CIA JE POTROŠILA MILIJUNE DA OD MAČKE NAPRAVI ŠPIJUNA: Većina pothvata neslavno je propala! I dan-danas ih se srame

Američka obavještajna služba CIA na svojoj internetskoj stranici objasnila je zašto ponekad javno objavljuje tajne dokumente. Naime, do automatskog deklasificiranja podataka dolazi na temelju nastupa određenog datuma ili događaja, kako je već odredilo izvorno tijelo za klasifikaciju, ili pak nakon isteka 25 godina, što je maksimalni vremenski okvir utvrđen Vladinom uredbom. Agencija tvrdi da se time široj javnosti i istraživačima osiguravaju informacije i produbljuje znanje o demokratskim institucijama i povijesti Sjedinjenih Država, dok se istodobno pazi da one informacije koje još mogu naštetiti nacionalnoj sigurnosti do daljnjega ostanu zaštićene.

Primjer je to za kojim bi se morale povesti sve demokratske države jer javnost ima pravo znati i učiti o povijesti svoje zemlje. Da nije tako, bili bismo uskraćeni ne samo za točne informacije nego i za mnoge uzbudljive i neobične priče o tajnim Vladinim programima i incidentima obavijenim velom misterija.

Tako smo, primjerice, mogli doznati da je 1967. CIA potrošila milijune dolara u pokušaju da dresira pripitomljene mačke za špijuniranje Sovjetskog Saveza. Program Acoustic Kitty (“akustična maca”) uključivao je ugradnju elektroničke opreme u žive mačke, a zatim bi one bile trenirane da prisluškuju hladnoratovske suparnike, no projekt je propao jer je mačku zgazio auto čim je izašla iz američkog veleposlanstva u Moskvi. U ovom ćemo se pregledu podsjetiti još nekih “sočnih” primjera.

Od 1953. CIA je provodila tajni i ilegalni projekt MKUltra kako bi istražila potencijalne sustave kontrole uma. Stručnjaci su ispitivali učinke hipnoze, bioloških agensa i lijekova, poput LSD-a i barbiturata, na ljude. Neki povjesničari čak smatraju da je program bio dizajniran kako bi se programirali umovi plaćenih ubojica.

Sulude ideje

Godine 1973. projekt je obustavljen, a tadašnji direktor CIA-e Richard Helms naredio je da se svi dokumenti unište. Ipak, nekoliko godina poslije pokrenuta je službena istraga o projektu koji je imao svoje odjeke i u umjetnosti. MKUltra je, naime, bila osnova za filmove “Mandžurijski kandidat” (2004.) i “Muškarci koji bulje u koze” (2009.).

Gotovo nijedno drugo mjesto nije privuklo toliko pozornosti teoretičara urote i NLO-entuzijasta kao Područje 51 na jugozapadu Nevade. Velika tajnovitost koja je okruživala bazu potaknula je maštu ljudi. To se mjesto često povezivalo s paranormalnim aktivnostima, uključujući i sveprisutne teorije prema kojima Vlada ondje skriva izvanzemaljce i njihove svemirske letjelice.

U srpnju 2013. deklasificirani dokumenti CIA-e prvi su put priznali postojanje Područja 51 i potvrdili da je to strogo povjerljivo mjesto korišteno za testiranje raznih špijunskih zrakoplova, uključujući i poznatu izviđačku letjelicu U-2. Iako Područje 51, koje djeluje kao odjel zračne baze Edwards u susjednoj Kaliforniji, nikada nije proglašeno tajnom bazom, istraživanje i aktivnosti koje su se ondje provodile bile su neke od najstrože čuvanih državnih tajni.

Dokument s kojeg je 2013. skinuta oznaka tajnosti mogao bi pomoći da se razjasne neke urbane legende o jednoj od najbizarnijih meksičkih turističkih atrakcija. Tzv. Zona tišine Mapimí mali je dio pustinje u meksičkoj državi Durangu, gdje se, prema lokalnoj legendi, radiovalovi ne mogu prenositi. Često uspoređujući Zonu tišine s Bermudskim trokutom, turisti željni paranormalne pustolovine i danas posjećuju to područje.

No pravi razlog zašto je Mapimí zanimljiva lokacija nema veze s izvanzemaljcima ili paranormalnom energijom, nego s velikom pogreškom američkih zračnih snaga. Godine 1970. ondje se srušila raketa Athena V-123-D koja je nosila dvije male bočice kobalta 57, radioaktivnog izotopa koji se ponekad koristi u tzv. slanim bombama. Raketa je trebala sletjeti u Novom Meksiku, no ona se srušila na zemlju, zbog čega su meksičke vlasti morale ukloniti stotine tona kontaminiranog tla.

Neki dokumenti podsjećaju na scenarije filmova o Jamesu Bondu.

Otmica satelita

Početkom 1960-ih, na vrhuncu američko-sovjetske svemirske utrke, CIA je namjeravala “posuditi” jedan sovjetski lunarni satelit na samo jednu noć.

Kako bi jasno dali do znanja da pobjeđuju u utrci, Sovjeti su lansirali satelit Lunik, prvu svemirsku letjelicu koja je stigla do blizine Mjeseca.

Jedne su noći tajni agenti CIA-e uvjerili vozača kamiona, koji je prevozio satelit od jednoga grada do drugog, da se odmori u obližnjem hotelu i ostavi satelit na njihovu brigu. Zatim su “posudili” sovjetski orbiter, rastavili ga i fotografirali njegove komponente prije nego što su ga vratili na kamion. Nije bilo naznaka da su Sovjeti doznali što se te noći bilo dogodilo.

