Ilustracija/7dnevno

Agenti CIA-e razgovarali su s Marsovcima koji su izumrli prije milijun godina?

Autor: Zlatko Govedić / 7dnevno

Pred punom dvoranom američkog Kongresa John Fitzgerald Kennedy 1961. je obećao: “Mi ćemo otići na Mjesec u ovom desetljeću i učiniti druge stvari, ne zato što su lake, nego zato što su teške; zato što će taj cilj poslužiti kako bi organizirao i izmjerio najbolje od naših energija i sposobnosti, zato što je to izazov koji smo spremni prihvatiti, koji ne želimo odgoditi i koji želimo premašiti”. Iako ostvarenje tog obećanja Kennedy nikada nije doživio, Amerikanci su zaista do kraja tog desetljeća i hodali po Mjesecu.

Nakon Kennedyja cijeli niz svjetskih lidera pokušao je dati ista obećanja. Mnogi su obećavali putovanja na Mars, Mjesec i druga svemirska tijela našeg Sunčevog sustava. No malo tko je uspio ispuniti svoje obećanje. Od Mjeseca se gotovo potpuno odustalo, na Mars je išlo nekoliko robotskih misija. Naravno, svaki bi pokušaj slanja ljudi na Mars bio dočekan kao neviđeni doseg ljudskog potencijala. Možda bi vas, onda, nemalo iznenadilo kada biste danas saznali ne samo da su ljudi već bili na Marsu nego i da je američka vojska svoje ljude na Mars poslala prije više od trideset godina.

Zvuči sumanuto, no upravo to piše u nedavno objavljenim, deklasificiranim, dokumentima Središnje obavještajne službe (CIA). Najveća svjetska obavještajna agencija već godinama na internetu objavljuje more dokumenata za koje misle da bi mogli biti od javnog interesa, a ne ugrožavaju nacionalnu sigurnost. Pa su tako u sklopu nekoliko desetaka tisuća relativno benignih i dosadnih stranica objavili i dokumente koji se odnose na program koji se bavio istraživanjem psihičkih supermoći, gledanja na daljinu i predviđanja budućnosti.

Kratki uvod

Među morem dosade, našao se i dokument naziva “Istraživanje Marsa: 22. svibnja 1984.”. Sam dokument ne daje puno konteksta što se događalo, već sadrži samo kratki uvod. U tom uvodu piše da je “subjektu” dana zatvorena kuverta “netom prije intervjua” te mu je rečeno da je ne otvara. Tijekom intervjua, osoba je imala “verbalni pristup određenim geografskim koordinatama”. Odmah nakon ovog šturog uvoda počinje doslovni transkript bizarnog razgovora koji nema previše smisla i mnogi su ga opisali kao izgubljenu dramu Samuela Becketta.

“Vidim, ah… Čini mi se kao sjene ljudi, vrlo visokih… mršavih, samo sjenu. Kao da su tamo, ali više nisu tamo”, govori čovjek kojeg ispituju, na što mu ispitivač kaže da se “vrati kroz vrijeme” do mjesta gdje se nalaze. “Hm… Kao da imamo neku grešku u liniji, stalno mi puca veza, vidim samo fragmente”, kaže opet subjekt. “Samo izvještavaj o činjenicama, nemoj interpretirati, samo izvještavaj”, odgovara mu ispitivač. “Vidim samo vrlo velike ljude. Čine mi se mršavi i visoki, no sigurno su jako veliki. Uh… nose neku čudnu odjeću”, kaže subjekt.

Ovo je samo jedan mali dio tih sumanutih razgovora. U nastavku razgovor skače s jedne teme na drugu, a ispitivač subjektu samo govori koordinate, bez ikakvih drugih informacija. Svaki put kada se promijene koordinate, subjekt opisuje što vidi. Pa je tako spomenuo “obelisk koji ga podsjeća na onaj veliki spomenik u Washingtonu”, “izrezbarene kanale zaobljenog dna, poput korita na cesti” i, što je najupečatljivije, “piramide … poput skloništa od oluja”. U tim strukturama pronalazi sjenovite ljude koje je prije vidio, kako hiberniraju. “Oni su drevni narod”, kaže on ispitivaču. “Oni su ah … umiru, prošlo je njihovo vrijeme ili dob”.

