KOMUNICIRAMO LI VEĆ S IZVANZEMALJCIMA? Voyager 1 se ili pokvario ili je stupio u kontakt s nekom inteligentnom vrstom

Više je načina da primimo signale inteligentnih izvanzemaljaca. Primjerice, radioteleskopi mogu primati radiosignale iz svemira. Oni mogu biti posljedica prirodne pojave ili pak umjetni signali. NASA i SETI su organizacije koje aktivno tragaju upravo za takvim signalima. Laserske zrake također mogu biti korištene za slanje poruka u svemir pa i njih moramo analizirati. Postoji mogućnost da se i svjetlosni signali iskoriste kako bi se komuniciralo s drugim civilizacijama. To se može učiniti korištenjem posebnih svjetiljki ili reflektirajućih materijala koji su vidljivi iz dubokog svemira.

Svemirske sonde naročito nas fasciniraju jer su opremljene instrumentima za traženje života i mogućih signala drugih civilizacija te zato što su proputovale već milijarde kilometara.

Najudaljeniji predmet napravljen na Zemlji sada je Voyager 1, jedna od najpoznatijih NASA-inih svemirskih letjelica. Nakon 50 godina neprekidnog leta počela nam je slati nekakve “čudne poruke”, a NASA pokušava otkriti o čemu je riječ. Jesu li to signali izvanzemaljaca? Neobični nizovi brojeva stižu nam signalom s antene Voyagera 1, usmjerene prema Zemlji.

Trenutno se Voyager 1 kreće kroz međuzvjezdani prostor. Godine 2012. prešao je heliopauzu, granicu sfere utjecaja solarnih vjetrova u svemiru. Svemirska letjelica nije napustila naš sustav i još je pod utjecajem Sunčeve gravitacije.

Ipak, znanstvenici se nadaju da će Voyager 1 napustiti Sunčev sustav i otputovati dublje u svemir.

Nove informacije

Međutim, što dulje putuje, sve je stariji. Trenutno putuje brzinom od oko 57.600 km/h, što znači da u godinu dana prijeđe oko 3,6 astronomskih jedinica (udaljenosti između Zemlje i Sunca). U ovom trenutku od Zemlje je udaljen nevjerojatnih 22,8 milijarda km.

Podsjetimo, Voyager 1 i Voyager 2 lansirani su u različitim smjerovima i s različitim ciljevima istraživanja, što je dovelo do toga da su se njihove putanje postupno razdvajale. Voyager 2 lansiran je 20. kolovoza 1977. godine, dok je Voyager 1 lansiran 5. rujna iste godine. Osim različitih datuma, i ciljevi letova bili su različiti. Voyager 2 bio je poslan da istraži Jupiter, Saturn, Uran i Neptun, dok je Voyager 1 bio usmjeren prema Jupiteru i Saturnu. Putanje letjelica razdvojile su se pošto je Voyager 2 izvršio gravitacijski manevar oko Saturna, što mu je dalo dovoljno brzine da nastavi dalje prema Uranu i Neptunu. S druge strane, Voyager 1 nastavio je putovanje prema rubu Sunčeva sustava.

Čim se pročulo da letjelica šalje čudne signale, proširila se i teorija o izvanzemaljcima. No čini se da je izvor problema računalni sklop Attitude and Articulation Control Subsystem (AACS). To je računalo jedno od tri na letjelici te upravlja orijentacijom Voyagera 1 i visokopojasnom (HGA) antenom usmjerenom prema Zemlji, tako da nam informacije o međuzvjezdanom mediju neprestano pristižu.

“Voyager 1 radi uspješno, ali telemetrijski signal sâm po sebi nema smisla. Pokazuje ili sve nule ili broj 377. Budući da ne vidimo degradaciju signala, čini se da je negdje u sučelju sa sustavom podataka o letu došlo do miješanja telemetrijskih podataka pa smo dobili signal koji nam izgleda besmisleno ili ga mi jednostavno ne razumijemo”, rekla je američkim medijima voditeljica programa Suzanne Dodd.

“Najprije moramo otkriti što je uopće uzrokovalo abnormalnost. Ako to uspijemo, moći ćemo odlučiti što dalje, hoćemo li sve resetirati ili ćemo se prebaciti na neki od rezervnih uređaja. Instrumenti rade neprekidno već 45 godina. Taj dugi vremenski okvir radi protiv nas. Pojedinci koji su osmislili sklopovlje i izradili dizajn za Voyager 1 vjerojatno su ili u mirovini ili su već preminuli. Postoji razumna šansa da nikada nećemo otkriti što je uzrokovalo tu anomaliju te da možda nikada nećemo moći riješiti probleme s telemetrijom”, dodaje Dodd.

I dalje aktivan

Jedno je ipak sigurno. Aktivnosti Voyagera 1 još traju i on svakodnevno nastavlja slati znanstvene podatke. Da bi signal uopće došao do nas, treba mu oko 10 sati.

Voyager 1 ima radio snage svega 23 vata. Za usporedbu, velike radiopostaje na Zemlji imaju snagu nekoliko desetaka kilovata pa svejedno njihov signal brzo slabi. Visokopojasna antena na Voyageru 1 sastoji se od parabolične antene promjera 3,7 m. Ona omogućuje komunikaciju letjelice s kontrolnim centrima na Zemlji, čak i s velikih udaljenosti. Može se rotirati i nagnuti prema Zemlji kako bi usmjerila signal prema odgovarajućem antenskom postrojenju na Zemlji. Usto, antena je opremljena uređajima za praćenje i regulaciju signala koji osiguravaju da se podaci točno prenose i primaju.

