Foto: Jakov Prkic / Cropix

NAKON DVA MJESECA VRATILA SE IZ IRSKE U HRVATSKU: Otkrila istinu o zemlji u koju iseljava vojska Hrvata

Autor: dnevno.hr

U vremenu u kojem mladi sve intenzivnije napuštaju Hrvatsku vrlo inspirativno zvuči priča Adrijane Ružićka, koja je također podlegla tome trendu no nakon dva mjeseca rada u Irskoj, ipak se odlučila vratiti kući. ”Otišla sam u uvjerenju da će mi biti bolje, ali sam shvatila što mi je prioritet u životu. Kad odeš iz svoje zemlje i nađeš se sam u tuđoj, kad se odvojiš od obitelji i prijatelja, shvatiš da ti previše nedostaju i da ti ne treba novac da budeš sretan”, priča Adrijana za Deutsche Welle te dodaje kako je spoznala da su dom i obitelj izvor njene sreće i da ne želi imati razdvojenu obitelj, propustiti sinovu diplomu, njegovu ženidbu i unuke. ”Nedostajali su mi suprug i sin toliko da mi je srce pucalo, i svaki dan sam plakala. Osim toga jedinica sam, a roditelji mi stare pa mi nije bilo prihvatljivo da im ne mogu pomoći kad me zatrebaju”, nastavlja nadalje svoju priču ova 40-godišnja Virovitičanka iz Zagreba. Prije odlaska u Irsku radila je kao knjigovotkinja, a tim se poslom nastavila bavit i po povratku u Hrvatsku, no priznaje, danas u boljim financijskim uvjetima nego kada je odlučila potražiti sreću u Irskoj, tragajući za boljim uvjetima za svoju obitelj, a kao glavni motiv za odlazak iz domovine navodi novac. ”Otišla sam zbog premale plaće, i uvjerenja da ću bolje zarađivati u Irskoj te tako obitelji i sebi osigurati bolje životne uvjete, podstanari smo i na prvom mjestu mi je bila želja da riješimo stambeno pitanje. Razmišljali smo si tako osigurati starost, jer od hrvatskih mirovina se ne može živjeti. Mediji su često izvješatavali o ljudima koji su odselili u inozemstvo, a koji su govorili da ima posla i da se dobro zarađuje. Stekla sam dojam da je svima koji su otišli super, ljudi kupuju aute, dobro žive, štede. Preko noći odlučlila sam otići u Irsku”, svjedoči nadalje Adrijana koja je imala namjeru napraviti nešto od svoga života, a dio plana podrazumijevao je i to da joj se suprug pridruži kroz nekoliko mjeseci. Uz pomoć prijatelja pronalazi posao i stan s cimericom također iz Hrvatske u Killarneyju, gradiu smještenom južno od Dublina. Radila je kao sobarica u jednom od ondašnjih velikih hotela, a uvjeti rada nisi bili loši, radi se 40 sati tjedno, osam sati dnevno, a uz to koriste se i dva slobodna dana. Također, tvrdi i kako joj je plaća bila daleko veća od njenih hrvatskih primanja, no vrlo je brzo spoznala da zapravo radi za minimalac od kojeg nije moguće štedjeti, zbog visokih troškova za režije, stanarinu i hranu. ”Bruto primanja su mi bila 1.600 eura, a neto plaća mi je iznosila 1.420 eura, stan sam plaćala 450, režije još 400 eura i kad oduzmete još i troškove za hranu, ostane vam 200-300 eura, a to je s njihovim cijenama kao da vam u Hrvatskoj od mjesečne plaće ostane 200-300 kuna. Plaća u Irskoj jest tri puta veća, ali su trostruko skuplji stan, režije, hrana i ostali troškovi. Sve je jako skupo: najjeftinija kava dođe četiri eura, pivo pet eura, a hamburger 13 eura. Sve zdravstvene usluge moraju se platiti”, svjedoči ova žena napominjući da liječnički pregled stoji 50 eura, a samo vađenje krvi 25 eura. teško joj je bilo naviknuti se na irsku hranu, grijanje na struju i drva koje je također skupo, no povrh svega teško joj je padala odvojenost od obitelji te je nakon dva mjeseca života i rada u Irskoj spoznala da se njoj i mužu koji u Hrvatskoj ima dobar posao preseljenje ne bi isplatilo.

”Nama, koji smo imali poslove u Hrvatskoj, Irska nije bila rješenje jer kad zbrojite prihode i odbijete životne troškove, shvatite da ne možete puno uštedjeti. U Irskoj bismo morali plaćati stan, i to bismo morali živjeti s još nekim, jer su stanovi strašno skupi, i životne troškove za nas dvoje. U Hrvatskoj bismo i dalje morali plaćati stan i životne troškove sinu studentu, pa kad se to sve stavi na papir, nije isplativo. Pored svega, morali bismo raditi niže plaćene, lošije poslove nego ih radimo u Hrvatskoj” argumentira Adrijana te napominje da se rad i život u ovoj zemlji isplate onima koji u Hrvatskoj nisu uspjeli pronaći posao, osobito mladima koji startaju sa samostalnim životom, jer tamo su šanse znatno veće nego doma. Hrvati su u Irskoj dobro prihvaćeni, vrednuje ih se kao radišne i odgovorne, a oni koji su visoko obrazovani mogu se nadati i bolje plaćenim poslovima. Ipak, bolja radna mjesta daju se prvenstveno Ircima, pa tek onda useljenicima koji se moraju dokazivati da bi dostigli tu razinu. ”Nije mi žao što sam bila otišla jer sam puno naučila o sebi. Irska me naučila da se zauzmem za sebe, ali me naučila i da štedim. Jedna od najboljih stvari koje sam tamo vidjela i doživjela, osim jednostavnih i brzih administrativnih postupaka, jest činjenica da vam pri otvaranju tekućeg računa u banci odmah nude štedni račun i to bez naknade. Ne stimulira se potrošnja kreditnim karticama ni minus po računu kao kod nas nego se stimulira štednja. Kad sam se vratila u Hrvatsku htjela sam odmah s tekućim otvoriti i štedni račun, ali mi je banka to htjela zaračunati 15 kuna mjesečno. No, to me nije zaustavilo u namjeri da štedim”, zaključuje Adriana sretna zbog povratka u svoju Hrvatsku, ka svojoj obitelji.

Autor:dnevno.hr
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.