fbpx
Ilustracija: Pixabay

KOJA JE MAKSIMALNA VISINA SKOKA U VODU? Nakon ove granice na tijelo počinju djelovati sile koje mogu dovesti do ozljeda

Autor: Zlatko Govedić

Svi se sjećamo kada je 14. listopada 2012. austrijski padobranac Felix Baumgartner (53) skočio s visine od 39 km. U jednom trenutku slobodni pad dosegao je brzinu od 1357,64 km/h. Mnogi korisnici društvenih mreža tada su postavili pitanje bi li se spasio da je s tolike visine pao u more.

Danas znanstvenici znaju s koje je maksimalne visine moguće skočiti u vodu bez ozbiljnog rizika od ozljeda. Ona je daleko manja od maločas navedenih 39 km.


Koristeći se 3D printanim modelima, Sunghwan Jung sa Sveučilišta Cornell (New York, SAD) i njegovi kolege otkrili su da nakon određene visine na tijelo počinju djelovati sile koje mogu uzrokovati ozbiljne ozljede.

Prvi je model bio čovjek koji skače glavom prema naprijed s rukama uz tijelo, drugi je imao ruke iznad glave i dlanove koji se dodiruju, a treći je model bio samo noga sa stopalom koje predstavlja skok na noge naprijed. Svaki je model bio opremljen senzorom sile i sniman je kamerom velike brzine u trenutku padanja.

Otkrili su da su štetne razine sile bile prisutne kod skakača s glavom naprijed iznad 8 metara, skakača s rukama naprijed iznad 12 metara i skakača s nogama naprijed iznad 15 metara.

Jung kaže da najveći dio sile koja utječe na tijelo tijekom skakanja nastaje zbog istiskivanja vode. To je slikovito kao da vrlo brzo gurate prste u staklenku meda – tekućina se snažno opire.

Ljudi su uspješno skakali s mnogo viših visina od granica utvrđenih u studiji. Primjerice, Laso Schaller (34) 2015. godine oborio je rekord za najviši skok na noge kada je skočio s 58,8 metara iznad vode.




Jung kaže da za izvođenje tako ekstremnih skokova bez ozljeda skakači moraju koristiti prave mišiće kako bi im tijelo postalo kruće i zategnutije.

Ozljede glave i vrata često se događaju kad skakanje pođe po zlu, a ozljede ramena i donjeg dijela leđa općenito su česte kod skakača, kaže Nathaniel Jones iz Medicinskog centra Sveučilišta Loyola u Illinoisu.




Autor:Zlatko Govedić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.