NIŠTA OD ZAKONA DO KRAJA 2020. Ključno je ojačati pregovaračku poziciju radnika

Autor: Sanja Plješa

Epidemiološka situacija određuje „novo normalno“ u svim segmentima života pa tako i u načinu rada. Poslodavci sve više prepoznaju „rad od kuće“, ali postojeći Zakon o radu (ZOR) to ne prepoznaje pa je u pripremi novi ZOR.

Svakoga petka održavaju se sastanci sindikalista i predstavnika poslodavaca. Zanimalo nas je što je novo, a odgovorio nam je Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH).

Na upit o tome do kada će trajati ti sastanci i kada se može očekivati novi ZOR, Novosel je odgovorio kako „nije unaprijed dogovoren ad rada radne skupine, a da će sastanci, vjerojatno trajati dok se ne uspiju dogovoriti“. Prema njegovom mišljenju, kraj ove godine svakako nije izgledan rok za stupanje novog ZOR-a na snagu.

 Fleksibilizacija ugovora o radu na neodređeno vrijeme jedna je od najvažnijih tema za novi ZOR. No, što to zapravo znači?

„Ovu temu svakako traži HUP a u kojoj mjeri i Ministarstvo, zasad nije razvidno. No, budimo precizni, HUP zapravo ne traži ni fleksibilizaciju, ni liberalizaciju, već deregulaciju – pravo poslodavca da otpušta koga hoće, kako hoće i kada hoće, bez suvišnih ‘zašto’! I odmah na početku poručujem kako treba zaboraviti staru  mantru kojoj ovih dana često pribjegava ministar rada kako će olakšano otpuštanje povećati zapošljavanje,  jer ona nigdje nije dokazana te su od nje odustali i njeni tvorci (poput OECD-a i dr.)“, rekao je Novosel.

Problem je zlouporaba ugovora na određeno vrijeme

Međutim, dodao je, kako je za sindikate pravi problem ugovor o radu na određeno vrijeme, čiji je udio u ukupnoj zaposlenosti dosegnuo gotovo 25 posto, dok je po ugovorima u trajanju do tri mjeseca Hrvatska već godinama najgora u Europskoj uniji.




„Ovoga problema, i svoje odgovornosti, svjesna je i Vlada, no koja će rješenja predložiti, tek ćemo vidjeti. HUP tvrdi da je rješenje  fleksibilizacija (deregulacija) ugovora o radu na neodređeno vrijeme, posebice odredbe o njegovu otkazivanju, dok mi, posve suprotno, smatramo da je rješenje podizanje prava radnika po ugovoru o radu na određeno vrijeme (primjerice, uvesti pravo na otpremninu nakon dvije godine rada kod poslodavca i ako ugovor o radu istječe, a ne samo ako se   otkazuje). No, kod ugovora o radu na određeno vrijeme najveći je problem njegova zlouporaba  odnosno uporaba protivna odredbama Zakona o radu. Tako ga poslodavci  najčešće koriste za prebacivanje rizika poslovanja na radnike te umjesto  probnog rada“, istaknuo je Novosel.

U SSSH-u smatraju kako su uvjeti za otkazivanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme jasno propisani u zakonu i da ih ne treba mijenjati zbog poslodavaca koji ih ne žele ili ne znaju primjenjivati. „Onima koji ne znaju treba pomoći edukacijom savjetom i sl.“, ističe Novosel.

Još je jednom podsjetio kako je ugovor o radu na neodređeno vrijeme u Hrvatskoj, jednako kao i u Europskoj uniji, standardni oblik zapošljavanja, sve ostalo su izuzeci omogućeni poslodavcima za specifične situacije te odredbe na taj način treba razumijevati i poštivati.




U novom ZOR-u uvode se noviteti – privremeni rad na daljinu i stalni rad na daljinu. Zanimalo nas je u kojim se slučajevima koristi privremeni, a u kojima stalni rad na daljinu?

Novosel je odgovorio kako to tek treba biti predmet rasprave.

„U važećem zakonskom rješenju nema ničega što priječi ugovaranje niti privremenog niti stalnog rada na daljinu – Zakon upućuje na to da je to stvar ugovaranja. Ono što poslodavci traže je oslobađanje od određenih obveza koje imaju kao poslodavci – zaštite zdravlja radnika, pokrivanja  troška obavljanja posla za poslodavca, plaćanja poreza i dr. Općenito, radi se doslovno o prebacivanju odgovornosti za uvjete rada – na samog radnika“, rekao je.

