Tražio savjet od Hrvata i izazvao buru: ‘Vjeruj mi, ja sam to napravio i požalio’

Na hrvatskom Redditu, popularnoj društvenoj mreži, često se zna naletjeti na kakav dobar savjet, trik ili pak tužnu ispovijest. Upravo jedna takva objava je nedavno osvanula na Redditu. Jedan se Hrvat, koji je preselio u Irsku, pita ima li smisla vratiti se u Lijepu našu. Ističe kako ga emocije vežu za Hrvatsku, ali nije siguran je li to pametan potez. Ovako je počeo:

“Nadam se da će bar neko naići na ovaj post. Napustio sam Hrvatsku prije skoro 2 godine. Logično otišao sam za boljim životom jer znamo svi kakvo je mizerno stanje u Hrvatskoj. S 25 godina otišao, stan imam iza sebe, imao sam redovan posao gdje bi mjesečno uspio uštedit pišljivih 200 kuna koji kroz godinu mi nisu ni dovoljni bili da si uspijem pokrit cijeli godišnji. Dobio ponudu da odletim za Irsku i stabiliziram se (i jesam).

Došao u Irsku logično uvijek misliš da će te gledat kao zadnjeg otpada i stranca, no međutim drago mi je da sam se prevario. Irci prema ostatku Europljana su jako gostoljubivi, žele pomoći a i družit se. Velike sam sreće bio da sam našao čist okej posao (s obzirom da znam gdje sve ljudi mogu radit). Redovno svaki mjesec pošaljem za roditelje novce, uspio sam vidjet dosta Europe od kad sam u Irskoj i ono najbitnije, uspio sam si uštedit novaca.”

Srpkinja tražila savjet od Hrvata i izazvala buru: ‘Ubija me nostalgija, želim se vratiti u Slavoniju’

Fali mu domovina…

Potom je počeo otkrivati što ga muči i zašto mu fali Hrvatska…

“No nemam problem sa tim, čak sam si društvo pronašao. Da ljudi koji čitaju ovo i misle da živim lijep život, stvarno nisam, nemam nikakve zanimacije osim teretane i radim samo, ali živim čist okej. Zadnjih par mjeseci me je baš počelo vući za tim da odem doma, fali mi ustat se ujutro za vikend i otic u prvi kafić i naručit kavu s hladnim i pojest pošten burek iz pekare do, prošetat gradom znajući da kiša ne pada 24/7 kao sta ovdje pada, jer koliko god ja prijatelja ovdje imao, ne može se ništa radit zbog kiše osim izlazit, a izlaziti van u Irskoj je džekpot za bankoritrat.

Prijatelji i obitelj mi fale najviše od svega kao i klinci od braće i sestara. I onda nažalost dođem u stanje di krenem pričat preko poziva grupno sa prijateljima i obitelji i skužim da nisam 100% siguran jel se pametno doma vratiti ili ne. Svaki put kad se čujemo iste su priče. Novaca se jednostavno nema, ljudi su itekako depresivni i nezadovoljni, jer nažalost prijatelj kojem je firma bila u pogonu 6 godina, bio je prisiljen zatvorit jer nije bilo posla, svima jako loše ide. Imam šaroliko društvo ljudi u Hrvatskoj sa kojima se družim i koji rade poslove gdje zarađuju minimalac do kirurga i inžinjera koji su napustili državu jer jednostavno, ne može se živit ugodan život.”

Srce ga vuče obitelji

Iako zapravo živi ugodnim životom, srce ga vuče obitelji, prijateljima i domovini. Pa se pita:

“Nadam se stvarno da će mi neko uspjet odgovorit na jedno od mojih pitanja i pokazat mi to svjetlo na kraju tunela jer sam nažalost došao u to stanje gdje su mi prepisani antidepresivi već zadnjih par mjeseci (nijedan nisam uzeo) jer život mi se gubi u radu i štednji novaca, a osigurat se u današnje vrijeme nemoguće. Iz vaše perspektive (ukoliko živite u Hrvatskoj) jel’ bi preporučili svom prijatelju/bratu/sestri da se vrati doma ukoliko znate da je financijski donekle stabilan a psihički nažalost baš i ne? Koji su vaši savjeti za mene jer većina ljudi koje sam pitao za savjet su mi rekli da mi je bolje vani jer se i oni nažalost planiraju selit trbuhom za kruhom”.

Bilo je savjeta, ali i šala

Komentari su se ubrzo počeli skupljati: Neki preporučuju povratak u domovinu, drugi se šale i sprdaju, a neki daju savjete iz prve ruke.

“Gle ovdje u Hrvatskoj standard je zbilja jako loš….ali ako ti fali djedovina, prijatelji i obitelj uvijek se možeš vratit bar preko godišnjeg ako ništa, razumljivo i potpuno normalno je da ti fali društvo kod kuće.”

“Ako imaš mogućnost remote worka, dođi odmorit misec, dva, tri, pa vidi. Većinom firme vanka koje nude remote work, imaju i pozitivan stav prema rješavanju mentalnog zdravlja. Objasni da se želiš odmorit malo i da ti fali dom.”

“Dođi, dođi i ponesi ušteđevinu jer ubrzo trebamo iskeširati Todorića.”

Nemoj baciti dvije godine u vjetar

“Prva stvar, nemoj baciti dvije godine u vjetar zbog toga sto te peru emocije. To je normalno. Drugo, dođi na GO u HR na koji tjedan, i nećeš se htjet tako brzo vratiti.

Ja sam također vani i svaki put kad dođem na GO se želim sto prije vratiti. S razlogom si otišao. Koliko bi se naputovao da si ostao?!”

“Sine moj vrati se ti, nije u šoldima sve.”

“Bolje ti je vani, vjeruj mi, ja sam se vratio i požalio.”

“Ja sam u sličnoj situaciji kao ti, živim izvan HR već 4 godine i imam sasvim solidan posao/primanja. Dapače nisam solo, cura je sa mnom od početka tako da nisam usamljen i 5 dana tjedno sam okružen kolegama s kojima se dobro slažem. Ali natrag na tvoje pitanje. Nas je isto lovio osjećaj svako malo do prije 2 godine da odemo u HR jer su to naši ljudi, znamo mentalitet i svi prijatelji žive pretežito u ZG-u. Ali onda se sjetimo kakva je situacija vezano uz zdravstvo, plaće itd itd. Ono sto je nama najviše pomoglo, odeš u HR na par dana naći se s obitelji i prijateljima, otići u par omiljenih mjesta koja ti fale i za par dana se u potpunosti sjetiš zašto si otišao. Pa ako imaš mogućnost si priuštiti povratni let svakih par mjeseci na par dana u HR, to bi bio moj savjet.”

“Dođi brate, vrati se. Čekamo te sa riječima “Ako nećeš ti, ima tko hoće”!”