Dosta je ‘kukanja’ o ugljikovu dioksidu! Ova tvrtka počela ga je doslovno isisavati iz zraka

Dana 8. rujna svijet je obišla vijest da je s radom započelo najveće postrojenje na svijetu za apsorpciju ugljikova dioksida izravno iz zraka.

U dolini vulkana Hengilla na jugozapadnom Islandu nalazi se postrojenje “Orka”, visoka metalna konstrukcija nalik na četiri divovske Lego kockice, s osam velikih spremnika, visokotehnološkim filterima i dva niza po šest ventilatora za ekstrakciju CO2. To je naprava koja izgleda uistinu futuristički. Tvorci i operateri, švicarska tvrtka “Climeworks” i islandska “Carbfix”, kažu da je riječ o najvećem takvom postrojenju na svijetu.

Cilj Orke je pomoći svijetu da dosegne neto nultu emisiju CO2, što bi značilo da iz atmosfere uklanjamo onoliko stakleničkih plinova koliko i emitiramo. Znanstvenici kažu da jednostavno smanjenje naše uporabe fosilnih goriva neće biti dovoljno da se spriječi katastrofa. Moramo očistiti i nered koji smo stvarali stotinama godina, piše CNN u najnovijoj reportaži.

Orka trenutno uklanja oko 10 tona CO2 dnevno, što je otprilike ista količina CO2 koju dnevno ispušta 800 automobila. To je otprilike ista količina koju bi 500 stabala moglo upiti u godinu dana.

To je dobar početak, ali na globalnoj razini Orkin je utjecaj minimalan. Ljudi emitiraju oko 35 milijardi tona stakleničkih plinova godišnje kroz automobile i zrakoplove, grijanje domova, proizvodnju mesa i sl. Sav se taj CO2 akumulira u zraku, gdje djeluje poput staklenika, zarobljavajući više topline u atmosferi nego što ju Zemlja može tolerirati.

Iz zraka u kamen

“Hvatanje i skladištenje ugljika neće biti konačno rješenje za klimatske promjene, no to jest jedno od mnogih rješenja koja moramo implementirati da bismo mogli postići veliki cilj – nultu emisiju”, kaže Sandra Ósk Snæbjörnsdóttir, geologinja u Carbfixu.

Strojevi Orke rabe kemijske filtere za hvatanje plina koji zadržava toplinu. Ventilatori usisavaju okolni zrak i filtriraju CO2 kako bi se mogao pohraniti. Izolirani se ugljik potom miješa s vodom i taloži duboko pod zemlju, gdje se polako pretvara u stijenu.

“Te su stijene su vrlo propusne. One su poput spužve pa ima puno pukotina kroz koje može teći tekućina napunjena ugljikovim dioksidom, tako da se mineralizira prilično brzo. Ovo je prirodni način pretvaranja CO2 u kamen, na najljepši mogući način. Nakon što mineralizirate CO2, on ostaje tamo zauvijek”, dodaje Snæbjörnsdóttir držeći komad kristaliziranog kalcijeva karbonata, poznatog i kao “islandski špart”.

Inače, kompletan sustav koji uključuje ekstrakciju i taloženje pokreću obnovljivi izvori energije, odnosno energija iz obližnje geotermalne elektrane.