Pravo na pauzu su stečena prava radnika u Hrvatskoj

Jedan od zahtjeva poslodavaca je da se pauza izuzme iz radnog vremena tj. da se ne plati. To je zaista presedan i zanimalo nas je kako to komentiraju u SSSH.  

„Pri svakim izmjenama ZOR-a HUP traži da ne mora plaćati dnevni odmor, što je općenito u skladu s njihovim zahtjevima da njihove obveze preuzme država, a po novome i sami radnici. Jasno da je da se pauza osigurava kako bi se omogućilo kvalitetno i sigurno obavljanje posla  nakon najmanje neprekidnih šest sati rada, i da to ne treba financirati radnik. Njihovo pozivanje na iskustva nekih drugih zemalja nije relevantno s obzirom da je riječ o tradiciji odnosno o stečenim pravima radnika u Hrvatskoj“, naglasio je Novosel.

U novom ZOR-u bit će uveden termin tzv. „čekanja na rad“ u izvanrednim okolnostima kao što je primjerice sada u pandemiji koronavirusa. Pritom bi radnici bili oslobođeni plaćanja doprinosa. Država bi iz proračuna trebala izdvojiti sredstva za osnovnu plaću radnika.

„Čekanje na rad’ već postoji u Zakonu o radu i definira se kao prekid rada do kojeg je došlo zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. U takvu slučaju radnik ima pravo na naknadu čija se visina uređuje nekim drugim aktima, među njima i kolektivnim ugovorima. To se naročito dobro primjenjuje kroz Kolektivni ugovor za graditeljstvo, jer u toj djelatnosti ima najviše ovakvih prekida rada, koji je odlukom ministra nadležnog za rad proširen i obvezuje sve poslodavce u toj djelatnosti“, rekao je Novosel.

Dodao je da kako bi se poslodavcima pomoglo prilikom privremenih poremećaja poslovanja, država može preuzeti prava radnika na sebe što se u uređenim zemljama  radi propisima, mjerama i drugim instrumentima.  Napomenuo je da kako je poučen time, SSSH 2009., tijekom prethodne krize, inicirao donošenje Zakona o potporama za očuvanje radnih mjesta (privremenim skraćivanjem radnog vremena). Zakon je Vlada ukinula 2017., bez savjetovanja sa socijalnim partnerima i bez obrazloženja.

Povećanje prava i fleksibilnosti su u interesu obje strane

„Kao odgovor na stanje koje je prouzročila epidemija koronavirusa, od ožujka ove godine država mjerama koje provodi HZZ pomaže poslodavcima  kako bi se očuvala radna mjesta i prihod radnika. To upravo dokazuje  stajalište SSSH kako Zakon o radu nije i ne može biti odgovor na sve probleme u kojima se poslodavci i radnici mogu naći. Također, Zakon o radu treba sagledavati povezano sa sustavom kolektivnih ugovora jer mu fleksibilnost daju upravo kolektivni ugovori. Naime, protivno proširenom mišljenju, kolektivni ugovor nije instrument samo u interesu radnika i sindikata (povećanje nekih prava u odnosu na ZOR), već i u interesu poslodavaca i njihovih udruga (veća fleksibilnost u odnosu na ZOR) jer su obje stvari – i povećanje prava i povećanje fleksibilnosti – u interesu obje strane koje o tome  moraju postići dogovor, autonomno, bez miješanja treće strane“, rekao je Novosel.

On smatra kako je ključno ojačati pregovaračku poziciju radnika i mogućnost da efektivno zaštite svoja prava koja su  ugovorili te ih potaknuti na organiziranje.

„U tom smislu predložit ćemo niz sustavih izmjena koje bi potakle da se i u Hrvatskoj, kao i u svim uređenim zemljama, radni odnosi određuju na temelju kolektivnih ugovora na razini sektora, odnosno pojedinačnog poslodavca. Već sam spomenuo davanje prava na otpremninu pod istim uvjetima i radnicima kojima nakon 2 godine istječe ugovor o radu, a smatramo da je potrebno redefinirati i odredbe o radnom vremenu, kako bi radnici znali kada i koliko rade i kako bi prekovremeni rad bio evidentiran te adekvatno plaćen (to uključuje i pravo radnika na isključenje i dr.)“, zaključio je Novosel.

Autor:Sanja Plješa
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.