(FOTO) POGLEDAJTE LICE STARO 9000 GODINA: Lubanje su pronađene kraj slavnog biblijskog grada

Slavna, 9000 godina stara ljudska lubanja otkrivena u blizini biblijskog grada Jerihona sada ima novo lice, zahvaljujući naporima multinacionalnog tima istraživača.

Takozvana jerihonska lubanja, jedna od sedam koje je 1953. godine otkrila britanska arheologinja Kathleen Kenyon i koja se trenutno nalazi u Britanskom muzeju u Londonu, pronađena je prekrivena gipsom i sa školjkama umjesto očiju, očito u pokušaju da izgleda što vjernije.

Taj pretpovijesni dizajn bio je “prva rekonstrukcija lica na svijetu”, kaže brazilski stručnjak za grafiku Cícero Moraes, voditelj projekta.

Godine 2016. Britanski muzej objavio je precizna mjerenja jerihonske lubanje, temeljena na mikroračunalnoj tomografiji, ukratko – vrlo detaljnom rendgenskom pregledu. Mjerenja su zatim korištena za izradu virtualnog 3D modela lubanje, a model je potom iskorišten za početnu aproksimaciju lica.

Međutim, nova aproksimacija, objavljena online 22. prosinca, koristi različite tehnike za određivanje kako je lice moglo izgledati, i ide dalje umjetničkim dodavanjem glave i dlaka na licu.

Jerihon se spominje u biblijskoj Knjizi o Jošui kao prvi kanaanski grad koji su Izraelci napali pošto su prešli rijeku Jordan oko 1400. pr. Kr. Prema biblijskoj priči, zidine Jerihona srušile su se pošto je Jošua naredio Izraelcima da noseći Kovčeg saveza sedam dana kruže gradom, a zatim da trube i viču.

No arheološka istraživanja nisu uspjela pronaći nikakve dokaze o tom događaju i sada se smatra da je riječ o judejskoj propagandi.

Međutim, arheolozi su utvrdili da je Jerihon kontinuirano naseljen oko 11.000 godina, a 1953. Kenyon je iskopao sedam lubanja na mjestu u blizini drevnog grada.

Svaka je bila umotana u gips, a prostori unutar lubanja bili su napunjeni zemljom. Također su imali kaurijeve školjke stavljene preko očnih šupljina, a na nekima su bili tragovi smeđe boje.

Kenyon je nagađao da bi lubanje mogle biti portreti nekih od najranijih stanovnika Jerihona; ali više od 50 ožbukanih lubanja iz otprilike istog razdoblja pronađeno je u cijeloj regiji i sada se smatra da su to ostaci pogrebne prakse, prema studiji Denise Schmandt-Besserat, profesorice emerita umjetnosti i bliskoistočnih studija na Sveučilištu Texas u Austinu (SAD).

Najnovija aproksimacija, međutim, koristila je drugačiji pristup, koji se temelji na anatomskim deformacijama i statističkim projekcijama izvedenim iz skeniranja računalne tomografije (CT)— tisuće rendgenskih snimaka spojenih kako bi se stvorila 3D slika — živih ljudi.