en.wikipedia.org

GOLEMO NALAZIŠTE PLINA U EGIPTU: Kamo s plinom?

Autor: Zoran Meter

U blizini egipatske obale, talijanski energetski koncern Eni otkrio je golemo nalazište plina koje je, prema procjenama, najveće u Sredozemnom moru.

Potencijal nalazišta Zohr, površina kojega iznosi oko 100 km2, može sadržavati do 850 milijardi m3 plina. Talijanski koncern navodi kako će eksploatacija nalazišta u potpunosti osigurati potrebe Egipta za „plavim“ energentom tijekom sljedećih nekoliko desetljeća.

Plinsko nalazište „Zohr“

Nalazište je smješteno na dubini od cca 1450 m, u geološkom bloku „Shuruk“.

Eni je dobio pravo za istraživanje i eksploataciju 2014. godine, pobjedivši na raspisanom tenderu. „Zohr“ je najveće plinsko nalazište ikada otkriveno u Egiptu i uopće, u Sredozemnom moru. Eni je u svom priopćenju naglasio kako to „supergigantsko nalazište može postati jednim od najvećih pronađenih nalazišta prirodnog plina na svijetu“. Nakon početka njegove pune eksploatacije „ono može osigurati egipatske potrebe za plinom još desetcima godina“.

Plin


Ova vijest je za Egipat poglavito važna iz razloga što se zemlja našla na rubu potpunog iscrpljenja zaliha plina, za kojeg potreba posljednjih godina snažno raste. Pri osiguranju godišnje dinamike rasta za 6,5 posto, do 2027. godine vlastite zalihe plina bile bi potpuno iscrpljene. Egipat je do sada gotovo u potpunosti podmirivao vlastite potrebe za plinom, približno u visini od 95 posto. Prema stanju iz 2009. g. zalihe plina iznosile su oko 2 trilijuna m3, a nafte 18,2 milijuna barela.

U 2014. godini počeli su problemi sa zastarjelošću dalekovodnih sustava za prijenos električne energije, poradi čega su mnoge regije Egipta bivale isključivane s električne mreže. Prema pojedinim procjenama, rast potrebe za električnom energijom doveo je do deficita iste za cca 5 MW. U modernizaciji elektroenergetskog sustava pronađeno nalazište plina igrat će veliku ulogu u financijskom smislu.

Otkrićem navedenog plinskog nalazišta najviše mogu nastradati dosadašnji izvoznici plina u Egipat, prije svih Izrael i Jordan. Izrael je planirao značajno povećati izvoz plina kao odgovor na rastuću egipatsku potražnju. Egipat trenutačno ima nešto više od 87 milijuna stanovnika, a taj broj i dalje raste kao i količine potrebnoga plina.

Egipat je treća država Afrike po zalihama prirodnog plina. Nije isključeno da se Egipat odluči na izvoz veće količine plina, upravo zbog nužnosti financiranja izgradnje i modernizacije svog energosustava. Ali šanse za nagli porast izvoza nisu baš velike, ponajprije zbog nedostatka nužne infrastrukture.

Refleksije na Europsku uniju i Rusiju

Mogućnost otkrivanja velikog nalazišta plina u Egiptu sa zanimanjem je praćena u EU zbog njezine velike ovisnosti o ruskom plinu (on čini oko 30 posto ukupnih europskih potreba za plinom). Međutim, čini se kako od tih nadanja neće biti ništa značajnog. Dobivati veće količine plina iz nalazišta Zohr Egipat još neće moći sljedećih nekoliko godina, pri čemu će dobivene (ne maksimalno moguće) količine koristiti za vlastite potrebe, a u međuvremenu će rasti i njegova potražnja za plinom. Koristiti vlastiti plin bit će jeftinije nego uvoziti isti iz Izraela i Jordana.

Također, problem je i odsustvo eksportne infrastrukture. Izvoziti plin moguće je samo preko izvoznih terminala ukapljenog plina, ali čak i izgradnja njih nekoliko ne bi dovela do izmjene ravnoteže „sila“.

LNG je skup i nedovoljno isplativ. Najbolji primjer toga je Litva gdje cijena norveškog plina za nju iznosi oko 365,5 dolara za tisuću m3 (minimalna cijena – 328,9 dolara). To je ugovorna cijena koja je niža od cijene „Gazproma“ koji Litvi plin prodaje za 370 dolara za tisuću kubika. Tako gledano, LNG bi trebao za Litvu biti povoljan. Međutim, za „raspakirati“ ukapljeni plin i prilagoditi ga za daljnji transport, potrebna je prilično visoka cijena. Osim toga, Norveška treba na ugovorenu izvoznu cijenu od Litve dobiti i još dodatnih 60 dolara za „ukapljivanje“ plina prije izvoza. U cijenu plina za korisnike treba još uključiti i sve rashode, uključno i amortizaciju, a također i pokoju maržu. I tada se dođe do računice, kako realna cijena ukapljenog norveškog plina za Litvu iznosi minimalno 575 dolara za tisuću kubika.

Upravo je o tome i riječ kada se razmatraju projekti LNG terminala, uključno i naš u Omišlju, a o čemu se javno puno ne govori. Ali činjenica je kako ti projekti „čudno“ predugo stoje i čekaju stvarnu realizaciju. Ipak se u trgovini na kraju sve svodi na prostu matematiku, iako se o njoj javno ne govori, uglavnom zbog geopolitičkih interesa.

Podmorski plinovod – nemoguć

Izgradnja plinovoda po dnu Sredozemnog mora je, naravno, izvediva. Ali opet je stvar u novcu i pitanju tko će to financirati. Egipat za takav projekt nema novca, a EU za nj neće izdvojiti ogromna sredstva, ne samo zbog cijene i upitne rentabilnosti. Prije svega, riječ je o tome da Egipat ne spada u red država s najvećim zalihama plina, zbog čega bi izgrađeni plinovod s novog nalazišta u punom obujmu radio nedovoljno dugo da bi se projekt uopće isplatio. Osim toga, sadašnje pronađene zalihe plina u Europskoj uniji dva puta premašuju količinu nalazišta Zohr u Egiptu.

U čitavoj ovoj priči ne smije se izostaviti još jedan bitni čimbenik, a to je sigurnosna ugroza. Dok se na bliskoistočnom prostoru, uključno i Egipat, ne riješi problem s islamskim terorizmom i tzv. Islamskom državom, malo tko od investitora će odlučiti aktivno sudjelovati u bilo kakvim tamošnjim energetskim projektima. Ali s velikom vjerojatnošću se može slobodno reći kako će novo egipatsko nalazište plina zadati glavobolju onim bliskoistočnim državama za koje je Egipat trebao postati važno izvozno tržište.

Autor:Zoran Meter
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.