fbpx
Ilustracija/NASA

AMERIKANCI PONOVNO ŽELE POSLATI LJUDE NA MJESEC: Već na samom početku suočili su se s velikim problemima

Autor: Zlatko Govedić / 7dnevno

Američka svemirska agencija NASA odlučna je u povratku ljudi na Mjesec. Pola stoljeća nakon završetka programa Apollo, posljednje misije s ljudskom posadom na našem najbližem svemirskom susjedu, misija Artemis I uskoro će započeti novu eru istraživanja Mjeseca. Pothvat se godinama odgađao zbog tehničkih problema, a onda je sve trebalo početi u kolovozu ove godine. Naime, cilj misije Artemis i nije bio prijevoz putnika, nego je trebalo da posluži kao “probna vožnja za buduće misije s posadom”. Svemirska letjelica SLS-Orion dosad je stajala najmanje 37 milijardi dolara, uključujući dizajn, konstrukciju, testiranje i izgradnju zemaljskih objekata.

Iako neće sletjeti na Mjesec, Artemis I doći će u orbitu oko njega i provest će nekoliko tjedana u svemiru kako bi bili sigurni da je svaki dio letjelice maksimalno testiran. Bude li sve išlo po planu, prva misija s posadom bit će lansirana 2024. Zatim će se 2025. ljudi pokušati spustiti na površinu Mjeseca.

No u međuvremenu je došlo do neočekivanih problema. U ponedjeljak, 29. kolovoza, divovska dvostupanjska raketa Space Launch System (SLS) i njezina kapsula za posadu Orion, u sklopu misije trebalo je da polete iz Svemirskog centra “Kennedy” u Cape Canaveralu na Floridi, no sat za odbrojavanje je zaustavljen oko 40 minuta prije lansiranja. NASA je objavila da je detektiran problem na jednom od glavnih motora rakete pošto je počelo punjenje tankova za gorivo tekućim kisikom i vodikom.


I tako je lansiranje odgođeno na petak, 2. rujna. No i ono je bilo odgođeno, ovaj put zbog curenja goriva otkrivenog tek nekoliko sati prije polijetanja. NASA, međutim, nije bila obeshrabrena te je novo lansiranje zakazala za utorak, 27. rujna.

Ipak, javnost se pita zašto je NASA toliko dugo čekala da ponovno pošalje ljude na Mjesec te s kojim se to nepoznatim kozmičkim opasnostima astronauti doista suočavaju?

Znamo da misije Apollo nisu bile bez opasnosti ni incidenata. Dok su astronauti na svemirskoj letjelici kružili noćnom stranom Mjeseca, vidjeli su svijetli polumjesec svjetlosti na Mjesečevu horizontu.

Ozbiljna prepreka

U to vrijeme nitko nije mogao ni zamisliti da će upravo to postati ozbiljna prepreka istraživanju Mjeseca.

Znanstvenici vjeruju da je jezivi sjaj zapravo Mjesečeva prašina koju su uhvatila jaka električna polja i koja se stvara na granici dnevne i noćne strane Mjeseca. Sunčeva se svjetlost raspršuje kroz mikroskopske čestice i stvara sjaj. Zvuči idilično, no abrazivna, ljepljiva i električki nabijena prašina pravi je “grabežljivac” koji brzo dere svemirska odijela i onesposobljuje opremu. Na Marsu je prašina također uzrokovala veliku štetu roverima. A to je tek početak priče.

Druga velika prepreka za odlazak ljudi na Mjesec i dalje je proračun. Do 1974. cilj pobjede u svemirskoj utrci protiv Sovjetskog Saveza bio je postignut. Državno financiranje NASA-e smanjeno je s četiri na manje od jedan posto saveznog proračuna. NASA-in se fokus pomaknuo na istraživanje niske razine Zemlje i program Space Shuttle.




NASA-in godišnji proračun otad se povećao za tri posto na oko 24 milijarde dolara za 2022. Slanje astronauta na Mjesec veoma je skupo, a NASA će morati štedjeti gdje god može. Pouzdan brod i lansirna raketa glavni su prioritet. Pa zašto ne upotrijebiti već dokazanu raketu Saturn V?

