Foto: Jurica Galoić/PIXSELL

ZDENKA KOVAČIČEK: ‘Upustila sam se u opasnu avanturu koja je dobro završila, a mogla je završiti i loše…’

Autor: Marina Tenžera

Pjevačica Zdenka Kovačiček svojom je karijerom sudbinski obilježila hrvatsku glazbenu kulturu. Njezine senzualne jazz i soul interpretacije, strastvene rock’n’roll pjesme i mjuzikli čine je jedinstvenom pojavom u povijesti domaće glazbe. Umjetnica koja je počela nastupati s međunarodnim zvijezdama od Billa Haleya, The Kinksa, INK Spotsa diljem Europe, nastavivši karijeru s najvećim domaćim džezerima od Boška Petrovića do Miljenka Prohaske, i danas nezaustavljivo nastavlja stvarati nove albume surađujući s najmlađim glazbenicima – reperima. Baš kao što džezeri sviraju do smrti ili da parafraziramo Keitha Richradsa koji je rekao da će svirati do svoje smrti, Zdenka Kovačiček svako desetljeće započinje novu glazbenu epohu u svom stvaralaštvu. Upravo promovira svoj novi album “Konstatacija jedne mačke”. 

U glazbu ste ušli sa samo trinaest godina, 1957., pjevali ste u duu Hani s Nadom Žitnik te ste odmah postigli uspjeh, čak ste snimile i film. Kako ste doživjeli slavu u ranim tinejdžerskim godinama?

Bile smo vrlo mlade kad se sve to zbilo, zapravo još u školskim klupama. Naravno da takav uspjeh nismo ni u snu očekivale, ali dogodio se. U to vrijeme naša glazbena scena bila je u povojima, slušala se strana glazba, San Remo i Radio Luxembourg. Mi smo slušale Radio Luxembourg i američku glazbu pa su naše prve pjesme bile prepjevi Everly Brothersa, Elvisa Presleya i nekih najpoznatijih sastava. Pjevale smo redovito na maturalnim zabavama u Glazbenom zavodu i na zagrebačkim plesnjacima kojih je bilo na svakom koraku.

Tako smo od dvije pjesme stvorile bogat repertoar koji bi se mogao svrstati u žanr rock’n’rolla. Sve je to bio mladenački zanos, iako smo već na početku karijere snimile 7-8 singl ploča, nastupale na festivalima, bile na velikoj turneji po Poljskoj, snimile film u kojem su nastupali najpopularniji pjevači bivše države i redovito gostovale u gotovo svakoj zabavnoj TV emisiji. Duo Hani je na poziv menadžera iz Austrije otišao pokušati započeti karijeru u Europi. Imale smo uspješnu turneju s Billom Haleyem po Njemačkoj i gostovale smo na koncertima s tada velikim europskim zvijezdama kao što je bio Peter Kraus, Lou van Bourgh, sestre Kessler itd. Kada se duo Hani raspao, svaka se udala i krenula svojim putem.

Nakon što se duo razišao, nastupali ste po Europi u raznim klubovima, gdje ste pjevali s mnogim poznatim glazbenicima – The Kinksima, INK Spotsima i drugima kada se razvio vaš raskošni talent za jazz, soul i blues. Kakva su vaša sjećanja na te blistave početke, a pogotovo suradnike?

Nakon što se duo Hani raspao, ja sam osnovala svoj bend The Marascinos i nastupala po elitnim klubovima Europe, skijaškim centrima, u show-programima, kao i američkim bazama širom Njemačke. Tu sam srela razne zvijezde koje su gostovale u tim programima. S Kinksima sam se družila u Švedskoj, nisam s njima nastupala, ali mi je bila velika čast upoznati sastav koji je obilježio glazbenu povijest kao i Beatlesi. U Bejrutu smo se družili s velikim Domenikom Modugnom.

Nakon povrataka s europske turneje, nastupali ste s našim najpoznatijim džezerom Boškom Petrovićem, Miljenkom Prohaskom i Damirom Dičićem. Na Opatijskom festivalu osvajate prvu nagradu, nakon čega nastavljate pobjednički niz nastupa na festivalima diljem bivše države. Godien 1976. osnovali ste sastav Zdenka express, a 1978. s Big bandom Igora Savina snimate album sa skladbama Gorana Bregovića, Kornelija Kovača, Vanje Lisaka… Što biste izdvojili iz za vas u umjetničkom smislu presudnih sedamdesetih godina?




Nakon povratka u Zagreb počele su moje suradnje s vrhunskim muzičarima i autorima tog vremena. Svi su mi nudili svoje pjesme, suradnje na koncertima jer sam, može se reći, tada jedina pjevala tu vrstu glazbe R&B, soul, blues, jazz-rock i imala zavidan repertoar. Izdvojila bih nastup na BOOM festivalu 1973. u Ljubljani uz Nirvanu, sastav s kojim sam otpjevala Klick Temu br. 1! (može se poslušati na Youtubeu), a koja se smatra antologijom hrvatske rock-glazbe. Festivali pod imenom BOOM održavali su se u svim većim gradovima bivše države i okupili su sve poznate rock-grupe i pjevače. Ondje je Bijelo dugme započelo karijeru pod imenom Jutro. Netko je očito htio prešutjeti taj veliki rock-festival koji su nazvali jugoslavenskim Woodstockom i u poznatom serijalu “Naši dani” nisu ga spomenuli ni jednim slovom. Croatia Records uskoro će reizdati dvostruki album “Boom 73. Ljubljana” jer je očito postao tražen na tržištu vinila kao raritet koji je obilježio povijest.

