Foto: Privatni album

Vukovarske mažoretkinje proglašene su najboljima u Hrvatskoj, a došle su čak do obala Floride!

Autor: Daniel Radman

Iduće godine obilježit će se trideseta obljetnica ratnog stradanja Vukovara. U dane obljetnice sjetit će ga se svi, a samo mi kroz našu rubriku ‘Vukovarske priče’ pišemo o Gradu heroju tijekom cijele godine! Svake subote na ovom mjestu moći ćete pročitati zanimljive tekstove o fascinantnim Vukovarcima i Vukovarkama, onima koji grad čine tako posebnim. Više sadržaja potražite na našem portalu VUKOVAR2020.

Epidemiološke mjere kojima je obustavljeno održavanje svih amaterskih kulturno umjetničkih izvedbi, programa i manifestacija te proba amaterskih sastava, družina i zborova, pauzirale su i rad jedne brojne skupine djevojaka, Mažoretkinja grada Vukovara.

Njihova predsjednica Andrea Madžar govori nam kako je ova skupina za vrijeme proljetnog zatvaranja, kada je i vrijeme bilo toplije, treninge znala organizirati vani, no sada je sve stalo.

“Prošle godine nije bilo natjecanja jer su sve udruge u Hrvatskoj u problemu kao i mi, a što se tiče europskih zemalja i europskih projekata, svi smo na istom mjestu. Jedino ako animiramo djecu putem kamere. Čujemo se putem poruka pa provjeravamo je li netko nešto radio, no ovako nekakav kvalitetni trening zapravo nemamo“, govori pa dodaje. “Nismo imali audiciju u rujnu i listopadu jer se zbog koronavirusa nismo mogli organizirati po vrtićima i školama”.

Dodaje potom i kako nemaju klasičnu audiciju na kojoj odlučuju primaju li nekoga ili ne. “Primamo sve koji to žele i onda napreduju ovisno koliko se tko trudi. Netko na početku odluči da to nije za njega i to je to. Zato imamo tu početničku skupinu gdje oni zapravo isprobaju je li to za njih ili nije. Ovisi i o tome kada se upisuju, ako se upisuju sa četiri ili pet godina onda to ide sporije, napredak je sporiji jer su to mala djeca pa s njima fizički nije moguće raditi neke stvari. Ako su kadeti, od osam do jedanaest godina, onda s njima ide nešto brže”, govori.

U konačnici, po posljednjoj brojci, udruga okuplja stotinjak članica u šest grupa. Dječake u skupinama, tvrdi, nemaju. “Samo su djevojke i djevojčice. One nose te suknje…Twirling je nešto drugo. Tu mogu i dječaci, no u mažoretkinjama samo djevojke primamo. Nikada nismo ni imale slučaj da se neki dječak htio upisati. Pitali su, ali čim vide uniformu i čizme, odmah odustanu. Oni nemaju čak ni pravo…Sudjelovanje dječaka je čak diskvalifikacijski element u našem savezu”, ističe.

Vukovarske mažoretkinje osnovane su 2000. godine. Financirane su iz proračuna grada, a već 20 godina svoj dom pronašle su u Gimnaziji Vukovar.




Ipak, ističu, 2019. godina ostat će zabilježena kao najuspješnija od osnutka.

Te godine su na državnom natjecanju osvojile zlatnu medalju u sve tri dobne kategorije, to nam se nikada nije dogodilo. I kadeti i seniori i juniori su bili prvaci, odnosno još su uvijek jer prošle godine nije bilo državnog prvenstva zbog korone. Na europskom smo bili domaćini i tada su seniorke i juniorke u štapu bile prve, a kadetkinje su i štapu i u pomponu bile druge. To je skupno”, govori Madžar koja nam potom prepričava iskustva tih talentiranih djevojaka i djevojčica.

Foto: Privatni album

“Većinom su nam djeca zadovoljna. Mislim, oko 90 posto djevojčica ostaje. Bude ispisivanja zbog fakulteta ili zbog nezainteresiranosti, u tim početničkim skupinama. Ali djeca koja idu na natjecanja, najčešće prođu kroz sve tri skupine i tek onda kada krenu na fakultet se ispisuju jer mijenjaju mjesto prebivališta pa im nije zgodno dolaziti”, tvrdi.




“Mislim da su im natjecanja najdraža. Bar za ove mlađe curice. Tu su najčešće protokolarni nastupi koje plešemo za grad Vukovar ili za ta neka druga događanja, a tada uvijek traže najstariju dobnu skupinu, a to su seniori pa onda ove najmlađe jedva čekaju natjecanja jer putuju, druže se i to im je najzanimljivije. Iako, zanimljivi su im i sami treninzi. Oni uživaju i u treninzima jer mi prakticiramo da to ne bude samo rad nego i druženje. Pa ih tako animiramo, motiviramo”, rekla je.

Motivacijski element svakako je bio i odlazak u Sjedinjene Američke Države gdje je desetak djevojaka otputovalo 2018. godine.

“Ta cijela skupina koja je išla na turneju još uvijek je u kontaktu. Tamo smo se baš povezale i svima nam je to nezaboravno iskustvo. Jesmo imale turneje po Europi, išle smo i u Pariz i u Italiju i po svim državama Europe, ali Amerika je ono o čemu svi sanjaju. Dobile smo ponudu da tamo održimo par nastupa. Boravile smo tamo deset dana i svima je bio doživljaj, veliki doživljaj. Organizacija je trajala šest mjeseci, trebalo je nabaviti vize, karte, odlučiti što će se plesati, organizirati sve između država. Nije bilo naporno, ali i je bilo posla. Bilo je jako lijepo, imali smo slobodnog vremena. Imali smo četiri nastupa, a trebali smo sudjelovati u jednoj televizijskoj emisiji, ali nismo mogli jer je tada bio uragan pa su oni imali prednost, to je bila glavna vijest pa su nas otkazali. Ali nama to nije bio problem… Nezaboravno iskustvo, djevojke su bile na nivou. Družile smo se, iskoristile smo slobodno vrijeme, hotel nam je bio na plaži pa smo često bile tamo, u bazenu. Šetale smo se po šetnici uz more. Posjetili smo Miami. Jako, jako lijepo”, zaključuje.