NASA je lansirala ukupno 13 raketa Saturn V koje su na Mjesec odvele 24 astronauta. Čak i danas, 60 godina poslije, performanse rakete su zapanjujuće. Na lansirnoj rampi bila je visoka 111 m, što je 18 m više od Kipa slobode. Motori prvog stupnja daju snagu potiska od nevjerojatnih 34,5 milijuna njutna. To je ekvivalent snage 85 Hooverovih brana.

Problem je u tome što je vratiti Saturn V u život gotovo nemoguće. Kada je program Apollo završio, proizvodni pogoni su prenamijenjeni ili zatvoreni.




Osim toga, prošlo je više od pola stoljeća i letjelicu bi trebalo nadograditi. Čak i razvoj novog vozila traje tri godine, a da biste izgradili avion, treba vam najmanje šest godina. Zamislite samo koliko bi vremena trebalo potrošiti na raketu s više od tri milijuna dijelova.

NASA stoga sada razvija novu raketu za lansiranje pod nazivom Space Launch System. Zajedno s letjelicom Orion, koristit će se za let do Mjeseca, a možda i do Marsa. Orion je zapravo nadograđena verzija svemirske letjelice Apollo. Sastoji se od kapsule za članove posade i servisnog modula. Orion je dug otprilike 8 m te ima promjer oko 5 m. Kako bi testirali letjelicu, znanstvenici je planiraju prvo poslati na Mjesec bez astronauta. Putovat će 64.300 km pokraj Mjeseca otprilike tri tjedna. To je dalje nego što je prije putovao bilo koji svemirski brod s posadom. Modul za posadu svemirskog broda opremljen je sustavima za održavanje života, sustavima napajanja i toplinskom zaštitom, što astronautima omogućuje da ondje provedu 21 dan.

Misija Artemis II s posadom trajat će oko 10 dana i odvest će astronaute čak 7400 km blizu Mjeseca. Ako sve bude išlo po planu, sljedeća misija, Artemis III, spustit će ženu i muškarca na površinu našeg satelita.

Misli se na sve

Kako bi astronauti bili sigurni, znanstvenici su osmislili Launch Abort System (LAS) koji se sastoji od tri pogonska raketna motora. Ako nešto pođe po zlu tijekom lansiranja, LAS će se odmah aktivirati i raketama za bijeg odvući astronaute od padajuće rakete. Kada se Orion vrati na Zemlju i uđe u atmosferu, doseći će brzinu od 40.200 km/h i postati iznimno vruć. Kako bi se osigurao siguran ponovni ulazak iz svemira, svemirska će letjelica biti zaštićena velikim toplinskim štitom promjera 5 m, koji može izdržati otprilike 50% Sunčeve temperature, što je uistinu impresivno. No konstrukcija rakete iznimno je skupa, a njezin razvoj kasni.

U međuvremenu se gradi Starship Human Landing System (HLS) za sigurno slijetanje astronauta na Mjesec. U suradnji s tvrtkom SpaceX, NASA je razvila prvi komercijalni ljudski lender. Raketa Space Launch System lansirat će se s Oriona i odvesti četiri astronauta u Mjesečevu orbitu. Dva od četiri člana posade tada će biti prebačena u HLS kako bi završila posljednju fazu svog putovanja i sletjela na površinu Mjeseca. Niz misija na i oko Zemljina satelita pripremit će nas za sljedeći veliki korak za čovječanstvo – misiju s posadom na Crveni planet. No odvođenje prvih doseljenika na Mjesec ili Mars tek je početak. Nakon slijetanja, astronauti će trebati odgovarajuće životne uvjete. Najvažnije potrepštine jesu hrana, voda, energija i zrak koji se može disati. Primjerice, astronauti na Međunarodnoj svemirskoj postaji (MSS) već eksperimentiraju s uzgojem povrća. Druga tehnologija uključuje hidroponiku, gdje usjevi rastu u vodi umjesto u tlu.

Plan je da se iskoristi solarna energija, ali to nije lak zadatak. Stručnjaci vjeruju da će svemirska postaja morati biti izgrađena na sjevernom ili južnom polu Mjeseca, a da će se rotirajući solarni paneli podići iznad površine. Tako neće padati u Zemljinu sjenu te će neprestano upijati Sunčevu svjetlost.

