KOLAPS UGOSTITELJA NA JADRANU: ‘Socijalni slučajevi i neradnici radije leže kući nego da se prime posla’

Autor:

Da svaka priča ima dvije strane potvrđuju i priče nekolicine ugostitelja s Jadrana, koji su nam otvorili dušu. Jedan makarski ugostitelj, koji više od deset godina ima restoran u tome gradu tvrdi kako je radnika uistinu sve manje. ”Sve nas poslodavce trpaju u isti koš, svoje sam radnike uvijek pristojno plaćao, ali prosječna hrvatska obitelj teško može opstati. Ljudi su otišli van ne samo zato što nisu zadovoljni plaćama, već i zato što su frustrirani općim uvjetima, nepoštivanjem od strane države, nepravdom, danas smo svedeni na to da one koji rade prosječno i ispod prosječno moramo platiti onoliko koliko su poslodavci trebali platiti radnike prije desetak godina kako bi ih zadržali u državi”, prepričava naš sugovornik te dodaje da se on te prakse uvijek držao no opstati pored nameta i ostalih izdataka i samom mu je sve teže pa i sam razmišlja o tome da sve napusti i ode raditi negdje u inozemstvo. Njegov splitski kolega priča nam kako ima i neodgovornih radnika. ”Ne pojave se na poslu na vrijeme, ne znaju skuhati kavu, neodgovorni su, neuredni. Svi bi odmah velike plaće, bez da pokažu što točno znaju raditi, a ostalo je jako malo onih koji uistinu znaju svoj posao, pogotovo u ugostiteljstvu”, smatra splitski ugostitelj.

Vlasnik jedne zadarske pizzerije drži pak da su cijene u svakom pogledu odletjele u nebo. ”Mi bi rado zapošljavali naše, domaće radnike, ali tko to može platiti? Danas  ispodprosječnog pizza majstora morate platiti kao kirurga, ali to su ljudi koji ne znaju svoj posao, u tome je problem, nije uopće problem dati plaću”, ističe i naglašava koji je jedan od većih hrvatskih problema po njemu. ”Mi imamo previše lažnih siromaha i socijalnih slučajeva, ljudi koji će radije ležati doma za siću koju dobiju od države nego ići raditi. To su sve neradnici koje bi država trebala pročešljati, jer svi mi plaćamo njihov nerad”, uvjeren je Zadranin, koji poručuje da je ugostiteljska branša definitivno pred kolapsom. ”Ljude koji znaju raditi nemoguće je pronaći, to nije samo moj problem, svi sa kojima razgovaram muče tu muku. Da zapošljavamo i strance, ali to nije to. Komplicirano ih je i zaposliti, mora ih se prijaviti na minimalno šest mjeseci, a pola nas ne radi toliko dugo”, objašnjava problematiku Zadranin. Brački ugostitelj priča nam pak kako nije problem samo pronalazak radnika, već i pronalazak smještaja za njih. ”U sezoni je sve naravno popunjeno, pronaći normalan, i cjenovno prihvatljiv smještaj je čista lutrija, a problem je i neškolovana radna snaga. Mi ugostitelji smo uvijek na udaru. Roziva nas se zbog plaća, pa za koliko rade blagajnice, za koliko rade na kraju krajeva i medicinske sestre? Šef kuhinje radi za plaću od 20 tisuća kuna, ali to je profesionalac, takvih jako malo, s druge strane imate klince s tek završenom kuharskom školom koji dolaze na razgovore s takvim zahtjevima, hoće plaće od 10-15 tisuća kuna. Pa kako? Cijela ugostiteljska škola ne izbaci godišnje dva kuhara vrijedna tolike plaće, sve su vam to ljudi koji nisu u stanju samostalno raditi”, ističe Bračanin,  koji je svoj problem s radnom snagom uspio riješiti. Naime, svoje radnike drži zaposlene i tijekom zimskih mjeseci, kada posla nema, iako mu to baš i nije isplativo, ali zato nema brige, dok napominje da si puno njegovih kolega to ne može priuštiti. ”Ako turizam mislimo održati mora se nešto poduzeti, konobarske su plaće minimalno 5000 kuna, ali to vam nisu konobari, zapošljava se sve i svašta”, uvjeren je. No, ugostitelj iz Rovinja, ima pomalo drugačiju priču. ”Dobra plaća, dobra radna atmosfera, pristojan smještaj i solidni uvjeti to je moja tajna”, prepričava nam tvrdeći da kod njega godinama rade isti ljudi, oni koji mu nose postao stalno su zaposleni, svake godine pronađe nekoliko novih ljudi, ne zapošljava strance već domaće ljude i to je to. ”Trudim se da ljudi budu zadovoljni, što ćete nije ni radnicima lako, na sezoni neki konobari rade po cijele dane, to nije normalno, neizdrživo je i posve je razumljivo da ljudi pucaju i odlaze. Ja svoje ljude plaćam i zimi, puštam ih da se odmore u mjesecima kada nema posla, i uspjevam opstati. Meni nisu problem radnici problem mi je država koja me dere gdje stigne i tako koči poslovanje, a takva politika dovesti će do zatvaranja objekata, ma uostalom vidite i sami ne treba slijezati ramenima i pitati se zašto ljudi odlaze, svi mi sve znamo”, zaključuje ugostitelj.

Autor:
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.