koji sjedi. To je zato što vizualiziraju ili simuliraju situaciju opisanu u rečenici, a to im može pomoći da brzo prepoznaju sliku koja odgovara zamišljenoj situaciji.

Čini se da afantazija utječe na to hoće li ljudi graditi mentalne modele dok čitaju. Jedno je istraživanje pokazalo da su ljudi s afantazijom pri čitanju opisa strašnih scenarija pokazali manje emocionalnih ili fizioloških odgovora, što sugerira da je na njihovo razumijevanje manje utjecalo zamišljeno ili simulirano osjetilno iskustvo.

“Te se simulacije također mogu pojaviti podsvjesno kada čitamo pojedinačne riječi i mogu nam pomoći da brže pristupimo značenju riječi. Na primjer, kada čitate riječi povezane sa osjetilnim iskustvima kao što su vid, djelovanje i miris, područja mozga odgovorna za ta osjetila također su aktivna. Međutim, trenutno nema istraživanja o tome vrijedi li to i za osobe s afantazijom, tako da ne znamo simuliraju li podsvjesno senzorne ili motoričke informacije kada čitaju pojedinačne riječi”, pišu Muraki i Pexman.

Različiti modovi

Ljudi s afantazijom ne smatraju uvijek svoj nedostatak mentalnih slika negativnom stvari. Neki čak svoj nedostatak slike pripisuju zaslugama za uspjeh u drugim područjima kao što su znanost i matematika.

Osobe s afantazijom također se bave kreativnim pozivima u područjima kao što su vizualna umjetnost ili pisanje, tako da mentalne slike nisu isto što i mašta. Zapravo, Sveučilište u Glasgowu organiziralo je umjetničku izložbu koja prikazuje radove umjetnika s afantazijom i onih s hiperfantazijom (iznimno žive mentalne slike).

Otkrivanje stanja poput afantazije govori nam da mogu postojati različiti “načini” spoznaje. Za neke ljude, razmišljanje može uključivati ​​simulaciju prošlih osjetilnih iskustava, svjesno i nesvjesno. Za druge, i za ljude koji imaju afantaziju, razmišljanje može uključivati ​​pristup činjenicama.

“Afantazija nam pokazuje da postoji raznolikost u ljudskoj spoznaji – unatoč našim pretpostavkama, naši umovi ne rade svi na isti način. Istraživanja o afantaziji tek počinju, ali to je put koji obećava za bolje razumijevanje unutarnjeg funkcioniranja ljudskog uma”, zaključuju znanstvenice.