UMRLA JE HRVATSKA VELIKANKA! Ministrica tuguje, obitelji uputila riječi utjehe: ‘Ostat će trajna uspomena na njezin vedar, dobri duh i ljudsku toplinu’

U ponedjeljak 13. ožujka u Zagrebu je u 90. godini života umrla Marija Ujević-Galetović, istaknuta hrvatska kiparica.  Bila je redovita članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i autorica svima poznatih kipova Antuna Gustava Matoša, Miroslava Krleže i Augusta Šenoe. Svoje je znanje i talent usavršavala i u inozemstvu u priznatim kiparskim školama. Prvo Marijino djelo bio je portret brata u glini, a napravila ga je već s 12 godina. U to je doba njezin dar otkrila kiparica Mila Vod koja je dalje usmjerila na kiparstvo.

Profesionalni počeci joj nisu bili laki jer nije imala novca pa je bila primorana izrađivati emajlirane pepeljare na bakru. Kasnije se uključila u natječaje pa na Kozari izradila Augusta Cesara i Seljačku bunu što joj je donijelo prihode s kojima je mogla osigurati pristojan život. Izradila je spomenike Augustu Šenoi u Zagrebu, Miroslavu Krleži u Opatiji, Frani Petriću na otoku Cresu i Jakovu Gotovcu u Osoru. Poznata je i njezina skulptura Trkač u Zagrebu te spomenici Steriji Popoviću u Novom Sadu i Donu Boscu u malom mjestu Žepče. U kapeli kripte požeške katedrale stoji njezin spomenik papi Ivanu Pavlu II., a u dvorištu dvora Kaptola 7 gdje je stanovao Juraj Križanić stoji i njegov spomenik.

Autorica je i mnogih izvedenih radova unutar arhitektonskih sredina i na otvorenom u Virovitici, Mariji Bistrici, Cresu, Sinju, Rijeci, Osijeku, Labinu te Bihaću i Novom Sadu u Bosni i Hercegovini. Jedno od najvažnijih djela svakako je skulptura u zagrebačkoj crkvi Svetog Pavla. Osim u Hrvatskoj i susjednim državama, njene se skulpture mogu pronaći i u Beču, Moskvi i New Yorku.

Od Marije Ujević oprostila se i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek koja je obitelji uputila riječi sućuti.

“Tijekom desetljeća plodnoga rada, njezina jedinstvena, duhovita i intelektualna kiparska kreativnost obogaćivala je nacionalnu kulturu kiparskim remek-djelima, ujedno spomenicima hrvatskim i svjetskim velikanima. Od svetog Ivana Pavla i svetog Ivana Bosca, Jurja Križanića i Frane Petrića do Ivane Brlić Mažuranić, Augusta Šenoe, Miroslava Krleže, Vlaha Paljetka, Jakova Gotovca i mnogih drugih, Marija Ujević Galetović znalački je portretirala sublimirajući lik i djelo u originalni umjetnički koncept, karakternu crtu koja je svaki lik činila prepoznatljivim.

Mnoge njezine skulpture oplemenile su urbane prostore od njezina rodnoga Zagreba do omiljene Silbe, od Virovitice, Vrsara, Marije Bistrice, Sinja, Cresa, Rijeke, Osijeka, Labina do Visokog, Bihaća, i Novog Sada. Sloboda izbora, sloboda umjetnosti, njezin je životni kredo koji se najbolje zrcalio u jednoj od njezinih najpoznatijih skulptura, onoj „Trkača“ na Savskom nasipu.

U idiličnom ambijentu Silbe, njezin park skulptura kojeg je sama osmislila i uredila, ostat će jedinstveni memento njezinom bogatom i vrijednom opusu, a u pamćenju njezinih studenata koje je tijekom dugogodišnjeg rada na Akademiji likovnih umjetnosti odgajala kao vlastitu djecu, ostat će trajna uspomena na njezin vedar, dobri duh i ljudsku toplinu. Njezinim odlaskom, hrvatska umjetnička scena izgubila je sjajnu umjetnicu antologijskih djela i omiljenu profesoricu”, stoji u njezinoj priopćenju.