Fizičar tvrdi da je pronašao izvanzemaljsku tvar umjetnog podrijetla: Stručnjaci ga ismijali

Avi Loeb, fizičar sa Sveučilišta Harvard u SAD-u, izvukao je 50 sićušnih sferičnih željeznih fragmenata s dna Tihog oceana za koje tvrdi da bi mogli biti materijal s međuzvjezdanog vanzemaljskog svemirskog broda.

Loeb svoje otkriće povezuje s prolaskom vatrene kugle u siječnju 2014. Meteor su promatrali senzori američkog ministarstva obrane koji prate sve objekte koji ulaze u Zemljinu atmosferu. Tada je zabilježeno da putuje brže od većine meteora i na kraju je eksplodirao iznad južnog Tihog oceana u blizini Papue Nove Gvineje.

Podatke o objektu posjeduje NASA-in Centar za proučavanje objekata bliskih Zemlji (CNEOS). Službeni naziv meteora je CNEOS 20140108, a naziva se i IM1 (međuzvjezdani meteor).

“Postoji vrlo veliki znanstveni skok od promatranja vatrene kugle do tvrdnje da je vanzemaljski svemirski brod. Koji su dokazi na kojima Loeb temelji tvrdnju? I koliko je vjerojatno da je to istina?”, pita se fizičarka Monica Grady s Otvorenog sveučilišta.

Zapanjujuća teorija fizičara s Harvarda: Cijeli je svemir stvoren u laboratoriju! ‘I ljudi bi mogli postati bogovi’

Misteriozni komet ‘Oumuamua

Već smo imali barem jednog posjetitelja iz međuzvjezdanog svemira. Bio je to komet ‘Oumuamua, inače službenog naziva “Pojava 1I/2017U1”. Objekt je opažen 2017. dok je napuštao Sunčev sustav. Njegova putanja razlikuje se od gotovo kružnih orbita planeta i eliptičnih orbita kometa.

Put kometa je praćen unatrag, a znanstvenici su otkrili da je došao daleko izvan najudaljenijih rubova Sunčeva sustava. Znanstvenici su bili uzbuđeni, ali i zaintrigirani. Iako njegov oblik nije snimljen kamerom, način na koji se svjetlost odbijala od njega dok se rotirao sugerirao je da ima čudan oblik poput cigarete.

U svom članku iz 2018., Loeb je spekulirao da bi ‘Oumuamua mogao biti umjetnog, a ne prirodnog podrijetla, tj. da je proizvod izvanzemaljske civilizacije. Predložio je da bismo trebali nastaviti tražiti međuzvjezdani otpad u Sunčevu sustavu.

Odala ga brzina

U potrazi za takvim krhotinama, Loebov tim ispitivao je CNEOS bazu podataka, tražeći objekte s neobičnim orbitalnim karakteristikama. Tada su pronašli CNEOS 20140108 i, na temelju njegove velike brzine, pretpostavili da je riječ o međuzvjezdanom meteoru i dali mu naziv IM1.

Modelirajući putanju vatrene kugle, Loeb je identificirao specifično područje južnog Pacifika gdje je vjerovao da će se taložiti ostaci IM1. Nakon operacije jaružanja u tom području snažnim magnetom, sada tvrdi da je pronašao materijal iz IM1.

No kolika je vjerojatnost da je on uopće pronašao pravi međuzvjezdani otpad, a kamoli svemirski brod?

IZVANZEMALJSKE SONDE POSJEĆUJU ZEMLJU? Stručnjaci iznijeli novu zapanjujuću teoriju o ‘matičnom brodu’ u Sunčevu sustavu

Kozmičke sferule?

Metalne kuglice koje su pronađene imaju promjer od oko pola milimetra. Nije nemoguće da su izvanzemaljskog podrijetla. Nekoliko prethodnih ekspedicija izvlačilo je sferule iz svemira s morskog dna.

Prvi su put takvi uzorci pronađeni za vrijeme “ekspedicije Challenger” 1872.-1876. godine. Materijal izvučen s dna oceana sadržavao je mnoge metalne kapljice, koje su u to vrijeme vrlo točno opisane kao “kozmičke kuglice”.

Kapljice iz svemira su sferične jer se skrućuju iz rastaljenog materijala otrgnutog s površine meteorita dok prolaze kroz atmosferu.

