fbpx
Unsplash

Znate li što je ‘gaslighting’? Mnoge ljubavne, ali i poslovne veze pravi su horor upravo zbog toga!

Autor: Iva Hanzen

Kada neko žensko ponašanje ne odgovara muškarcu, on će lako pribjeći pojmu „luda“. Iako, on ne mora uvijek koristiti pojam „luda“. Može reći: „Pretjeruješ!“, „Prestani toliko analizirati!“, „Umišljaš!“, „Preosjetljiva si!“, „Prestani biti tako defenzivna!“, „Zar opet moramo razgovarati o tome kako se ti osjećaš?“, „Čemu sva ta nepotrebna drama?“, „ Samo sam se šalio, zar nemaš smisla za humor?“… Zvuči li vam ovo poznato??  Time on uvijek misli jedno: „Ponašaš se na način koji meni ne odgovara i želim da prestaneš. Ti se nemaš pravo tako osjećati, jer ja ne želim da se ti tako osjećaš, jer meni ne odgovara da se ti tako osjećaš.“

On može izgovoriti i rečenice poput: „Čuj, malo si prebrzo vezala!“ i „Zašto mi stalno prigovaraš?“  No, to ne znači da se ona prebrzo vezala. To znači da se vezala brže nego što je to njemu odgovaralo! U svakom slučaju, čak i ako žene jesu ovakve ili onakve, reći ženi  da je „luda“ je jednostavno grozno. Kada on kaže da je ona cmizdrava, to je nešto s čim se žena može nositi. U sljedećoj vezi bit će  manje cmizdrava, manje će prigovarati, manje će ga trebati, bit će čvršća, promišljenija… Ali kad muškarac ženi kaže da je luda, to zvuči tako pogrdno i determinirajuće. On se na taj način riješio krivnje. On je nakon takve izjave netko tko nije kriv za prekid niti je u najmanju ruku doprinio prekidu. Ona je luda, točka, idemo dalje.

No, nismo ni svjesni koliko lošeg može proizvesti jedna takva uobičajena riječ kojom se muškarci tako olako razbacuju. Ali, može proizvesti i takvo ponašanje ima i svoje ime. Na engleskom bi to bilo „gaslighting“, što znači da umanjujemo značenje i vrijednost određenog ženskog ponašanja i ženi lijepimo etiketu „luda“. Radi se o uvredljivom ponašanju tijekom kojeg se osobu tjera da se osjeća kao da su njene emocije i reakcije iracionalne ili „lude“.

 

View this post on Instagram

 




A post shared by Anna Casadei (@annaliterallyig)

Izraz „gaslighting“ nastao je prema filmu „Gaslight“ iz 1944. u kojem glavnu ulogu glumi Ingrid Bergman. Bergmanin  suprug u filmu, kojeg glumi Charles Boyer, se želi domaći njenog nakita. On shvaća da to može ostvariti jedino ako dokaže da je njegova supruga luda i odvuče je u ludnicu. Kako bi mu to uspjelo za rukom, u njihov dom postavlja svjetiljke koje se pale i gase. Svaki put kada lik Ingrid Bergman reagira na to, on joj kaže da umišlja. Dakle, „gaslighter“ bi bio netko tko prezentira lažne informacije kako bi promijenio žrtvinu percepciju same sebe.  S tim da „gaslighter“ može djelovati s predumišljajem i bez predumišljaja, odnosno može svjesno i namjerno vrijeđati svoju žrtvu ili to može činiti nesvjesno.  Primjer djelovanja s predumišljajem je kad on njoj kaže: „Glupa si, tko će te takvu htjeti?“ ,a  kad kaže „samo“: „Luda si !“, onda bi to bilo djelovanje bez predumišljaja.




Većina muškaraca vjerojatno nije i svjesna što radi razbacivanjem etiketom „luda“ . Većina muškaraca zapravo je uvjetovana da govori takve stvari jer još uvijek živimo u društvu koje nas uči da su muške potrebe i ponašanja prihvatljivija od ženskih. No, činjenica da muškarci zapravo ne misle da je neka žena luda, niti zaista žele svjesno povrijediti ženu time, ne mijenja činjenicu da ona ostaje povrijeđena. Jednom kad on izvadi „luda si“  kartu, jedino što ona može je konstantno uvjeravati sebe i njega da nije luda te opravdavati svoje ponašanje.  Dakle, kada se ženu nazove „ludom“ a) njeni osjećaji se trivijaliziraju  b) ona se konstantno mora braniti i uvjeravati sebe i njega da nije luda.

Kroz konstantno minimaliziranje i i trivijaliziranje nečijih reakcija, mi činimo da se ta osoba osjeća neugodno u sebi, svom umu i tijelu i tjeramo je da preispituje vlastite osjećaje i ponašanja. Žena se na kraju pita: “Jesam li ja zaista sve to umislila? Jesam li ja zaista luda“. A ako nam on dovoljno puta ponovi da smo lude, naravno da ćemo se na kraju osjećati kao potpune luđakinje. No, čak i da jesmo luđakinje  s dijagnozom nije nikakva sramota biti bolesna. Ukoliko se utvrdi da osoba jest bolesna, treba joj se pružiti adekvatna pomoć. Ako joj partner samo zalijepi etiketu „luda“  i nastavi ignorirati njene emocije ili joj zalijepi etiketu „luda“  i ostavi je, to joj sigurno neće pomoći.

Nije ni čudo da su žene pasivno agresivne kad izražavaju ljutnju, tugu ili frustraciju. Nakon tolikih godina „gaslightinga“, žene se više ne mogu izražavati na način koji im je autentičan. To dovodi do toga da tolike žene ostaju u vezama u koje im ne odgovaraju, ostaju na poslovima koji im ne odgovaraju (jer „gaslighting“ vrše i šefovi, ne samo partneri u toplini doma) , ne slijede svoje snove i konačno odustaju od života koje bi htjele voditi. Ženi se tako prije svega oduzima pravo da se osjeća na određen način, uvjerava ju se da je njeno ponašanje krivo, da nema pravo na svoje emocije i da ne smije vjerovati svojim emocijama. Umjesto nje, on je taj koji donosi stav kako bi se ona trebala osjećati. I što se na kraju dogodi? Ona se zaista povuče i prestane, što od straha da ne ostane sama, što od straha da možda uistinu je luda. Ali drage žene, te emocije se negdje pohranjuju i one će kad-tad izaći van. Stoga, zapalite svoje emocionalne tepihe ispod kojih gurate svoja „neprikladna ponašanja“. To nisu „neprikladna“ ili „luda“ ponašanja, to su samo ljutnja  i tuga.




Autor:Iva Hanzen
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.