fbpx
Ilustracija: Pixabay

DOBILI SMO SIGNAL IZ SVEMIRA KOJI JE ‘MRTAV’: Misteriozni objekt nalazi se tamo gdje ne bi trebao biti

Autor: Zlatko Govedić / 7dnevno

Početkom godine radioteleskop MeerKAT u Južnoj Africi detektirao je neobičan i jedinstven signal iz binarnog zvjezdanog sustava Vela-X 1 u zviježđu Jedru. Ondje, 1300 svjetlosnih godina od Zemlje, mrtve neutronske zvijezde pronašle su svoje posljednje počivalište. Kako nikada prije nisu zabilježeni impulsi zvijezda ni druge aktivnosti, znanstvenici su se upitali kakav to misteriozni objekt šalje radiosignale iz mrtvog dijela svemira. Otkrili su da je riječ o jednoj neutronskoj zvijezdi koju su nazvali PSR J0901-4046.

Neutronske zvijezde obično se okreću ogromnim brzinama. Njihovi periodi rotacije traju između 1,4 milisekunde i 30 sekundi. No kako stare, vrtnja im se usporava pa zbog toga prestaju emitirati i radioimpulse. No ovoj zvijezdi treba čak 76 sekundi da završi jedan krug, a još proizvodi impulse, i to sedam različitih vrsta. Stručnjaci su objavili da nikada prije nisu vidjeli takvo što. Signali te neobične oslabljene zvijezde traju oko 300 milisekundi, što je samo 0,5% perioda rotacije zvijezde. Prema tome, astronomi su imali sreće da je, samo na trenutak, radiozraka prešla Zemlju te da su je uspjeli detektirati.

Jedna je pretpostavka da PSR J0901-4046 pripada rijetkoj vrsti magnetara s ultradugim periodima ili zvijezda s vrlo jakim magnetskim poljima. Ako je tako, zvijezda označava početak nove klase neutronskih zvijezda, a moglo bi ih biti jako puno. No to nije jedina zvijezda koja je privukla pozornost znanstvenika.


U zviježđu Ždralu otkrivena je hiperbrza plava zvijezda S5-HVS1, udaljena 29.000 svjetlosnih godina. Ona juri brzinom od šest milijuna km/h, što je deset puta brže od kretanja većine zvijezda u našoj galaktici. Što se, pobogu, moralo dogoditi da ona postigne toliku nevjerojatnu brzinu? Prateći njezinu putanju, astronomi su otkrili da je zvijezda izbačena iz središta Mliječne staze, gdje se nalazi supermasivna crna rupa Strijelac A*. To ih je navelo na paradoksalnu pomisao.

Zarobljeni partner

Poznato je da crne rupe svojom nevjerojatnom gravitacijom proždiru nebeska tijela kada im se ona dovoljno približe. No, kako se pokazalo, te čudovišne crne rupe također mogu katapultirati nebeska tijela u svemir nevjerojatnim brzinama. Sasvim je moguće da se takvo što moglo dogoditi i zvijezdi S5-HSV1.

U prošlosti je ona bila dio binarnog sustava koji se previše približio Strijelcu A*. Crna je rupa svojom gravitacijom zarobila njezina partnera, a ona je bila odbačena brzinom od nekoliko tisuća km/sek. Pretpostavlja se da se to dogodilo prije pet milijuna godina. Otad S5-HSV1 juri našom galaktikom i pitanje je gdje će završiti. Ali postoje i druge zvijezde koje se ponašaju suludo i prkose logici.

Američka astronomkinja Tabetha S. Boyajian prije sedam godina objavila je studiju u kojoj je opisala jednu od najčudnijih zvijezda u svemiru. Po njoj je ona nazvana “Tabbyina zvijezda”, a službeno joj je ime KIC 8462852. Nalazi se u zviježđu Labudu na udaljenosti oko 1470 svjetlosnih godina, a ističe se svojim sjajem. Malo je masivnija, toplija i svjetlija od Sunca.