Foto: Privatna arhiva

Upitana i o upisima djece mažoretkinja koje su svoje mlađe dane također provodile u prostoru Gimnazije Vukovar, Madžar otkriva kako se takve situacije događaju.

“Imamo i slučajeva gdje se djeca ne žele upisati, odaberu drugi sport. Većinom ta prva generacije, te koje su bile u 2000. generaciji, one su već majke, imaju odraslu djecu pa se znalo dogoditi, bilo je nekoliko slučajeva da su se znale upisati. Ne znam imamo li slučaj da baš idu na natjecanja, ali imamo ih nekoliko u mlađim generacijama”, govori.

Navodi i kako je kroz godine, kroz udrugu prošlo tisuće djevojaka. Broj je nekih godina dakako padao, ali i rekordno rastao.

“Na audiciji nam se jedne godine upisalo 130 djevojčica. Nekada je broj padao zbog manjka djece u gradu Vukovaru zbog iseljavanja. Tako smo 2009. godine spali na 35 članica. Sada, uvijek brojimo oko sto članica što je po meni jako dobar broj. Imamo šest grupa i funkcioniramo, štoviše držimo kvalitetu godinama. Već od 2003. godine mi smo u vrhu države i Europe, to je pokazatelj kvalitete i rada. A izmjenjuju se treneri, nije da je do trenera, mi smo tako odgojeni“, govori.

Pojašnjava nam potom kako iza mažoretkinja i njihovih naslova i medalja stoji jako veliki trud i ulaganje, ponajprije vremena.

“Pred samo natjecanje, dva mjeseca prije, imaju svakodnevne treninge po sat vremena, pa do tri, ovisi. Onda imaju inače dvaput tjedno. Sezona počinje 1. listopada, ovisi kada su europska natjecanja, a najčešće budu u rujnu. Onda počinju prebacivanja djevojčica u više sastave. Kada počinju fakulteti i kada se ispisuju, onda moramo nadomjestiti broj po grupama. U svakom timu imamo 17 cura koje plešu. Kada smo to organizirali, od listopada do veljače imaju dva puta tjedno treninge. Tu pripremamo koreografije, božićni koncert, godišnji koncert u 12. mjesecu. Onda od veljače do svibnja imaju najmanje tri puta tjedno trening zbog tih koreografija koje moraju uvježbavati”, rekla je.

Foto: Privatan album

Otkriva nam i kako i samo mjesto predsjednice zahtijeva puno rada i najvažnije, učenja. “Bila sam mažoretkinja, 15 godina sam plesala, sedam sam predvodnica seniorska i od 2014. godine više ne plešem. Od 2016. godine sam predsjednica. Da, sudjelovala sam od najmlađih dana do najstarije dobne skupine. Mislim da tako i mora biti”, rekla je pa istaknula kako trenutno obučava jednu trenericu koja će je možda jednog dana i zamijeniti. Ona je recimo zamijenila trenutno dogradonačelnicu Vukovara, Ivanu Mujkić.

“Ja svoju trenericu pripremam da me može zamijeniti jednog dana. Sada ja radim ono kako je mene Ivana naučila i odgajala te mi pokazala kako biti dobar trener i kako raditi s djecom. Uče nas elemente, elemente tehniciranja, rad s palicom. Tu budu djevojke koje nemaju iskustva rada s palicom, recimo ako dođu iz drugih gradova. Imamo i psihologiju i pedagogiju, onda kako trening treba izgledati, pa osmišljavanje koreografije… Ima jako puno predmeta koji se odnose na samu struku, ali i onih kako se odnositi prema samoj djeci. Što je jako bitno”, tvrdi.

“Kada su brojne grupe, treba sve to razumjeti, svakom se jednako posvetiti, a opet imati autoritet. Teško je, ali se sve nauči s godinama. S današnjom djecom, ja recimo nemam problem. Ja sam učiteljica po struci i nemam problema. Kada se radi, radi se. Dobri su i na natjecanjima. Nisam prestroga, ali imam autoritet. Znaju što se smije, a što ne”, zaključuje.

Naposljetku, objašnjava nam i strukturu mažoret saveza u Hrvatskoj. Njih, tvrdi, na području Hrvatske, ima jako puno. Neki se odnosi i na twirling i na mažoret…

Mi smo u Mažoret savezu Hrvatske (MSH). Njima pripadamo, pod njima se natječemo. Veliki broj saveza u državi nam ne otežava situaciju. Štoviše, mi brojimo oko 20 udruga tako da imamo kvalitetna natjecanja. Nije da tu bude samo pet skupina, ne, nas bude barem deset. To onda budu natjecanja, i kvaliteta je okej pa se vodimo. Mi smo se sad natjecali u istodobnoj skupini sa Slovencima i pobijedili smo, a oni su jako jako tehnički dobri, što znači da smo i mi i da je naš savez kvalitetan. Naši uspjesi na europskom natjecanju govore da smo mi na državnom natjecanju sasvim ok. Ne bi imali takve uspjehe da nismo na državnoj razini tako jaki”, zaključuje.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.