
Djevojka potrošila tisuće eura na terapeute pa ‘ugrabila’ tajkuna: ‘Ovo je pravilo broj jedan’
Nakon nekoliko mjeseci prikupljanja dobrovoljnih financijskih doprinosa, Ferdinand Perinović, koristeći prikupljena sredstva, financirao je izgradnju dostojanstvenog spomenika za Klaru Sutlović, poznatu kao Gracijela, koja je preminula u Zadru na Valentinovo 2005. godine, prije otprilike 18 godina, piše Kalelargainfo.
Tijekom cijelog svog života, Gracijela je živjela u izolaciji i preziru svojih sugrađana. U svojoj mladosti, unatoč svojoj ljepoti, preživljavala je baveći se najstarijim zanatom na svijetu. Nakon što ju je nekoga gurnuo s gradskih bedema, pretrpjela je teške tjelesne ozljede i lomove od kojih se jedva oporavila, piše spomenuti portal.
Ostatak svog života provela je suočavajući se s bolovima, šepajući uz pomoć štapa, i pokušavajući preživjeti prosjačeći ili obavljajući čišćenje za one koji su je angažirali. Njezin život bio je obilježen teškim životnim uvjetima.
Gracijela je navodno živjela teškim životom, na najbolji način koji je znala i umjela, a preminula je 14. veljače 2005. godine, na sam Dan zaljubljenih. Na neki čudan način, njen sprovod okupio je čitav grad, te su nakon njenog odlaska počele kružiti riječi poput “naša”, “legendarna”, “duša grada” i slične epitete, piše Kalelargainfo.
Od njezine smrti prošlo je punih 18 godina, a Gracijela nije dobila niti pristojan grobni spomenik. Srećom, Ferdinand Perinović je odlučio to promijeniti i pozvao Zadrane na zajedničku akciju. Prikupljena su sredstva i napravljen je dostojanstven grobni spomenik, iako s velikim zakašnjenjem.
Naime, 2014. se u Zadru pojavila zanimljiva inicijativa, potekla iz starog gradskog kvarta Varoši: da se u čast Gracijele Ulica Stomorica svakoga 14. veljače preimenuje u Ulicu Klare Gracijele Sutlović.
“Naša je Gracijela bila čista duša, bila je poštena i prostodušna, nikome nije zla učinila. Život je nije mazio, ali ništa to nije iskvarilo njenu čistu dušu. Ovih dana dok prikupljam potpise, mnogi se Zadrani sjete naše Gracijele. I svi rado daju svoj potpis za nju. Uvijek će ostati naša Gracijela”, jednom su prilikom govori Zadrani za Slobodnu o Gracijeli.
“Sjećam se kad je Gracijela prvi put “pukla“. Bila je pretpremijera filma H 8 u kinu Pobjeda. Trebala bi to biti 1958. ili 1959. godina. Bilo je puno kino, očekivao se početak tada poznatog filma Nikole Tanhofera… Odjednom, Gracijela se popela na binu ispred filmskog platna. Smijala se na sav glas i počela je plesati, dizati visoko noge u zrak. Plesala je kan-kan, i čitavo kino je pljeskalo, svi su se smijali na sav glas, dok je Gracijela plesala. Sve više i više…
Sjećam se, bila je prava, istinska ljepotica, prekrasna, a plesala je kan-kan pred prepunim kinom. Tada sam je prvi put vidio takvu, iako sam je poznavao puno prije. Bilo je siromaštvo, teško se živjelo, ona je ostala prvo bez bake, pa majke, nije imala nikoga svoga. Kad su je nekoliko godina kasnije doveli u vojarnu na mjestu današnje Pomorske škole da kaže čije je dijete koje je rodila, pokazivala je od jednog do drugog vojnika i govorila: njegovo, njegovo, njegovo. Nikada nikoga nije optužila za bilo što, prihvaćala je sve što joj je takav život donosio”, pričali su njeni sugrađani.
Djevojka potrošila tisuće eura na terapeute pa ‘ugrabila’ tajkuna: ‘Ovo je pravilo broj jedan’
Veliki gaf voditeljice na BBC-ju: Usred javljanja uživo pokazala srednjak, zatim se promptno ispričala
‘Otimačica’ se uništila, brojni joj zamjeraju filere i filtere: ‘Draga Gabriela, šta učini od sebe…’
Tragedija ovila svijet u crno, obitelj slavnog glumca u očaju: ‘Viđat ću te u snovima’