Na koliko ste turneja bili u bivšem SSSR-u?

Bila sam na 25 turneja po SSSR-u, a te godine sam imala tri turneje zaredom, znači 12 mjeseci. Ruska publika me jako dobro prihvatila jer sam im donijela repertoar toliko željenog, nepoznatog zapada. Punili smo velike dvorane, pa čak i stadione. Ipak mi je najdraža turneja kad sam mjesec dana svaki dan punila Kazalište muzičke komedije, kao naša Komedija, od 400 mjesta.




Što mislite o lošoj glazbi, kič-glazbi, turbofolku koji je doista degradacija svakog zvuka?

Za mene je uvijek postojala samo dobra i loša glazba. Kao što sam rekla, duo Hani je već 60-ih pjevao rock-repertoar, a sve dalje je bila moja nadogradnja. Otkrivala sam i učila od velikih vokala kao što su Aretha Franklin, Ella Fitzgerald… Tih godina Europu je preplavio soul, R&B, jazz-rock i sve me to jako zaintrigiralo. Osjetila sam da mi to leži, koji put sam pomislila – možda sam u prošlom životu bila Afroamerikanka!

U 70-ima ste snimili prvu pjesmu elektroničkog smjera kojom je Karl Lagerfeld prije nekoliko godina obilježio kraj revije, što se smatra najvažnijim trenutkom, dok je u pozadini svirala vaša glazba. Koliko vam je to značilo?

Bila sam ugodno iznenađena, oduševljena, značilo mi je puno. Za mene je Karl Lagerfeld najveći modni velikan svih vremena. On je svevremenski, moderan, a klasičan, inovativan, a nosiv, uglavnom, najveći. To je moj najveći uspjeh u karijeri. Iako je obilježio jednu modnu sezonu kuće Chanel, Lagerfelda više nema, ali je ostao zabilježen u povijesti i u mom životu. Poslije toga je kuća Chanel izdala album s glazbenim podlogama koje su pratile revije Karla Lagerfelda, u ograničenoj, ekskluzivnoj tiraži, i moja “Elektra” je na prvome mjestu, a na albumu je potpis Karla Lagerfelda.

Osamdesetih ste izdali dva albuma: “Frka” i na engleskom jeziku “Love is a game”. Kako su bili dočekani ti albumi?

Albumi su bili definitivno ispred vremena, nisu tada postigli uspjeh upravo zbog toga, ali su na festivalima u Los Angelesu i u Finskoj, kao i na Midemu (internacionalni sajam diskografije u Cannesu), dobili odlične kritike. Bili smo ispred vremena u stvaranju, ali nismo imali financijsku potporu diskografa niti želju da se albumi promoviraju ne samo u inozemstvu nego i kod nas. Sve sam financirala sama, oba albuma, kao i putovanja na inozemne festivale. Htjela sam probati, pa što bude. Ipak sam shvatila da iza pjevača mora stati diskografska kuća, naročito ako je album na hrvatskom jeziku. Čak i album na engleskom jeziku “Love is a game”, mogao je naći izdavača u inozemstvu uz veća vlastita sredstva koja nisam imala. Ipak mi je to jedan od dražih albuma. Ali, kako kažu, sve dođe na svoje… Austrijski diskograf PMG reizdao je moj prvi album iz 1978. i prodavao na vinilu po cijelom svijetu, iako je bio na hrvatskom jeziku. Otkrio ga je na nekom proputovanju i shvatio da je za ono vrijeme bio nevjerojatno moderan, ispred svog vremena i apsolutno vrijedan, čime smo pokazali da smo već tada bili na svjetskom nivou.

U vrijeme rata ste nastupali na Cro Music Hrvatska. Kakva su danas vaša sjećanja na to nesretno vrijeme kada je glazba dizala moral?

Bilo je to vrijeme ponosa i velike domoljubne euforije. Taj nas je osjećaj čuvao od straha! Gotovo svaki dan kretao je autobus na prve crte bojišnice, gdje smo održavali koncerte za branitelje. Ne samo u Hrvatskoj nego smo održali bezbroj koncerata izvan granica Hrvatske, u Austriji i Njemačkoj, kako bismo prikupili donacije. Pjesma “Moja domovina” ostat će simbol našeg doprinosa u toj borbi za slobodnu Hrvatsku. Bila sam u prvoj grupi pjevača koji su snimili pjesmu “Moja domovina” kao matricu. Bilo nas je šest u grupi, a poslije su na tu bazu snimili onih 150 pjevača, što se vidi na spotu. To znači da smo nas šest osnova pjesme “Moja domovina”. Mnogi su pjevali solo dionice, neki su čak zahtijevali da imaju solo dionicu, postavili uvjet… Meni to nije bilo važno, najdraži su mi bili koncerti za branitelje na terenu, stvarno smo dizali moral!

