fbpx
planetarna maglica Mačje oko / Wikimedia Commons

KAKO ĆE IZGLEDATI SMRT SUNCA? ‘Bit će to spektakularan prizor, ali nas već dugo neće biti’

Autor: Zlatko Govedić

Donedavno su astronomi smatrali da će se Sunce pretvoriti u planetarnu maglicu – nebeski objekt koji se sastoji od užarene ovojnice plina i plazme. Zvijezda i oblak planetarne maglice generički su povezani. Planetarne maglice nastaju kod određenog tipa zvijezda na kraju njihovog evolucijskog ciklusa

Međunarodni tim astronoma 2018. je objavio da je planetarna maglica doista najvjerojatnija budućnost naše matične zvijezde.

Sunce je staro oko 4,6 milijardi godina, a astronomi predviđaju da će ono doći do kraja svog života za oko 10 milijardi godina.


No do tada će se svašta još događati. Za oko 5 milijardi godina Sunce bi se trebalo pretvoriti u crvenog diva. Jezgra zvijezde će se smanjiti, ali će se njezini vanjski slojevi proširiti sve do orbite Marsa, pri čemu će progutati i naš planet, ako on uopće još bude postojao.

Jedno je sigurno – ljudi tada više neće živjeti na Zemlji. Čovječanstvu je preostala još samo oko jedna milijarda godina da pronađe neki drugi dom u svemiru. To je zato što se Sunčev sjaj povećava za oko 10 posto svakih milijardu godina. To ne zvuči puno, ali to povećanje svjetline dovest će do kraja života na Zemlji. Naši oceani će ispariti, a površina će postati prevruća za stvaranje vode.

Pokazalo se da je teško utvrditi ono što dolazi nakon crvenog diva. Nekoliko prethodnih studija pokazalo je da, kako bi se stvorila svijetla planetarna maglica, početna zvijezda mora biti do dva puta masivnija od Sunca.

Planetarne maglice

Međutim, studija iz 2018. upotrijebila je računalno modeliranje kako bi utvrdila da će se, poput 90 posto drugih zvijezda, naše Sunce najvjerojatnije smanjiti od crvenog diva kako bi postalo bijeli patuljak i zatim završilo kao planetarna maglica.

“Kada zvijezda umre, ona izbacuje masu plina i prašine – poznatu kao njezin omotač – u svemir. Omotač može biti jednak polovici mase zvijezde. To otkriva jezgru zvijezde, koja u tom trenutku ostaje bez goriva pa se na kraju ugasi i umre. Tek tada vruća jezgra čini da izbačeni omotač svijetli jarko oko 10.000 godina – što je u astronomskim okvirima jako kratko razdoblje. To je ono što planetarnu maglicu čini vidljivom. Neke su toliko svijetle da se mogu vidjeti s iznimno velikih udaljenosti koje mjere desetke milijuna svjetlosnih godina, gdje bi sama zvijezda bila preslaba da bi se vidjela”, objašnjava astrofizičar Albert Zijlstra sa Sveučilišta u Manchesteru (Engleska, UK).

Model podataka koji je tim stvorio zapravo predviđa životni ciklus različitih vrsta zvijezda, kako bi se otkrila svjetlina planetarne maglice povezane s različitim masama zvijezda.




Planetarne maglice relativno su česte u cijelom vidljivom svemiru, a poznate su: Helix (NGC 7293), Mačje oko (NGC 6543), Prsten (NGC 6720) i Mjehur (NGC 7635).

Nazvane su planetarne maglice ne zato što zapravo imaju ikakve veze s planetima, već zato što su, kada je prve otkrio William Herschel u kasnom 18. stoljeću, bile slične izgledu planeta kroz teleskope tog vremena.

Nepodudaranje opažanja i modela

Prije gotovo 30 godina astronomi su primijetili nešto neobično: sve najsjajnije planetarne maglice u drugim galaktikama imaju približno istu razinu sjaja. To znači da, barem teoretski, gledajući planetarne maglice u drugim galaktikama, astronomi mogu izračunati koliko su one udaljene.




Podaci su pokazali da je to točno, no modeli su bili u suprotnosti s tim, što znanstvenike muči još od otkrića.

“Stare zvijezde male mase trebalo bi da stvaraju mnogo blijeđe planetarne maglice od mladih, masivnijih zvijezda. To je postalo točka prijepora u posljednjih 25 godina. Podaci su govorili da možete dobiti svijetle planetarne maglice od zvijezda male mase poput Sunca, no modeli su rekli da to nije moguće. Sve manje od otprilike dvostruko veće mase od Sunca dalo bi planetarnu maglicu preslabu da bi se vidjela”, tumači Zijlstra.

‘Ovo je lijep rezultat’

Modeli iz 2018. riješili su taj problem pokazujući da je Sunce otprilike donja granica mase za zvijezdu koja može proizvesti vidljivu maglicu.

Čak ni zvijezda čija je masa manja od 1,1 puta veće od mase Sunca neće proizvesti vidljivu maglicu. S druge strane, veće zvijezde do 3 puta masivnije od Sunca proizvest će svjetlije maglice.

Za sve ostale zvijezde između, predviđeni je sjaj vrlo blizu onome što je opaženo.

“Ovo je lijep rezultat. Ne samo da sada imamo način da izmjerimo prisutnost zvijezda starih nekoliko milijardi godina u udaljenim galaktikama, što je raspon koji je izuzetno teško izmjeriti, već smo čak saznali i što će Sunce učiniti kada umre”, zaključuje Zijlstra.

Autor:Zlatko Govedić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.