fbpx
Opservatorij Arecibo u Portoriku / UCF

Kako javiti izvanzemaljcima gdje se nalazimo? Postoji nekoliko metoda, no jedan je sastojak ključan!

Autor: Zlatko Govedić

Ako u svemiru postoje inteligentna bića, s njima zasigurno ne bi bilo lako stupiti u kontakt, iz niza razloga, od kojih je ogromna udaljenost samo najočitiji. Stoga se nameće ideja da im damo upute kako da nas pronađu.

Postoji nekoliko tehnika koje bi znanstvenici mogli koristiti za slanje uputa udaljenim izvanzemaljcima, no što je još važnije, istraživači bi morali smisliti način kako poslati čitljivu galaktičku kartu našim gostima – što je težak problem.

“Ako nekome pokušate reći gdje se nalazite, morate imati neke zajedničke reference, zar ne? Idealno fiksne reference. Ali u galaktici ništa nije fiksno. Zvjezdani se sustavi neprestano gibaju jedni oko drugih u sporom kozmičkom valceru”, kaže astrofizičar Héctor Socas-Navarro s Instituta za astrofiziku Kanarskih otoka (Španjolska).

Ipak, znanstvenici su smislili kako prenijeti našu lokaciju nekome unutar naše galaktike koja se stalno mijenja.

Prva ideja većine ljudi bila bi snažno emitiranje radiovalova. I doista, elektromagnetsko zračenje koje uključuje sve, od vidljive svjetlosti preko radiovalova do infracrvenog zračenja, povijesno je bilo izbor broj jedan za emitiranje informacija o Zemlji u kozmos. Suptilno modulirajući frekvenciju elektromagnetskog vala, znanstvenici mogu izvući složene poruke u jednostavnom binarnom kodu, a kako su elektromagnetski valovi usmjereni, svi inteligentni izvanzemaljci koji presretnu takav signal mogli bi ga jednostavno pratiti do Zemlje.

Od svih različitih vrsta elektromagnetskih valova, radiovalovi su uobičajena opcija za takvu komunikaciju. To je zato što njihova frekvencija ispunjava prikladnu prazninu u elektromagnetskom spektru, poznatu kao “vodena rupa” na frekvencijama između 1420 i 1662 MHz. Molekule vodika i hidroksila djeluju kao neka vrsta kemijske “zvučne izolacije”, upijajući niže i više vibracije i ostavljajući kanal relativno slobodnim od kozmičkog pozadinskog zračenja. Frekvencije iznad i ispod vodene rupe razmjerno su “bučne” jer su pune kvantnih vibracija i zračenja ostataka velikog praska.

Razne metode

Znanstvenici su u prošlosti koristili radio valove za pokušaj izvanzemaljske komunikacije. Godine 1974. istraživači su emitirali radiofrekvencijsku poruku s teleskopa Arecibo u Portoriku prema kuglastom skupu M13, udaljenom oko 22.200 svjetlosnih godina. Poruka je bila jednostavan binarni piktograf koji je između ostalog sadržavao prikaz molekule DNK, Sunčeva sustava i likove muškarca i žene.




Otada su brojne radijske poruke emitirane u svemir, uključujući NASA-in signal “Across the Universe” 2008. godine, koji se u potpunosti sastojao od istoimene pjesme Beatlesa.

Jedan potencijalni problem s radiovalovima je taj što se oni šire dok putuju, slično kao mreškanje koje se širi u vodi. To znači da bi mogli postati previše difuzni da bi prenijeli jasnu poruku do trenutka kada stignu do primatelja. Za usmjereniju poruku trebalo bi da ju emitiramo s pomoću vidljivog laserskog svjetla.

Ciljana poruka napravljena od polariziranog laserskog svjetla, ili svjetlosti čije se vibracije javljaju na jednoj ravnini, ima potencijal da putuje mnogo dalje od radiosignala bez degradacije. Međutim, budući da su optički valovi čvršći signal, vrlo su uski. Znanstvenici bi morali biti nevjerojatno precizni kada ih šalju. Drugim riječima, već bismo morali znati gdje su naši izvanzemaljski prijatelji prije nego što bismo im mogli poslati laserske upute.

Postoje i brojne druge ideje po kojima bismo izvanzemaljcima mogli dati upute do našeg planeta, no ključni sastojak u potrazi jest – strpljenje.




Autor:Zlatko Govedić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.