Pozornost svjetske javnosti privukla je 2015., kada je svemirski teleskop Kepler zabilježio smanjenje njezina sjaja u rasponu od samo nekoliko dana. Sjaj zvijezde pao je za oko 20%, a zatim se postupno počeo povećavati. Osim toga, imala je mnogo slabije, ali dugotrajno zatamnjenje. Takvo što nikada nije primijećeno na drugim zvijezdama malo većima od Sunca. Čak su i stručnjaci tada rekli da ne isključuju mogućnost da je riječ o kakvoj megastrukturi neke visokorazvijene izvanzemaljske civilizacije. Ljubitelji znanstvene fantastike razvili su teoriju po kojoj ta civilizacija povremeno uzima energiju od zvijezde za svoje potrebe pa time prigušuje njezino svjetlo.

Anomalno ponašanje

No nedavna promatranja u sklopu NASA-inih misija Spitzer i Swift opovrgnula su tu ideju. Astronomi su zabilježili manje zatamnjenje Tabbyine zvijezde u infracrvenom spektru pa su iznijeli svoju hipotezu o anomalnom ponašanju zvijezde. Uzrok dugih razdoblja slabe svjetline možda se krije u neravnomjernom kretanju oblaka prašine oko zvijezde.




Svaki objekt veći od najsitnije čestice prašine potamnio bi zvijezdu kada bi prošao ispred nje pa se pretpostavlja da prašina oko Tabbyine zvijezde možda nije dovoljno mala da ispari u svemir, a nije ni dovoljno velika da ravnomjerno blokira cijeli spektar svjetlosnih valova. Čestice promjera nekoliko mikrometara odgovaraju tim parametrima.

Period rotacije oblaka, prema izračunima istraživača, iznosi oko 700 dana, no do danas nisu uspjeli odrediti točan izvor prašine. To bi mogla biti prašina roja prolazećih kometa, ostaci sudara planeta ili čestice materije iz međuzvjezdanog prostora. Za legendarnu Tabbyinu zvijezdu priča nije gotova, a znanstvenici će je nastaviti proučavati.

Nešto se čudno događa i sa zvijezdom HD 5314 udaljenom oko 60 svjetlosnih godina u zviježđu Kobilici. Astronomi su otkrili disk krhotina koji je okružuje. Inače nije neuobičajeno da se oko zvijezda nalaze ostaci formiranja zvjezdanog sustava, no nijedna druga zvijezda nema disk s krhotinama tako komplicirane strukture.




HD 53143 je mladi žuti patuljak, star svega milijardu godina, s masom oko 80% i svjetlinom 70% Sunčeve, pa nije čudno što je još okružen diskom krhotina kamenja koje se neprekidno kreće i razbija pri sudaru, pretvarajući se u prašinu. Obično su takvi diskovi prstenastog oblika, ali ovaj ima sasvim neobičan oblik “krune”, tj. elipse. No to nije jedino čudno i jedinstveno svojstvo te zvijezde.

Tijekom daljnjih promatranja, astronomi su primijetili da ima još jedan unutarnji disk, pomaknut ili nagnut u odnosu na vanjski disk. Neobično je to što je veći disk već trebalo da postupno privuče, uništi i apsorbira manji. Stručnjaci su stoga iznijeli teoriju. Ako se u sustavu skriva objekt, njegova bi gravitacija mogla omogućiti diskovima da zadrže udaljenost. No takav bi objekt morao biti ogroman egzoplanet. Tko zna što ćemo otkriti u budućnosti.

Kraj života

Zvijezda V Hydrae, udaljena 1300 svjetlosnih godina u zviježđu Vodenoj zmiji, bliži se kraju svog života. Nedavno su istraživači primijetili kako je umiruća zvijezda priredila nevjerojatan “šou” izbacujući u svemir šest rotirajućih prstenova dima i “vatromet” plazme. Zaista impresivno, no ostaje pitanje što je uzrokovalo takvo neobično ponašanje.

