Foto: Boris Kovacev / CROPIX/Ilustracija

Hrvat podijelio najjezivije iskustvo u svom životu: ‘Bilo je 4 ujutro i išao sam s koncerta’

Autor: F.F

Na hrvatskom Redditu, popularnoj društvenoj mreži, često se zna naletjeti na kakav dobar savjet, trik, tužnu ispovijest ili komentar o hrvatskoj realnosti. Sada je jedan Hrvat započeo poprilično tešku temu: U kojem trenutku u životu ste skoro poginuli, ali na svu sreću niste? Komentara i odgovora je bilo iznimno puno, a mi smo se potrudili izdvojiti najzanimljivije priče.

Velik broj ljudi imao je ‘susret sa smrti’ u prometu. Bilo je onih koji nisu svojom krivicom gledali smrti u lice, ali i onih koji su zbog opuštene vožnje jedva ostali živi, bilo da su u automobilu, na motoru ili nešto treće.

“1991. tamo negdje u rano proljeće tijekom povratka kući od prijatelja imao sam tešku prometnu. Autu koji nam je dolazio u susret ispala je prikolica sa tračnom pilom, udarila u naš auto a nas dva smo završili u stablu. Pokrili me plahtom ali su se, srećom, malo zeznuli. To je bilo prvi put. Kako je uskoro počeo rat toga je bilo koliko god hoćeš”, komentirao je jedan Hrvat.

Foto: Damir Krajac / CROPIX

Razne su priče

“Uff bilo je toga dosta, pogotovo kada sam počeo voziti motore. Jednom u 4 ujutro pri povratku s koncerta mi se spustila nogara u vožnji te nisam mogao ući u okuku. Tako da, prednji kotač je udario u bankinu i katapultirao mene i motor po meni na rasvjetni stup. Od zaštitne opreme imao sam Reebok tenisice, šorc i majicu kratkih rukava. Da ne nabrajam kolekciju povreda samo ću reći da su mi doktori rekli da u 40 godina rada nisu vidjeli da netko preživi takvu nesreću kamo li da ga puste doma bez trajnih posljedica nakon 10-11 dana. Unutarnja krvarenja (mozak i pluća) i hematomi su mi nestali doslovno preko noći, svi lomovi kostiju su ostali u mjestu i nije ih se trebao sanirati te jedina operacija koju sam imao je bila estetska na licu. Čudan je osjećaj kad dugotrajno neokrznut preživiš nešto što nisi trebao a za par dana čuješ da se netko nezgodno kliznuo, udario glavom i podlegao”, opisao je drugi Hrvat.

“Nepregledan zavoj, prijatelj i ja se vraćamo s puta, noć, ljeto, iza zavoja autobus u našoj traci, skroz. Sreća pa je bilo autobusno stajalište sa strane, naglo kočenje i skretanje na stajalište. Nove i dobre gume su nas spasili. Okrenuli se i za njim, zaustavili ga nakon 2 km, vozač mrtav pijan, ne može pričati, unutra pun bus, onaj od 65 mjesta… Poslali snimak na mail firmi, lik dobio otkaz odmah”, opisao je jedan korisnik Reddita.

Bilo je onih koji nisu ni sjeli u automobil, a koji je na kraju završio tragično.

Hrvat otkrio kako je prevario šefa: ‘Mrzite me, ali ja sam dobio što sam tražio’




Izbjegli za dlaku

“Bio vani, sreo frendove, jedan zvao da nazdravimo jer je kupio auto. 5-6-7-x vodki poslije idu se oni provozat, kažu “ajde s nama”, rekoh “ma de kud ćete takvi naroljani, stoko nespašena”, ali se nisu dali. Zdrobili su se s 200+ pod kamion, nitko nije preživio”, ispričao je.

Potom su se javili oni koji su svoje mladenačke godine proživjeli za vrijeme rata.




“Ratno vrijeme. Mi se klinci igrali u nekom dvorištu. Odjednom se začulo tutnjanje i zvuk pada granate. Čujem kako mi pokraj uha nešto fijuče, okrenem glavu i vidim rupe u plastičnoj ceradi. Ugl, hrpetina gelera je bila svuda oko nas jer je granata pala u obližnje polje. Pojma nemam kako nitko od nas nije imao ni ogrebotinu. Ne znam tko nas je čuvao, ali hvala tko god da je”, ispričao je jedan Hrvat s Reddita.

Foto: Unsplash/Ilustracija

Potresne priče

Neki su jedva izvukli živu glavu dok su bili – bebe. Potresnu priču ispričao je Hrvat koji je sa svega 11 mjeseci zamalo podlegao strašnim ozljedama:

“Bio sam star 11 mjeseci. Tata me držao na rukama kad je nešto eksplodiralo pored roštilja. Opekline najgoreg stupnja, 70% tijela opečeno, komad kože veličine 2 dlana mi otpao. 3 tjedna proveo u komi, tada nebrojeno operacija, ali sam se nekako izvukao. Mogu misliti kako je mami bilo ja u jednoj bolnici kao prvorođeni, a tata u drugoj. Sad imam 33, imam ženu kojoj ne smeta, a ne mogu vam opisati koliko ne volim svoje ožiljke. Kroz školu je bilo najteže jer djeca ne razumiju, ali sve to čovjeka ojača.”

“Sa jedno 8 godina smo za neku metalnu sipku zavezali omču i pokušavali se kao njihat na njoj (znaš onak visit se ko Tarzan) Kad je bio moj red, nekako sam uspjela stavit tu omču oko vrata i “objesit se”. I stvarno se jesam objesila i visila sam tako, i udarila sam glavom u pečenjaru koja je bila iza i izgubila svijest. Srećom uspjeli su me oslobodit na vrijeme, živa sam i dan danas eto”, otkrila je jedna Hrvatica kako je ponekad opasno i igrati se.

Autor:F.F
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.