U kuverti koja je dana subjektu, koju navodno subjekt nije vidio prije nego što je prepričao svoje vizije, bio je jedan mali papirić. Na papiriću je pisalo: “Planet Mars. Vrijeme interesa: milijun godina prije naše ere”. Ovo je, drugim riječima, navodno stvarni zapis o pokušaju CIA-e da posjeti drugi svijet kroz astralnu projekciju i istraži daleku prošlost udaljenog planeta.

Zvjezdana vrata

Transkripti objavljeni na stranici CIA-e u sklopu velike objave dokumenata povezanih s eksperimentiranjem američke vlade s paranormalnim fenomenima – projektima koji su s jedne strane navodno pomogli u rješavanju iranske talačke krize, dok su ih s druge strane ismijavali zbog rasipanja novca poreznih obveznika i općenite gluposti. Ovaj konkretni dokument dio je programa “Zvjezdana vrata” (ponekad napisana kao jedna riječ, ponekad i dvije), inicijative koju je popularizirao i razotkrio Jon Ronson u knjizi “The Men Who Stare at Goats” po kojoj je kasnije snimljen i film s Georgeom Clooneyem u glavnoj ulozi.

CIA-in dokument koji objašnjava projekt “Zvjezdana vrata” kaže da je to program koji je težio njegovanju “psihoenergetike”, koju definira kao “mentalni proces kojim pojedinac opaža, komunicira i/ili uznemirava karakteristike određenog subjekta, osoba ili događaj na daljinu u svemiru i/ili vremenu te osobe”. “Zvjezdana vrata” posebno su se fokusirala na “daljinsko gledanje”, tehniku korištenja samo uma kako bi vidjeli događaje koji se zbivaju tisućama kilometara daleko. U dokumentu se sugerira da je “daljinsko gledanje svojstveno svakom čovjeku u određenoj mjeri” i “vjerojatno naslijeđeni oblik samopreživljavanja”.

Lako je smijati se takvim tvrdnjama. No sasvim je jasno zašto bi obavještajna služba bila zainteresirana za mogućnost takvog špijuniranja, kada bi bilo moguće. Unatoč svom imenu, “Zvjezdana vrata”, program koji je počeo 1978. i trajao do sredine 1990-ih, uglavnom se fokusirao na kopnene ciljeve, pokušavajući steći djelotvornu obavještajnu informaciju o svemu, od nestalih osoba do skrivenih zaliha oružja. Najvatreniji branitelji inicijative tvrdili su da “nema poznate obrane” od upita udaljenog promatrača: čak su i najsigurniji objekti bili teoretski ranjivi na psihičko špijuniranje. Službeno izvješće o projektu iz 1995. godine zaključilo je da je njegova operativna učinkovitost minimalna jer “izvješća o daljinskom gledanju nisu uspjela proizvesti konkretne, specifične informacije cijenjene u prikupljanju obavještajnih podataka”.

Čak i u tom kontekstu, dokument “Istraživanje Marsa” odskače od cijelog projekta. Iako su “Zvjezdana vrata” među svoje “kategorije zadataka” uključila i “znanost i tehnologiju”, čini se da je program bio šire usmjeren na stvaranje djelotvornih informacija o temama kao što su “neposredna neprijateljstva” i “prodor u nepristupačne ciljeve”. Njezini ključni zagovornici također su bili predani nečemu što je nalikovalo na znanstvenu metodu, inzistirajući na dvostruko slijepim uvjetima testiranja i izbjegavajući lude tvrdnje tamo gdje je to moguće. Jedan od najzapaženijih hitova programa dogodio se 1979. godine, kada je gledatelj opazio masivnu sovjetsku podmornicu, čije je postojanje navodno poslije potvrđeno satelitskim snimkama. Mislite o tome što želite, ali očito je to daleko od vizija drevnih izvanzemaljaca na planetu koji umire.

Teorija vremena

U pokušaju da shvati što se tu zapravo događalo, novinar portala Slate razgovarao je s Josephom McMoneagleom, autorom knjige “The Stargate Chronicles” i bivšim “psihičkim špijunom” koji je postigao jedini uspjeh cijelog programa – pronašao je onu podmornicu. Ovaj umirovljeni časnik američke mornarice nagrađen je brojnim ordenjem za svoju službu unutar tajnog CIA-ina programa. U razgovoru se drži provjerljivih činjenica o svom životu i karijeri, no ponekad mu pobjegnu opisi i nekoliko neobičnijih iskustava, uključujući i vrijeme kada kaže da ga je zapeklo svjetlo s nebesa i niz posjeta maloljetnog hinduističkog božanstva. Također ima i novu teoriju vremena pa tako kaže: “Vjerujem da se zavaravamo misleći da su stvari linearne jer ih obično doživljavamo na takav način”.

