Hoćemo li ikada postati besmrtni? Sve je više superstogodišnjaka, a priroda nas ne prestaje fascinirati

Često kažemo: “Život je kratak”. U našoj vrsti postoji cijela lepeza duljine životnog vijeka: od beba koje umru pri porodu do rijetkih, ali i sve češćih, “superstogodišnjaka”, kako nazivamo ljude koji žive dulje od 110 godina.

Ujedinjeni narodi u ovom trenutku procjenjuju očekivano trajanje ljudskog života na oko 72 godine. To se dodatno precizira ovisno o konkretnoj godini, državi, spolu i sl. Primjerice, u Esvatiniju ljudi žive u prosjeku 49, a u Japanu 83 godine. To nije rezultat samo genetike nego i brojnih drugih čimbenika, poput kvalitete življenja i dostupnosti medicinske skrbi. Uzmite u obzir da je u brončanom i željeznom dobu ljudski vijek trajao u prosjeku 26 godina. Otad se neprekidno produljuje, što je najzornije u današnje vrijeme. Primjerice, 2010. ta je brojka iznosila 67,2.

Umjetna inteligencija počinje tražiti izvanzemaljce: Pogledajte kakav su algoritam osmislili stručnjaci

Budući da i danas otkrivamo nove vrste, dok druge istodobno izumiru, biolozi moraju neprekidno ažurirati podatke o rekorderima. Neke vrste žive stoljećima, pa i tisućljećima, dok neke ne požive ni cijeli dan.

Život na Sv. Heleni

Određivanje duljine prirodnog životnog vijeka organizma komplicirano je zbog mnogih problema definiranja i tumačenja, kao i praktičnih teškoća u pouzdanom mjerenju starosti, napose za iznimno stare organizme, kao i za one koji se razmnožavaju nespolnim kloniranjem. Ipak, mi ćemo vam predstaviti ono što je danas poznato u znanosti. Divovske kornjače moraju živjeti dugo kako bi se mogle više puta razmnožavati jer grabežljivci jedu mnogo njihovih jaja. Usto imaju i sposobnost da brzo unište oštećene stanice koje inače propadaju s vremenom.

Najstarija poznata živuća kopnena životinja jest mužjak sejšelske divovske želve (Aldabrachelys gigantea hololissa). Zove se Jonathan i živi na otoku Svetoj Heleni u južnom Atlantskom oceanu. Sa Sejšela je doveden 1882., no njegova fotografija, snimljena između 1882. i 1886., pokazuje da je on već tada bio potpuno zreo te da je imao najmanje 50 godina. Stoga se njegova dob procjenjuje na oko 190 godina.

Crveni morski ježinac (Strongylocentrotus franciscanus) mali je i okrugli bodljikaš koji živi u plitkim obalnim vodama Sjeverne Amerike, gdje se hrani morskim biljkama. Isprva se pretpostavljalo da živi desetak godina, ali danas znamo da raste veoma sporo te da na nekim lokacijama može preživjeti cijela stoljeća. Jedinke pronađene na obalama Britanske Kolumbije (Kanada) mogle bi imati oko 200 godina.

Grenlandski kit (Balaena mysticetus) najdugovječniji je sisavac. Točan životni vijek tih arktičkih i subarktičkih kitova nije poznat, ali američka Nacionalna uprava za oceane i atmosferu procjenjuje da su neke jedinke starije od 200 godina. Kitovi imaju mutacije u genu ERCC1, koji je uključen u popravak oštećenog DNK-a, što bi moglo pomoći u zaštiti kitova od raka, potencijalnog uzroka smrti. Gen PCNA pak uključen je u rast i popravak stanica, što bi moglo usporiti starenje.

Sebastes aleutianus iz porodice bodeljki jedna je od najdugovječnijih riba. Odjel za ribe i divlje životinje države Washingtona procjenjuje joj životni vijek na najmanje 205 godina.