Naknadne ekspedicije tijekom 20. st. također su pronašle kozmičke sferule na dnu oceana, ali postalo ih je teže identificirati. To je zato što se u 150 godina od ekspedicije Challenger količina zagađenja na Zemlji povećala.

Godine 1872. industrijska revolucija bila je u povojima u Europi i praktički nije postojala na južnoj polutki. Stoga je zagađenje uzrokovano otpadom od izgaranja ugljena bilo minimalno. Mnogi od tih zagađivača također su sfernog izgleda i metalnog sastava.

“Danas su proizvodi iz industrijskih procesa i vozila posvuda. Dakle, bez stvarne analize sastava sferula i usporedbe s analizama meteorita i uobičajenih zemaljskih zagađivača, nije moguće identificirati niti jedan kao izvanzemaljski”, tumači fizičarka.

‘OVI NLO-i PRKOSE ZAKONIMA FIZIKE’: Slavni fizičar i direktor u Pentagonu analizirali objekte s nevjerojatnom sposobnošću manevriranja

Međuzvjezdano podrijetlo?

No… Loeb ne misli samo da je materijal iz svemira, već da je iz međuzvjezdanog prostora tvrdeći da bi “ovo mogao biti prvi put da se ljudi dočepaju međuzvjezdanog materijala”.

“To jednostavno nije točno. Na Zemlji imamo obilje međuzvjezdanog materijala. Nešto od toga gotovo sigurno jest na dnu oceana, ali ne u obliku koji je prikupio Loeb.

Međuzvjezdani materijal na koji mislim dolazi u nekoliko različitih varijanti. Astronomi dobro znaju da prostor između zvijezda nije prazan, već sadrži nekoliko različitih molekula, od kojih su mnoge organske (sastavljene od lanaca ili prstenova ugljika). Dio tih molekula umiješao se u područje svemira gdje se Sunčev sustav počeo formirati”, dodaje Grady.

Same zvijezde također su pridonijele materijalu međuzvjezdanog medija jer su evoluirale ili eksplodirale kao supernove. Dio tog materijala dolazi u obliku sićušnih dijamanata ili safira, rijetkih uspomena na zvijezde koje su živjele i umrle prije rođenja Sunca. Ta su zrnca postala dio oblaka prašine koji se urušio i formirao Sunčev sustav, a na kraju su meteoritima preneseni na Zemlju.

(FOTO) Komad žice izvanzemaljskog podrijetla? Pronađen neobičan predmet na mjestu pada prvog međuzvjezdanog meteora

Izvanzemaljska letjelica?

No priča ni tu ne staje.

Loebovi dokazi o izvanzemaljskom izvoru materijala, bez obzira na međuzvjezdano podrijetlo, prilično su nesigurni. Pronašao je metalne kuglice. Da bi znanstvenici prihvatili da su te sferule izvanzemaljske, trebat će im čvrsti analitički dokazi. Kakav je njihov sastav? Koliko su stare? Možemo li isključiti zemaljske zagađivače? Možemo li isključiti krhotine izvanzemaljskog materijala iz Sunčeva sustava?

Na prvo pitanje, o sastavu, je odgovoreno: analiza kuglica pokazuje da se uglavnom sastoje od željeza s nekoliko metala u tragovima.

Znamo da meteori iz Sunčeva sustava sadrže željezo i nikal, što odražava relativne količine tih metala na Suncu. Sferule očito sadrže “zanemarive” količine nikla, što ukazuje da gotovo sigurno nisu od meteora unutar Sunčeva sustava. To, međutim, ne dokazuje da su međuzvjezdanog podrijetla. Naprotiv, to samo povećava vjerojatnost da je riječ o zemaljskim zagađivačima.

“Prema tome, najuvjerljiviji dokaz bilo bi mjerenje starosti sferula veće od Sunčeve, što bi ih identificiralo kao međuzvjezdane.

I to bi bilo nevjerojatno, ali ne bi ih nužno identificiralo kao da imaju umjetno, a ne prirodno podrijetlo. Nisam sigurna koji bi dokaz bio dovoljno uvjerljiv za to – možda autogram izvanzemaljskog inženjera koji je napravio letjelicu?”, zaključuje Grady.

MISTERIJ PRVOG MEĐUZVJEZDANOG OBJEKTA: Izgleda kao cigareta, a kada nam se približio, enormno je povećao brzinu