Godine 1967., usred Šestodnevnog rata između Izraela i njegovih arapskih susjeda, izraelski zrakoplovi napali su USS Liberty, brod koji je prikupljao obavještajne podatke za američku Agenciju za nacionalnu sigurnost (NSA). U napadu su ubijena 34 Amerikanca, a 171 je ozlijeđen. Javnost se pitala je li napad bio namjeran.

Mnogi vjeruju da je izraelska vlada namjeravala otvoriti vatru na “špijunski brod” kako bi ga spriječila da presretne osjetljive informacije o nadolazećim bitkama. No službene istrage i američkih i izraelskih agencija zaključile su da napad nije bio namjeran, a piloti su potvrdili da su u tom trenutku bili pretpostavili da je Liberty neprijateljski brod.

U lipnju 2015. Associated Press objavio je vijest o FBI-evu programu nadzora u kojem male letjelice služe za špijuniranje osumnjičenika na zemlji. Zrakoplovi nose tehnologiju za video i nadzor putem mobitela te su registrirani na fiktivne tvrtke. Nakon objave vijesti, zrakoplovi su uočeni iznad više od 30 gradova u 11 američkih država u razdoblju od mjesec dana.

Iako FBI tvrdi da njegov program nadzora iz zraka nije tajna, detalji o informacijama koje prikupljaju zrakoplovi veoma su cenzurirani u javno dostupnim dokumentima.

Eksperiment Živago

U izvješću CIA-e također se navodi da FBI upravlja tim zrakoplovima bez sudskog odobrenja. Jedan dokument, do kojeg je došao Arhiv nacionalne sigurnosti, popisao je imena i adrese fiktivnih tvrtki koje upravljaju zrakoplovima.

U srpnju 2016. američki Nacionalni sigurnosni arhiv objavio je deklasificirane dokumente, snimke i fotografije američkih testiranja atomskih bombi na atolu Bikiniju 1946. godine. Nazvane Operation Crossroads, bile su to prve atomske eksplozije nakon bombardiranja Hirošime i Nagasakija 1945. godine.

Dok se o testovima mnogo zna, dokumenti s kojih je skinuta oznaka tajnosti bacaju novo svjetlo na to kako su testovi utjecali na žitelje Bikinija koji su bili prisiljeni preseliti se. Oni nam također daju uvid u prigovore znanstvenika i vojnih dužnosnika prije bombardiranja, kao i razloge koji stoje iza odluke da se testovi ipak provedu.

Roman ruskog pisca Borisa Pasternaka “Doktor Živago” bio je zabranjen u SSSR-u jer je otvoreno kritizirao boljševičku revoluciju, dok je njegov protagonist, liječnik i pjesnik, bio nepokolebljiv osobenjak. Uvidjevši potencijal tog djela kao propagandnog alata, CIA je sa svojim saveznicima u nizozemskoj obavještajnoj službi podijelila oko tisuću primjeraka knjige Sovjetima koji su posjetili Svjetski sajam u Bruxellesu 1958. godine.

Prema dokumentima s kojih je skinuta oznaka tajnosti 2014., knjige uvezane u neoznačeno plavo platno i zamotane u smeđi papir stigle su do Sovjetskog Saveza, gdje se CIA nadala da će probuditi antikomunističke osjećaje među nezadovoljnim građanima. CIA je prokrijumčarila i druge zabranjene knjige u Sovjetski Savez, uključujući i “Portret umjetnika u mladosti” Jamesa Joycea i “Pnin” Vladimira Nabokova.

U prosincu 2017. u medije su procurile tri povjerljive snimke američke mornarice koje prikazuju neidentificirane letjelice kako se kreću na naizgled nemoguće načine. Videozapise kodnih naziva FLIR, GIMBAL i GOFAST snimili su mornarički piloti tijekom rutinskih misija iznad obale Kalifornije 2004. te iznad istočne obale 2014. i 2015. godine. U svim tim slučajevima piloti su pokušali pratiti neobične letjelice bez krila, koje su se kretale nadzvučnim brzinama bez vidljivog pogona.

NLO incidenti

U nadolazećim mjesecima bezbrojni mediji podijelili su misteriozne videosnimke, što je dovelo do širokog interesa i nagađanja. Godine 2019. dužnosnici Pentagona bili su prisiljeni priznati da su videozapisi stvarni te da su “dio većeg problema” sve većeg broja viđenja NLO-a u blizini američkih vojnih baza.

Brojna saslušanja u Kongresu uslijedila su nakon curenja snimki, a u lipnju 2021. Pentagon je objavio neklasificirano izvješće s detaljima više od 140 susreta vojnog osoblja s neidentificiranim zračnim fenomenima. Dok se samo jedan od incidenata može objasniti s velikom pouzdanošću, izvješće ni na koji način ne sugerira da izvanzemaljci imaju bilo kakve veze s time. “Većina incidenata vjerojatno se može objasniti stranim bespilotnim letjelicama za nadzor ili smetnjama u zraku, poput meteoroloških balona”, ​​rekli su dužnosnici Pentagona u studenome 2022. godine.

Od objavljivanja snimki Pentagon je zauzeo mnogo transparentniji stav o istragama NLO-a i uspostavio All-domain Anomaly Resolution Office (AARO) početkom 2022. godine. Izvješća o navodnim viđenjima NLO-a iz raznih rodova američke vojske preplavila su novi ured, s više od 360 novih slučajeva zabilježenih samo u 2022. godini. Od toga je broja 171 slučaj do kraja godine ostao neriješen, navodi se u prvom godišnjem izvješću Ureda.