Propadanje tijela

Kako bi se astronauti zaštitili od prašine, NASA je već razvila svemirska odijela presvučena kristalima voska koja bi imala efekt skliskog lotosova lišća, što se odnosi na fenomen kapljica tekućine koje klize pokraj površine u prisutnosti nanostruktura. Tu su i svemirska odijela s odbijajućim elektrostatičkim uređajem i ultrazvučnim čišćenjem.

Putovanje na Mars ili dugi boravak na Mjesecu mogu učiniti strašne stvari ljudskom tijelu. U bestežinskom okruženju počinje se smanjivati koštana i mišićna masa, srce slabi, a krvne žile se deformiraju. Pregledi astronauta koji su na MSS-u proveli više od pola godine pokazali su da stradava i mozak. Najviše su pogođeni frontalni i parijetalni režnjevi, a upravo oni kontroliraju pokrete tijela. Dakle, bez odgovarajućeg planiranja, prvi ljudi na Marsu neće moći ni kročiti na planet.

Kako bi astronauti bili zdravi, NASA provodi istraživački program za pripremu ljudi za dugotrajne svemirske letove. Gubitak mišićne mase i oslabljeno srce mogu se djelomično nadoknaditi svakodnevnim vježbanjem. No astronauti na MSS-u intenzivno vježbaju dva sata dnevno, a na Zemlju se ipak vraćaju veoma oslabljeni.

Smanjenje koštane mase također se može usporiti vježbama snage, no zasad nije moguće spriječiti srčane i krvožilne tegobe. Mnogo bi se toga moglo popraviti stvaranjem umjetne gravitacije na svemirskim brodovima, ali oni su obično premali da primijene centrifugalnu silu. Trenutno je stvaranje umjetne gravitacije posve izvan našeg dosega – konceptualno, tehnički i financijski.

Sljedeći je problem – iznimno opasno kozmičko zračenje. Zemljina atmosfera i magnetosfera spašavaju nas od ultraljubičastog zračenja, X-zraka i gama zraka. Ta se zaštita uspoređuje s ekvivalentom betonskog zida debljine 30 m ili olovnog štita od 80 cm. Znanstvenici su već predložili vrlo jednostavno rješenje u slučaju svemirskih oluja. Astronauti bi se u tom slučaju morali sakriti u središtu broda ili strukture iza posebno izgrađenog zida. Ispituju se i prsluci s električnim nabojem koji odbija zračenje, ali zasad ne znamo u kojoj će mjeri biti moguće neutralizirati smrtonosno zračenje tijekom dugih letova.

Opasno zračenje

Zbog svega toga neki znanstvenici sumnjaju u potrebu ljudskih misija na Mjesec i Mars. Astrofizičarka Sylvia Ekström sa Sveučilišta u Ženevi budućnost Marsa potpuno povezuje s robotima. Površina Marsa prekrivena je regolitom u kojem su znanstvenici pronašli perklorate – kemijske spojeve štetne za žive organizme. Nadalje, ljudi bi patili i zbog Marsova slabog srednjeg površinskog tlaka koji iznosi tek 0,6% Zemljina.

Moderne svemirske sonde već obavljaju mnoge opasne zadatke, a slanje u svemir mnogo je jeftinije nego slanje ljudi. To znači da bi procijenjeni trošak jedne misije s ljudima na brodu bio ekvivalentan trošku otprilike 40 robotskih misija kao što je Perseverance. Štoviše, sonde bi se mogle sterilizirati prilikom odlaska sa Zemlje. Takve mjere opreza zaštitile bi mjesta koja posjećujemo u Sunčevu sustavu od kontaminacije.

Pa ipak, NASA je uvjerena da su ljudi učinkovitiji u svemiru od robota. Bili bi mnogo bolji u istraživanju planeta i procjeni situacije. Svemirska uprava ne sumnja da će se misije s ljudskom posadom na Mjesec nastaviti te da će ljudi otići i na Mars.

Autor:Zlatko Govedić / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.