Bavili ste se i mjuziklima – od “Gričke vještice” pa do najpoznatijih uloga u mjuziklima o Janis Joplin i Elli Fitzgerald. Što su vam značili ti nastupi u čast tih velikih diva?

Od djetinjstva sam bila u kazalištu, tada Pionirskom kazalištu koje je sada Kazalište mladih, i htjela sam postati glumica. Ali život me odveo u glazbenom smjeru i na moju sreću, tijekom karijere uspjela sam spojiti svoje dvije ljubavi, kazalište i glazbu. To su moji sjajni projekti, zahvalna sam kazalištu Komedija na pruženoj prilici, bili su to vrlo uspješni mjuzikli. Moram spomenuti i suradnju s velikim Krešimirom Zidarićem u komediji “Obljetnica braka”, kao i suradnju s velikim Damirom Zlatarom Freyem u mjuziklu “Princeza na zrnu graha” u Trstu. Kazalište je ostalo moja velika ljubav.

Foto: Željko Hladika/PIXSELL

U novom tisućljeću nastupali ste na Dori, na Etnofestu Neum i HRF-u Vodice. Objavili ste album “Ja živim svoj san” za koji osvajate nagradu Porin za najbolji ženski vokal, a 2004. za Cantus objavljujete album “To be Zdenka”. Što nam možete reći o tom razdoblju svoje karijere?

U 60 godina karijere mnogo rada, albuma, festivala i nastupa, nije samo jedno razdoblje! To je 60 godina rada, razdoblje od 60 godina, 17 albuma, bezbroj nastupa, nebrojeno nagrada, nekoliko Dora, mnogo nominacija za Porin. Za mene je ipak najveća nagrada Porin za životno djelo 2021. godine. Ja ne razmišljam više o razdobljima od—do nego o sadašnjosti i budućnosti. Moj posljednji album moje je djelo koje sada slušam i promoviram, izdajem singlove i spotove. To me sada zaokuplja. Naš posljednji singl “Tvoje usne” u duetu sa Matijom Cvekom, upravo zauzima prvo mjesto na TOP.hr. Narodnog radija. Sve drugo je prošlost, zašto da o tome razmišljam?!

Kako je došlo do toga da pjevate Gorbačovu?

Do toga je došlo kad je Gorbačov u Primoštenu slavio rođendan i godišnjicu perestrojke (raspada SSSR-a), naime, ondje je imao sponzora koji mu je u svom hotelu to pripremio. Ja sam pjevala na intimnoj večeri (rođendanskoj), najljepše ruske balade kao uvod u večeru. Prisutni su bili svi tadašnji predsjednici europskih država, njegovi suvremenici. Meni je pripala čast da me sluša čovjek koji je promijenio povijest i za to dobio Nobelovu nagradu za mir!

Jedina ste kći i roditelji su vam sigurno poklanjali puno pažnje. Kakva su bila njihova očekivanja?

Moji roditelji su očekivali da završim fakultet koji sam upisala, željeli su da živim mirnim obiteljskim životom, a ja sam se upustila u opasnu avanturu koja je na njihovu radost dobro završila, a mogla je završiti i loše. Najsretniji su bili kada sam se vratila kući, kada su dobili unuku.

Opstali ste na vrhu desetljećima, čime se mogu pohvaliti rijetki glazbenici i pjevači. Koja je vaša formula uspjeha?

Nema tu formule. Ja sam s pet godina odlučila biti na sceni i to sam ostvarila. Talent, ljubav prema umjetnosti, marljivost, želja za učenjem i uspjeh ne može izostati. Istina, vodila me isključivo želja za stvaranjem, a manje želja za uspjehom. Sretna sam što sam opstala i što su neka djela nakon četrdeset godina došla na pravo mjesto. To znači da me vodio pravi instinkt. Ljubav prema glazbi, moja potreba, bez glazbe ne bih mogla živjeti, i iza mene će ostati vrijedna ostvarenja.

Naginje li vaša kći Tina glazbi poput vas?

Ona je novinarka, voli glazbu, ali njezin posao je s druge strane kamere i javnosti. Krasna, mlada, odgovorna i vrlo talentirana osoba. Moji roditelji zamišljali su mene u toj ulozi i ja sam sretna što je ona upravo takva.

Kanite li kao jedna od najboljih hrvatskih pjevačica u povijesti napisati biografiju?

Pišem, bilježim…, bit će, ali ne znam kada. Najbolje stvari se upravo događaju, a bit će ih još, znači za biografiju je još rano, možda krenem s memoarima u nastavcima, tko zna. Čudan i pun iznenađenja je taj moj život!

Autor:Marina Tenžera
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.