Dugovječni predator

Ta ružičasta ili smeđa životinja živi u Tihom oceanu od Kalifornije do Japana. Može narasti do 97 cm i jede škampe, manje ribe i sl. Na nekim područjima prijeti joj izumiranje. Znanstvenici su otkrili da ima gene koji joj omogućuju popravak oštećenog DNK-a. Slatkovodna školjka bisernica (Margaritifera margaritifera) jest školjkaš nalik dagnji.

U rijekama i potocima Europe i Sjeverne Amerike živi tako što filtrira čestice hrane iz vode. Prema Svjetskom fondu za zaštitu prirode, najstarija poznata imala je 280 godina. Taj beskralježnjak ima dug vijek zahvaljujući slabom metabolizmu, no svejedno je ugrožena vrsta, najviše zbog ljudskog djelovanja.

Grenlandski morski pas (Somniosus microcephalus) živi duboko u Arktičkom i sjevernom Atlantskom oceanu. Može narasti do 7,3 m. Jede ribe i morske sisavce. O njegovu je vijeku napisano više studija, no čak i najniža procjena od 272 godine svakako ga čini najdugovječnijim kralježnjakom na Zemlji.

Ljudi će živjeti 20.000 godina? Znanstvenik smatra da je to veoma realno, evo i zašto

Crvi cjevaši jesu beskralježnjaci iz koljena kolutićavaca koji žive na dnu oceana. Bakterije u njihovim cijevima stvaraju šećere iz kemikalija koje apsorbiraju kao hranu. Neki cjevasti crvi žive oko hidrotermalnih otvora, ali najdugovječnije vrste nalaze se oko hladnih izvora na morskome dnu gdje kemikalije izlaze iz pukotina. Američki su biolozi 2017. otkrili da Escarpia laminata, vrsta crva cjevaša u Meksičkom zaljevu, može preživjeti i više od 300 godina. To se objašnjava činjenicom da imaju spor metabolizam i malo prijetnji.

Arctica islandica vrsta je morskog školjkaša iz reda venerida. Jedan primjerak pronađen uz obalu Islanda 2006. bio je star 507 godina, prema Nacionalnom muzeju Walesa (UK). “Starica” je nazvana Ming jer je rođena 1499., kada je dinastija Ming vladala Kinom. Taj mekušac toliko je dugovječan zato što ima iznimno dug metabolizam.

Koralji izgledaju poput šarenih podvodnih stijena i biljaka, ali zapravo se sastoje od egzoskeleta beskralježnjaka koji se nazivaju polipi. Oni se neprestano množe i zamjenjuju stvarajući genetski identičnu kopiju, što s vremenom uzrokuje da struktura egzoskeleta koralja raste sve više i više. Oni se stoga sastoje od više identičnih organizama, a ne od jednog organizma, tako da im je životni vijek rezultat timskog rada. Radiougljičnim datiranjem utvrđeno je da su dubokovodni crni koralji iz reda Antipatharia, pronađeni uz obalu Havaja, stari 4265 godina.

Spužve su koljeno asimetričnih sjedilačkih životinja vodenih staništa, uglavnom morskih, s velikom sposobnošću regeneracije. Među najdugovječnijima su staklaste spužve koje obuhvaćaju red Hexactinellida. Međunarodni tim morskih biologa 2012. otkrio je jedinku vrste Monorhaphis chuni koja je bila stara oko 11.000 godina, pri čemu bi druge vrste spužvi mogle živjeti i dulje. I biljke imaju svoje adute. Čekinjasti bor (Pinus longaeva) u Bijelim planinama u Kaliforniji nazvan je Metuzalem jer je brojenjem godova utvrđeno da je star 4855 godina. To ga čini najstarijim poznatim živim pojedinačnim neklonskim stablom na svijetu. Procjenjuje se da je jedina preživjela klonska kolonija grma vrste Lomatia tasmanica iz porodice dvoličnjakovki, pronađena u Tasmaniji, stara najmanje 43.600 godina.

