Foto: Guliver

Jesmo li sami u svemiru? ‘Možda su izvanzemaljci svjesni našeg postojanja, ali jednostavno ne smatraju zanimljivim da uspostave kontakt s nama’

Autor: Zlatko Govedić/7dnevno

Jesmo li sami u svemiru? Pitanje je to koje podjednako fascinira i znanstvenike i širu javnost. Dakako, u znanosti je fokus obično na našoj potrazi za životom negdje drugdje. Treba li uopće navoditi sve studije i projekte? Najpoznatiji je vjerojatno istraživački eksperiment SETI u kojem se stručnjaci koriste raznim teleskopima i brojnim radioantenama za traženje signala koji bi mogli ukazivati na prisutnost izvanzemaljske civilizacije.

Keplerov svemirski teleskop bio je NASA-in projekt koji je tražio planete izvan Sunčeva sustava, tzv. egzoplanete. Otkrio je mnoge, a neki se od njih nalaze u “naseljivoj zoni”, što znači da su na području pogodnom za postojanje tekuće vode, a možda i života.

Cilj projekta Breakthrough Listen, koji je pokrenut 2015., a financira ga izraelski milijarder Yuri Milner, jest istražiti milijun najbližih zvijezda u potrazi za bilo kakvim znakovima inteligentne aktivnosti. Projekt se koristi radioteleskopima širom svijeta i detaljno analizira signale koje primamo. Kada je međuzvjezdano tijelo ‘Oumuamua’ prošlo kroz Sunčev sustav 2017., ono je zbog svog neobičnog izgleda potaknulo rasprave o mogućnosti da je umjetni objekt stvorila izvanzemaljska civilizacija. Iako nije pronađen nikakav nedvosmislen dokaz, taj je događaj pokrenuo interes za tu tematiku.

Mnogo pitanja

No ideja da bi daleka izvanzemaljska civilizacija mogla promatrati nas obično je ograničena na znanstvenu fantastiku. Pritom odmah treba napomenuti da, ako druge tehnološke civilizacije doista postoje, one bi vjerojatno bile znatno razvijenije od nas. Uostalom, mi smo se pojavili kao industrijska civilizacija tek prije dvjestotinjak godina. Daleke tehnološki napredne civilizacije stoga bi lako mogle biti tisuću ili deset tisuća ili čak sto tisuća godina naprednije od nas.

Ne može se poreći da se tempo našeg tehnološkog napretka ubrzava, u nekim područjima čak i munjevitom brzinom. Da parafraziramo treći zakon autora znanstvene fantastike Arthura C. Clarkea, napredna bi nam se civilizacija zacijelo činila magičnom u smislu tehnološke moći. Britanski astrofizičar Michael Garrett sa Sveučilišta u Manchesteru posljednjih nekoliko godina sa svojim kolegama ispituje mogućnost da napredne civilizacije mogu detektirati tehnopotpise čovječanstva, poput npr. radioemisija. Zamislimo da to doista jest tako. Što bi “mali zeleni” mogli zaključiti o nama? Njihova najnovija studija daje trag.

Zapravo, to nije prvi put da se provodi takvo istraživanje. No sada je prošlo više od pedeset godina otkako je ta tema pravilno razmotrena. Iako se od sredine 1970-ih mnogo toga promijenilo, daleko najveća promjena dogodila se u posljednjih dvadesetak godina s pojavom mobitela. Ti uređaji i tornjevi koji ih povezuju stvorili su novi tehnopotpis širokopojasne radijske emisije. Iako su 4G mobilni uređaji i odašiljački tornjevi pojedinačno relativno male snage (0,1 do 200 W), postoji ih toliko mnogo – milijarde telefona i milijuni tornjeva. Akumulirana radioemisija iz njih postaje prilično značajna. No bi li to bilo vidljivo izvanzemaljskoj civilizaciji koja nas opaža izdaleka? Za početak, razmotrimo nekoliko čimbenika zbog kojih se isprva čini da je to gotovo nemoguće.

Ako su te civilizacije udaljene tisućama svjetlosnih godina, to znači da radioemisija koju mi stvaramo mora putovati jako dugo da bi ih dosegnula. To znači da bi ono što oni primaju zapravo bila davna prošlost u odnosu na trenutno stanje na Zemlji. Isto tako, napredne izvanzemaljske civilizacije mogu imati tehnološke mogućnosti koje su daleko naprednije od naših. Možda nemaju potrebe za oblicima komunikacije ili tehnologija kojima se mi koristimo pa im je teško prepoznati ili shvatiti naše tehnopotpise.




Nadalje, te bi civilizacije mogle imati svoje prioritete i ciljeve koji im ne bi omogućili da traže ili obraćaju pozornost na druge civilizacije. Možda su usred vlastitog razvoja ili se bave drugim pitanjima koja su im prioritetna. Postoji i mogućnost da su izvanzemaljci svjesni našeg postojanja, ali jednostavno ne smatraju važnim ili zanimljivim da uspostave kontakt s nama. No to nije spriječilo Garrettov tim da razmotre takvu mogućnost. “Ispostavilo se da je prilično teško pronaći javnu bazu podataka koja navodi lokaciju i odašiljačke karakteristike svih telekomunikacijskih tornjeva diljem svijeta. No korištenjem baze podataka OpenCellID, s podacima popunjenima skupnim radom, uspjeli smo izgraditi jednostavan model koji procjenjuje globalnu distribuciju telekomunikacijskih tornjeva.”

