fbpx
Ilustracija: Pixabay

DANAS ĆE NAS POGODITI SUNČEVA OLUJA: Očekuju se fluktuacije u elektroenergetskim mrežama

Autor: Zlatko Govedić

U sunčevoj se atmosferi otvorila rupa “nalik kanjonu” i mogla bi pokrenuti brzi tok solarnog vjetra u Zemljino magnetsko polje od četvrtka (1. prosinca) do petka (2. prosinca) te će vjerojatno uzrokovati manju geomagnetsku oluju.

Koronalna rupa je gigantski solarni zaljev koji se proteže preko središta sunca. Koronalne rupe su područja u gornjoj atmosferi Sunca u kojima je naelektrizirani plin (ili plazma) naše zvijezde manje vruć i gust nego u drugim regijama, zbog čega izgledaju crne u kontrastu. Oko tih rupa, linije Sunčeva magnetskog polja, umjesto da se kruže, usmjerene su prema van u svemir, odašiljajući solarni materijal brzinom do 2,9 milijuna km/h.

Ovaj baraž energetskih solarnih krhotina, koje se većinom sastoje od elektrona, protona i alfa čestica, apsorbira Zemljino magnetsko polje, koje postaje komprimirano, izazivajući geomagnetsku oluju. Sunčeve čestice jure kroz atmosferu u blizini polova gdje je Zemljina zaštitna magnetosfera najslabija te uzburkavaju molekule kisika i dušika — uzrokujući ih da otpuštaju energiju u obliku svjetlosti kako bi oblikovale šarene aurore poput sjevernog svjetla.


Oluja koja bi Zemlju mogla pogoditi u četvrtak vjerojatno će biti prilično slaba. Predviđa se kao geomagnetska oluja G-1, a mogla bi uzrokovati manje fluktuacije u elektroenergetskim mrežama i narušiti neke satelitske funkcije — uključujući one za mobilne uređaje i GPS sustave.

Također bi moglo uzrokovati pojavu polarne svjetlosti sve do naših krajeva.

Ekstremnije geomagnetske oluje, međutim, mogu imati mnogo ozbiljnije posljedice. Ne samo da mogu iskriviti magnetsko polje našeg planeta dovoljno snažno da pošalju satelite na Zemlju, već mogu poremetiti električne sustave, pa čak i osakatiti internet.

Geomagnetske oluje također mogu doći od dva druga oblika solarne aktivnosti: izbacivanja koronalne mase (CME) ili solarnih baklji. Krhotinama koje izbijaju iz sunca u obliku CME obično treba oko 15 do 18 sati da stignu do Zemlje, prema Centru za predviđanje svemirskog vremena (otvara se u novoj kartici). Sjajni bljeskovi sunčevih baklji, koji mogu uzrokovati nestanak radija, putuju brzinom svjetlosti i stignu do Zemlje za samo 8 minuta.

Sunčev dinamo-mehanizam

U Suncu, plazma koja je sastavljena od električki nabijenih protona i elektrona stvara magnetsko polje kako se oni kreću, a to magnetsko polje oblikuje tok čestica. U fotosferi se nalaze Sunčeve pjege (makule), Sunčeva baklja (fakule), granule i supergranule. Sunčeve pjege, tamnija, i do 1500 kelvina hladnija područja fotosfere, posljedica su kvaziperiodične evolucije Sunčeva magnetskog polja. Ono je proizvedeno strujanjima Sunčeve plazme ispod fotosfere, pretežno u konvektivnoj zoni, te na granici radijativne i konvektivne zone, a nastaje takozvanim dinamo-mehanizmom, podržavanim konvekcijom i zvijezdinom vrtnjom. Polje se stalno razvija i mijenja oblike. Stoga je upravo dinamo zaslužan za održavanje Sunčeva magnetskog polja.

To magnetsko polje sadrži golemu količinu energije koja se proteže kroz cijeli Sunčev sustav. Ona sa sobom nosi neprekidne mlazove solarne plazme, nešto poput blage kiše, a nazivamo ih “solarnim vjetrovima”.




No ta energija nije uvijek mirna i “blaga”. Kako se Sunčeva plazma mućka dok teče oko same sebe, njegovo se magnetsko polje izvija i uvija u svim mogućim oblicima. Pritom dolazi do stvaranja magnetskih čvorova koji stvaraju ogromne količine energije. Kada magnetski čvor pukne, poput opruge, dolazi do izbacivanja plazme po cijelom Sunčevu sustavu. Postoje razne vrste solarnih oluja.

Sunčeva baklja, plimni val visokoenergetskoga zračenja, velika je eksplozija u Sunčevoj atmosferi, koja može osloboditi šestinu ukupne energije koja ode sa Sunca svake sekunde). Jureći brzinom svjetlosti kroz Sunčev sustav, baklja gura protone u solarnom vjetru i ubrzava ih u enormno brzu “oluju Sunčevih protona”.

Zatim, postoji i “koronalni izbačaj mase”. Riječ je o masivnom eksplozivnom događaju kojim se izbacuje plazma ili kroz Sunčev vjetar ili pak otvorena jednopolna magnetska polja izbacuju plazmu iz korone u svemir. Koronalno izbacivanje mase često je povezano s ostalim Sunčevim aktivnostima, najviše sa Sunčevim bakljama. Većina ih dolazi iz aktivnih područja Sunčeve površine, gdje su Sunčeve pjege povezane sa Sunčevim bakljama, za vrijeme Sunčevih maksimuma, ali se mogu pojaviti i za vrijeme Sunčevih minimuma. Pri koronalnom izbacivanju mase, milijarde tona plazme katapultirane su u Sunčev sustav brzinom od devet milijuna km/h.




Autor:Zlatko Govedić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.