Prema njegovoj priči, bio je primarni – možda i jedini – udaljeni gledatelj koji je radio za program sredinom 1984. godine. Je li mogao posjetiti Mars? Odgovor se nalazi u njegovoj drugoj knjizi, “Mind Trek”. Iako je knjiga objavljena 1993., prije nego što je odobreno puštanje detalja o programu “Istraživanje Marsa”, poglavlje pod naslovom “Drugi svijet” gotovo potpuno odgovara CIA-inim transkriptima. Također dodaje i druge detalje, uključujući i upečatljivu skicu “visokih i mršavih” humanoida koja sugerira da su se njihova tijela protezala na gotovo dvostruku visinu od prosječnih Zemljana.

“Nisu to smjeli imati”, rekao je McMoneagle za Slate. Rekao je da posjet Marsu nije zatražila CIA, već osoba – koju je odbio imenovati – iz vojske. U to je vrijeme McMoneagle bio na Institutu Monroe sa sjedištem u Virginiji – neprofitnoj organizaciji posvećenoj proučavanju promijenjene svijesti. Tog je dana drijemao u “crnoj kutiji” instituta, “jednom metru debeloj, potpuno zaštićenoj sobi koja ima blindirana vrata” koja se koristi u pokusima daljinskog gledanja. Rekao je da ga je Robert Monroe – direktor instituta i neimenovani ispitivač iz dokumenta – probudio i predao mu zatvorenu omotnicu prije nego što ga je počeo ispitivati.

Po njegovim riječima, ni on ni Monroe nisu imali pojma da se od njega traži da istraži izvanzemaljska nalazišta. “Nitko od nas nije znao na čemu radimo. Tada smo pretpostavljali da radim na ciljevima na Zemlji”, rekao je. To ga je posebno zbunilo kada je vidio piramide s obzirom na to da, kako je rekao, nije bio upoznat “ni s jednom piramidom na Zemlji koja je imala tako velike prostorije”. Iskazao je zbunjenost u vezi s pitanjem zašto bi vojska odabrala takvu metu – onu od koje se nisu odmah mogle dobiti korisne informacije. Za Slate je naveo samo još jednu priliku kad je od njega zatraženo da ispita sličnu metu: fotografiju koja je, čini se, sadržavala slučajne dokaze o NLO-u. Drugom je prilikom odbio zahtjev za mentalnim ispitivanjem sličnog predmeta, no nije želio gubiti vrijeme. “Problem koji imam s ciljanjem NLO-a i Marsa i sličnih stvari je to što ne postoji pravi način za provjeru podataka”, rekao je.

Svrha eksperimenta

Jedna popularna teorija o američkim paranormalnim aktivnostima iz doba hladnog rata kaže da su ti pokusi imali manje veze s vidovnjacima, a više sa zbunjivanjem protivnika. Oni koji prihvaćaju ovo objašnjenje sugeriraju da su takve aktivnosti osmišljene kako bi procurile u javnost, potencijalno zbunjujući obavještajne agencije drugih zemalja o tome što SAD radi. Vojska je tijekom 20 godina potrošila oko 20 milijuna dolara – svotu koju je teško definitivno potvrditi, ali koja se navodi u Ronsonovoj knjizi i ostalim izvješćima – na “Zvjezdana vrata” i povezane programe, a to je sitnica u većem okviru obrambenih troškova. To je potencijalno mala cijena koju trebate platiti, bez obzira na to pokušavate li odvratiti pozornost KGB-a (koji je očito imao svoje psihičke špijune) ili jednostavno uplašiti nekog diktatora. Ako je to istina, možda je neobičnost gledanja “Istraživanja Marsa” na daljinu bila i sama svrha eksperimenta.

McMoneagle, pak, vjeruje da je ono što je radio bilo ne samo istinito nego i iskreno. U “Mind Treku” priznaje da ne zna jesu li njegove vizije doista proizvele “nepobitan dokaz o postojanju izvanzemaljaca s Marsa prije milijun godina”. Sugerira, međutim, da ima dovoljno toga da opravda daljnju istragu. “S obzirom na vjerojatne troškove i potencijal za otkriće, mislio bih da se naša vlada ne bi ustručavala istražiti”, piše on, prije nego što sugerira: “Možda nas strah sprečava u tome”.

Autor:Zlatko Govedić / 7dnevno