Da bi se uhvatio signal iz dalekog svemira i komuniciralo s Voyagerom 1, NASA se služi mrežom velikih antenskih postrojenja Deep Space Network (DSN). Riječ je o tri velike antenske postaje smještene na tri različite lokacije: u Kaliforniji (SAD), Španjolskoj i Australiji. Svaka postaja ima nekoliko velikih antena, uključujući i one parabolične. Antene se razlikuju po veličini i obliku. Najveća je ona u Kaliforniji. Ima promjer i visinu 70 m.

Osim toga, na frekvenciji 8 GHz nema mnogo smetnji pa je signal čist. Kada prođe kroz veoma snažno pojačalo, dobivamo jasnu poruku. I ne samo to, kako bi osigurala da Voyager 1 primi poruku, Zemljina antena šalje je iznimno velikom snagom koja se mjeri u desecima kilovata.

Danas se gotovo svaka bespilotna svemirska misija oslanja na znanje i stručnost koje su prikupile dvije letjelice Voyager.

Cijela misija dosad je stajala više od 750 milijuna dolara, no vrijedilo je. Znanje koje smo stekli o vanjskim planetima i mnogim njihovim satelitima veoma je opsežno i značajno. Doznali smo mnogo toga o vremenu na Jupiteru, prstenovima oko Jupitera, Saturna i Urana, vulkanskim aktivnostima na Jupiterovu satelitu Iji, masama i gustoćama Saturnovih satelita, atmosferskom tlaku na Titanu, magnetskom polju Urana, vremenskom sustavu na Neptunu itd. Zapanjujuće fotografije Jupitera i Saturna rasplamsale su želju javnosti za daljnjim istraživanjem svemira.

Korisna znanja

Iako neki instrumenti na sondama Voyager 1 i 2 više ne rade, oni nastavljaju slati važne informacije. Nastavit će juriti golemom brzinom desecima tisuća godina, možda i milijunima, putujući u dubine Mliječne staze. Pritom neće korodirati jer u svemiru nema atmosfere. Osim toga, u međuzvjezdanom prostoru nema gotovo nikakvih opasnosti od sudara. Voyager 1 trenutno se kreće u smjeru zvijezde Gliese 445 u zviježđu Lavu. Približit će joj se za oko 40.000 godina.

Mnogi se pitaju mogu li nam NASA-ine sonde pomoći da ostvarimo kontakt s nekom izvanzemaljskom civilizacijom. Pa zapravo, mi smo im već ostavili kodirane poruke.

Sedamdesetih je NASA vizionarski smatrala da bi na sonde trebalo postaviti neku vrstu poruke svim inteligentnim izvanzemaljcima koji bi ih jednog dana mogli pronaći. Te je poruke osmislio znanstveni tim pod vodstvom astronoma Carla Sagana. Pohranjene su na bakrenim pločama, pozlaćenima i ugraviranima tako da podsjećaju na albume vinilnih ploča.

Dio poruke je audiosadržaj koji uključuje glazbu, razne prirodne zvukove i pozdrave na 55 zemaljskih jezika, od kojih su neki davno izumrli.

Ploče također sadrže 122 slike koje su kodirane kao vibracije, i to s uputama za dekodiranje. Postoji više simbola koji predstavljaju različite tehnike reprodukcije ploče. Početak slike signalizira omjer širine i visine slike, a kopija prve slike opisana je u uputama za dekodiranje slike. Slika je upotpunjena zvjezdanom kartom koja jasno pokazuje položaj Zemlje. Pokraj zapisa pričvršćen je i fragment uranija-238 kako bi izvanzemaljci mogli doznati koliko dugo letjelica putuje.

Kad puste “album”, izvanzemaljci će uglavnom čuti tradicionalnu glazbu iz raznih zemalja, poput afričke ritualne glazbe, škotskih gajdi i američkih domorodačkih napjeva, ali i klasičnu glazbu te izvedbe Louisa Armstronga i Chucka Berryja.

Među mnogim različitim slikama na zapisu, nalaze se karta Zemlje, slike drugih planeta Sunčeva sustava, različitih životinja i ljudi.

Poruka svemircima

Mnogi te ploče s porukama uspoređuju s onima na sondama Pioneer 10 i Pioneer 11. Ipak, dizajneri ploča na sondama Voyager posvetili su dodatnu pažnju kako bi osigurali da ih izvanzemaljci mogu dekodirati. Informacije na ploči letjelica Pioneer bile su izvan razumijevanja mnogih zemaljskih znanstvenika.

Neki su kritičari izrazili zabrinutost da će zbog Voyagera 1 bilo koji neprijateljski nastrojeni izvanzemaljci imati kartu koja će ih dovesti ravno na Zemlju. No čak i da je tako, nije “frka”. Obje će sonde još desecima tisućljeća putovati do najbližih zvijezda. Ako ploče ikada budu otkrivene, to bi moglo biti toliko daleko u budućnosti da je pitanje hoće li tada čovječanstvo uopće još postojati.