Mars je osuđen na propast od samoga početka: Otkriven glavni razlog zašto ondje nema života!

Zahvaljujući opažanjima robotskih istraživača, poput NASA-inih rovera “Curiosity” i “Perseverance”, znanstvenici znaju da je u davnoj prošlosti tekuća voda tekla po površini Marsa. Crveni planet nekada je imao jezera, rijeke i potoke, a možda i ogromni ocean koji je prekrivao velik dio njegove sjeverne hemisfere.

Ta površinska voda nestala je prije otprilike 3,5 milijardi godina te se izgubila u svemiru s većinom Marsove atmosfere. Do tog dramatičnog klimatskog pomaka došlo je pošto je Crveni planet izgubio globalno magnetsko polje koje je štitilo Marsov zrak od nabijenih čestica koje struje sa Sunca.

No prema novoj studiji, Mars je bio osuđen na isušivanje ponajprije zbog svoje male veličine.

“Sudbina Marsa zapečaćena je od samoga početka. Vjerojatno postoji prag veličine stjenovitih planeta koji označuje granicu mogućnosti da zadrže dovoljno vode kako bi se omogućilo nastanjivanje i tektonika ploča. Taj je prag veći od Marsova”, tumači suautor studije Kun Wang, geolog sa Sveučilišta Washington iz St. Louisa (Missouri, SAD).

Njegov je tim ispitao dvadeset marsovskih meteorita koje je odabrao za reprezentativni sastav Crvenog planeta. Znanstvenici su mjerili brojnost različitih izotopa kalija u stijenama čija je starost bila od 200 milijuna do četiri milijarde godina. Inače, izotopi su inačice elementa koji u svojim atomskim jezgrama sadrže različit broj neutrona.

Znanstvenici su upotrijebili kalij kao tragač za “hlapljivije” elemente i spojeve, tvari poput vode, koji pri relativno niskim temperaturama prelaze u plinovito stanje. Utvrdili su da je Mars tijekom svog formiranja izgubio znatno više hlapivih tvari nego Zemlja koja je oko devet puta masivnija od Crvenog planeta. No zato je Mars bolje zadržavao svoje hlapljive tvari nego Zemljin Mjesec i asteroid Vesta širine 530 kilometara, koji su mnogo manji i suši od Crvenog planeta.

Dugogodišnja enigma

“Razlog za daleko manju brojnost hlapivih elemenata i njihovih spojeva na različitim planetima nego u primitivnim nediferenciranim meteoritima bilo je dugogodišnje pitanje”, navodi geologinja Katharina Lodders s istoga sveučilišta.

“Nalaz korelacije izotopskih sastava kalija s gravitacijom planeta novo je otkriće s važnim kvantitativnim implikacijama kada i kako su različiti planeti primili i izgubili hlapljive tvari”, tumači Lodders.

Očito je mala veličina planeta dvostruki udar za mogućnost razvoja života. Mali planeti gube mnogo vode tijekom formiranja, a njihova se globalna magnetska polja također relativno rano isključuju, što rezultira prorjeđivanjem atmosfere.

Znanstvenici smatraju da na Marsu još ima podzemnih voda koje bi mogle podržavati život. Sateliti kao što su Jupiterova Europa i Saturnov Enkelad ispod površina prekrivenih ledom imaju goleme oceane koji također mogu podržavati život.