Prastare bakterije

Rekorder je ipak ogromna kolonija morske trave Posidonia oceanica u Sredozemnom moru blizu Ibize, čija se starost procjenjuje između 12.000 i 200.000 godina. Najdugovječnija individualna gljiva na engleskom se zove Humongous Fungus. Živi u Nacionalnoj šumi Malheur u Oregonu (SAD) i pripada koloniji vrste Armillaria ostoyae iz razreda Agaricomycetes. Procjenjuje se da je stara između 2000 i 8500 godina, dok se sama podzemna kolonija, koja se prostire na 965 ha, smatra najvećim živućim organizmom na planetu.

Ako vam ni to nije dosta, pogledajte mikroorganizme. Neke aktinobakterije pronađene u Sibiru mogle bi biti stare 500.000 godina. Znanstvenici su 2013. objavili da su na morskom dnu pronašli endolite koji bi mogli biti stari i nekoliko milijuna godina. Kada govorimo o rekorderima, treba reći da postoje životinje koje su “potencijalno besmrtne”. Primjerice, vrstu Turritopsis dohrnii iz Sredozemnog mora nazivamo “besmrtnom meduzom” jer bi teoretski mogla živjeti vječno.

Jeff Bezos želi pobijediti smrt: Osnovao je tvrtku s ciljem pronalaska formule za vječni život!

Općenito, meduza započinje život kao ličinka (planula) koja pada na dno mora te se pričvršćuje za podlogu i potom transformira u polip. Ti polipi zatim stvaraju slobodnoplivajuće meduze. T. dohrnii poseban je po tome što se može ponovno pretvoriti u polip, ako je fizički oštećen ili izgladnio, a zatim se vraća u stanje meduze. Pod pravim se uvjetima taj ciklus može ponavljati unedogled. Ipak, T. dorhnii je sićušan. Manji je od pola centimetra pa ga jedu druge životinje, što ga sprečava da doista postigne besmrtnost.

Hidre, rod beskralježnjaka iz razreda obrubnjaka, koljena žarnjaka, također su “besmrtne”. Sastoje se uglavnom od matičnih stanica koje se kontinuirano obnavljaju umnožavanjem ili kloniranjem, tako da te životinje ne propadaju kako stare. Umiru u prirodnim uvjetima zbog prijetnji kao što su predatori i bolesti, ali bez tih izvanjskih opasnosti, mogle bi se zauvijek obnavljati.

Poznati rekorderi

Vjerovali ili ne, upravo je čovjek najdugovječniji kopneni sisavac na svijetu. Rekorderka je Francuskinja Jeanne Calment (21. veljače 1875. – 4. kolovoza 1997.) koja je živjela 122 godine i 164 dana. Najdugovječniji muškarac bio je Japanac Jiroemon Kimura (19. travnja 1897. – 12. lipnja 2013.) koji je živio 116 godina i 54 dana. U ovom trenutku najstariji živući čovjek jest Španjolka Maria Branyas (4. ožujka 1907.) koja ima 116 godina. Rođena je sedam godina prije početka Prvoga svjetskog rata. Dakako, riječ je o ljudima čija se starost može dokazati, što znači da je možda bilo i dugovječnijih.

S današnjim ubrzanim razvojem medicine, genetike i bioinženjeringa ne sumnjamo da ćemo jednog dana živjeti i dulje od Calment, a možda “napokon” postignemo i besmrtnost.

‘ZA OSAM GODINA POSTAJEMO BESMRTNI’: Poznati informatičar tvrdi da ćemo svake godine moći produljiti životni vijek za više od godinu dana!

S druge strane, životinja s najkraćim poznatim životnim vijekom jest kukac Dolania americana iz reda vodencvjetova. Iz jaja se legu nimfe koje mogu provesti oko dvije godine pod vodom prije nego što se razviju u odraslu jedinku.

To kratko razdoblje kukac provodi leteći uokolo, pareći se i polažući jaja. Kako uopće nema usta, ne može jesti i mora živjeti od energije nakupljene tijekom faze nimfe. Stoga mu život traje između 5 i 24 sata.

Koliko god dugo živjeli, pobrinite se da živite punim plućima jer ćete na samrti možda žaliti za onim što ste učinili, ali još više za onim što niste.