Ta je zvijezda nekada bila velika poput Sunca, no s vremenom je postala crveni div. Više od 90% zvijezda solarne mase slijedi taj put u svojoj evoluciji. Međutim, V Hydrae jedina je koja emitira plinske prstenove u svojoj završnoj fazi. Svakih nekoliko stotina godina oko te zvijezde bogate ugljikom pojavljuje se novi prsten koji se potom nastavlja širiti.

Svih šest dimnih prstenova, koji su stari oko 2100 godina, dugo su bili skriveni debelim velom prašine oko zvijezde. Bilo ih je vrlo teško pronaći, ali u ožujku ove godine sustav radioteleskopa Atacama na sjeveru Čilea otkrio je prstenove vrlo kratkih radiovalova duljine samo 1 mm.

No tada je teleskop otkrio nešto još intrigantnije – zadivljujuće plinske mjehuriće u obliku pješčanog sata smještene u dva suprotna smjera od zvijezde. Nastali su mlazovima plina koje je V Hydrae izbacivao ogromnim brzinama. Struje plazme pokupio je kozmički vjetar koji je puhao u dva suprotna smjera suludim brzinama do 800.000 km/h. Taj “uragan” na koncu je mlazove plina pretvorio u oblik pješčanog sata.

Veliki izljevi plazme događaju se svakih osam godina. Takve fontane plazme naročito su zapanjile znanstvenike. Po svim pravilima, ne bi ih trebalo biti. Za oslobađanje takvih mlaznica potrebna je enormna energija. Pa odakle umirućoj zvijezdi ta energija?

Jedna od teorija kaže da bi u priču mogao biti upleten svojevrsni “svemirski vampir”, prerušen u zvijezdina “dobrog susjeda”. Možda postoji nevidljiva zvijezda pratilica koja kruži blizu V Hydrae i koja utječe na taj mehanizam izbačaja. Kako se dio plina usisava u svemir, susjed formira nevjerojatnu strukturu u obliku pješčanog sata. No postoji nešto još luđe.

Velika eksplozija

Na udaljenosti 7500 svjetlosnih godina u zviježđu Kobilici nalazi se binarni sustav Eta Carinae koji je prije 170 godina eksplodirao ogromnom snagom. Neko je vrijeme taj sustav bio druga najsjajnija zvijezda na noćnom nebu, a onda se dogodilo čudo – jedna je zvijezda iz eksplozije izašla u jednom komadu!

Astronomi s Opservatorija Cerro Tololo u središnjem Čileu 2003. otkrili su svjetlosni odjek tog događaja. Kako je istraga o kozmičkoj katastrofi napredovala, situacija je postupno postajala jasnija. Prema novoj teoriji, prije eksplozije u sustavu nisu postojale dvije, nego tri zvijezde. Drugim riječima, to je bio trinarni, a ne binarni sustav.

U središtu sustava nalazila se ogromna zvijezda A. Do nje je bila manja zvijezda B, a na rubu sustava vrlo mala zvijezda C. Kad je zvijezda A ostarjela, počela je gubiti vanjski sloj. Zvijezda B je počela užurbano privlačiti sloj po sloj svog susjeda, trošeći njezin plin i materiju. Kao rezultat, zvijezda A je pretvorena u jezgru helija. Potom se promijenila gravitacijska ravnoteža sila u sustavu. Zvijezda B, koja se “nažderala” susjedove tvari, gurnula je A dalje od središta, prema zvijezdi C. Na koncu se C zabio u B i tako je došlo do eksplozije koja je bila veoma jaka, ali nedovoljno da uništi ogromnu zvijezdu B. Umjesto toga, mala zvijezda C je raznesena u komadiće. I tako je sustav postao binarni u kojem su ostale zvijezde A i B.

Očekujemo da će novi svemirski radioteleskop James Webb otkriti još brojne čudne zvijezde.

Autor:Zlatko Govedić / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.