Signali iz Afrike

“Naš je model bez sumnje sirov i nepotpun, ali je naša najbolja procjena telekomunikacijskih tornjeva s tehnološkim potpisom koji cure u svemir”, objašnjava astrofizičar u svojoj novoj studiji.
Budući da se Zemlja okreće oko svoje osi, napredna civilizacija smještena negdje u našoj galaktici mjerila bi intenzitet radijske emisije iz telekomunikacijskih tornjeva kako raste i pada kako se različiti dijelovi Zemlje okreću u vidnom polju. Model je kompliciran zbog činjenice da je prijenos tih tornjeva obično usmjeren prema horizontu. To znači da će u bilo kojem trenutku izmjerenom signalu najviše pridonijeti tornjevi koji emitiraju oko Zemljina obzora.

Napredna civilizacija koja bi tijekom vremena napravila brojna precizna mjerenja tog “radiocurenja” vjerojatno bi mogla zaključiti da je naš planet uglavnom prekriven vodom i da je podijeljen na nekoliko velikih kopnenih masa. Radioemisije obično dolaze s kopnenih masa, a ne iz vode.




Također, mogli bi zaključiti da, dok je većina radioemisije mobitela povezana s kopnenim masama, tornjevi (i vjerojatno njihovi inteligentni korisnici) imaju tendenciju da budu smješteni uz obalu. I ne samo to, mogli bi vidjeti da su mreže telekomunikacijskih tornjeva prilično ravnomjerno raspoređene diljem planeta. To je drukčije od tradicionalne radioemisije, koja je donedavno bila naš glavni tehnopotpis, što se prije svega odnosi na radarske i televizijske odašiljače.

“Naše simulacije pokazuju da značajne doprinose radiocurenju mobitela daju regije u razvoju, poput Afrike i Azije. To nije iznenađenje s obzirom na važnost mobilnih sustava u svim društvenim aspektima u zemljama u razvoju. Izračunali smo snagu emitiranu sa Zemlje, koja na svom vrhuncu iznosi ukupno oko 4 GW. Za usporedbu, jedan bi gigavat mogao napajati oko 750.000 domova sat vremena. Procijenili smo prijenos promatran s tri različite zvijezde u našoj galaktici: Lalande 21185 u Velikom medvjedu, Barnardove zvijezde u Zmijonoscu i Alfe Centaura A u Centauru”, tumači Garrett.

Napredniji od nas

On i njegovi suradnici shvatili su da bi izvanzemaljskoj civilizaciji u blizini tih lokacija, međutim, trebali mnogo bolji teleskopi od naših da otkriju radioemisiju mobitela sa Zemlje. Ipak, to bi bilo prilično vjerojatno, s obzirom na to da bi većina tehnoloških civilizacija morala biti mnogo naprednija od nas. Postoje i druge vrste emisija koje su mogli vidjeti, poput vojnih radarskih sustava i komunikacijskih prijenosa dubokog svemira do udaljenih svemirskih letjelica, poput svemirskih sondi Voyager 1 i 2. Dok bi ti signali za izvanzemaljce bili relativno rijetki, njihova je prednost to što su iznimno snažni.

Radijski tehnopotpisi vjerojatno su definirajuća karakteristika postojanja naše civilizacije, barem iz izvanzemaljske perspektive. No daleka bi vrsta također otkrila zračenje preko gotovo cijelog elektromagnetskog spektra, uključujući i vidljivu svjetlost. Ako nastavimo povećavati potrošnju energije sadašnjom brzinom, otpadna toplina – neizbježan krajnji proizvod potrošnje energije, također će se ispuštati u svemir, gdje bi se manifestirala kao nenormalan višak infracrvenih valnih duljina, što je poprilično jak znak aktivne tehnološke civilizacije.

Ostale tehnopotpise, uključujući i industrijske zagađivače u Zemljinoj atmosferi, također bi mogli primijetiti izvanzemaljci opremljeni snažnim teleskopima i sustavima spektralne analize koji razlažu svjetlost prema valnoj duljini. Napredna bi civilizacija bez sumnje mogla dobro pogoditi našu određenu fazu industrijalizacije i našu potrošnju energije. Kardaševljeva ljestvica služi za procjenu razvoja izvanzemaljskih civilizacija na temelju njihove potrošnje energije. Na toj ljestvici izgledali bismo kao tehnološka civilizacija u ranom nastajanju, koja još nije ni na dnu ljestvice.

Niski razvoj

“Čak i ako izvanzemaljske vrste ne uspiju otkriti sve to u ovom trenutku, možda ćemo im vrlo brzo postati zanimljiviji. Planiramo proširiti ovaj rad kako bismo uključili tradicionalne radijske tehnopotpise i druge nove izvore curenja radijskog zračenja, uključujući i 5G sustave, Wi-Fi, digitalne prijenose i komunikacije dubokog svemira. To bi također uključivalo čahuru radijskog zračenja koja će uskoro okružiti Zemlju jer rast ogromnih satelitskih konstelacija kao što su Starlink i OneWeb osiguravaju globalnu pokrivenost Wi-Fi mrežom. Tko zna, možda bi čak bilo moguće da izvanzemaljci dekodiraju složenu modulaciju naših mobilnih komunikacijskih sustava. U konačnici, kako Zemlja postaje umjetno svjetlija na svim valnim duljinama, ne može se isključiti vjerojatnost da oni otkriju nas prije nego mi njih”, zaključuje britanski astrofizičar.

Autor:Zlatko Govedić/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.