Zlatko Dalić iz Hercegovine hodočastio do svetišta Gospe Sinjske: ‘Uvijek imam krunicu u džepu’

Tisuće i tisuće hodočasnika iz zemlje i svijeta danas pristižu u svetište Gospe Sinjske. Među njima se našao i izbornik hrvatske reprezentacije Zlatko Dalić.

Dalić je u Sinj stigao pješke iz Livna, u društvu svoje obitelji i livanjskog gradonačelnika Darka Čondrića. Pješice su hodali sveukupno deset sati. Dalić je prisustvovao svetoj misi održanoj u 6 sati, a zatim je razgovarao sa sinjskim gvardijanom fra Marinkom Vukmanom i drugim fratrima.

Za bosanskohercegovačke medije istaknuo je kako je na putu iz Livna do Sinja susreo do sada najveći broj hodočasnika, a po izlasku iz samostana fotografirao se s brojnim hodočasnicima.

Čudesna ukazanja Gospe koja je odobrila Katolička crkva: Iza ovih deset stoji Vatikan

Lani je hodočastio u Međugorje

Podsjetimo, Dalić je prošle je godine propješačio 120 kilometara od rodnog Livna do Međugorja.

“Ranije su bila drugačija vremena, no ministrirao sam još kao dijete, rado sam išao na misu, majka me učila i usmjeravala ka vjeri. Cijeloga sam života vjernik, tako odgajam i svoju djecu. Svake nedjelje nastojim ići na euharistiju. Vjera mi daje snagu, uvijek imam krunicu u džepu i pomolim se prije utakmice. Zahvalim se Bogu na svakom danu, jer dao mi je snagu i vjeru, ali i prigodu da nešto u životu napravim. Meni i mojoj obitelji vjera je izuzetno bitna”, otkrio je Dalić jednom prilikom.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Zlatko Dalic (@daliczlatko)

‘Uzalud sve ako čovjek nema sreću u obitelji’

“Bog je svakodnevno prisutan u mojoj obitelji i životu. Gledajući globalno, promatra se profit, zarada, no takav je današnji svijet. Ljudske brige su zemaljske, i s njima se radi opstanka treba nositi. No kad se čovjek smiri i ostane sam pred nekom odlukom, tada se pozove na Božju pomoć”, rekao je Dalić, objašnjavajući i kako vjera pomaže nositi križ, tj. teške trenutke u životu.

“Svatko od nas, na ovaj ili onaj način, nosi svoj križ. Dođu teški trenutci u životu kada se čovjek ne smije predati, potonuti, pasti. S vjerom se čovjek kvalitetnije može vratiti na pravu putanju. Treba što dostojnije, čvršće i jače nositi križ i boriti se s njim. U situacijama koje izgledaju bezizlazno također se nađe rješenje, no treba vjerovati”, dodao je.

Ovi poznati Hrvati svoj su spas pronašli u vjeri: ‘Mi smo se hvalili da živimo Sodomu i Gomoru…’

“Mnogo sam dužan svojoj obitelji, jer me nije bilo sedam, osam godina tijekom rada u inozemstvu. Djeca su odrastala bez mene, oni su danas formirani ljudi. Moguće da sam im nedostajao kada je njima bilo najteže u pubertetu, no supruga je iznijela i usmjerila ih na pravi put. Uzalud sve ako čovjek nema sreću u obitelji. Zahvaljujem se obitelji što je izdržala mene i moj posao, i da smo ostali zajedno”, zaključio je.

Simona do 18. godine isprobala kokain i heroin, s Antom prošla pakao, a spasio ju je jedan fratar