U Samoboru danima viđaju slatku, ali potencijalno opasnu životinju: Dolazi u park, ne boji se ljudi

Posljednjih godina svjedoci smo brojnih susreta s divljim životinjama u urbanim područjima. Lisice i divlje svinje sve su češći gosti gradova, ponegdje su viđeni i čagljevi, a ne manjka ni bližih susreta s medvjedima.

Ovih dana vrlo blizu samog centra grada Samobora građani viđaju lisicu, a neki navode kako je riječ o paru. Lisicu su uočili vlasnici pasa koji su je sreli u šetnji sa svojim kućnim ljubimcima, ali i građani koji hrane ulične mačke, za koje sada strahuju.

Bliski susreti s lisicom u Samoboru

Naime, neki navode kako lisica djeluje neobično pitomo, bez pretjeranog straha od ljudi, zbog čega su posumnjali da bi mogla imati bjesnoću.

Proročanstvo drma Izraelom: Lisica viđena uz zid brda hrama, govori se o kraju vremena

Jedan Samoborac uspio je snimiti lisicu u noći s utorka na srijedu. Bila je u dječjem parku, a onda nastavila istraživati područje oko zgrada koje okružuju dječji park. On nam, pak, ističe jedan drugi problem zbog kojeg vjeruje da se lisica zadržala u kvartu.

Problemi sa miješanim otpadom

Naime, građani ovog grada odnedavno svoj miješani otpad mogu baciti u kontejner samo uz ključ ili karticu, a svako bacanje se naplaćuje, zbog čega se otpad počeo pojavljivati u uličnim kantama, uz kontejnere i po zelenim površinama. Kako nam ističe sugovornik, neki građani pokušavaju na taj način izbjeći dodatne troškove, ali ne razmišljaju što će sve taj otpad privući. “Nakotit će nam se štakori, ima hrpetina mačaka, to bi mogao biti raj za kojekakve boleštine”, ističe nam drugi sugovornik.

Osim toga, Samoborci navode kako lisice nerijetko viđaju po okolnim naseljima. Šuljaju se po noći oko kuća, zbog čega su posebno na oprezu oni koji drže kokoši, zečeve i slične životinje.

Inače, nedavno je na isto područje u Samoboru dolutala i srna. Građani su tada informirali nadležne službe te je ista ubrzo zbrinuta i puštena u prirodu.

Koliko je strah od bjesnoće opravdan?

Ravnatelj Zoološkog vrta Grada Zagreba, Damir Skok,  još je prije dvije godine komentirajući pojavu divljih svinja i lisica u našoj metropoli istaknuo kako Zagrepčani mogu biti sretni što je njihov grad bogat biološkom raznolikošću, a isto bi se moglo reći i za Samobor.

Ipak, građane brine kada im divlje životinje praktički dođu do kućnog praga, ponajviše u strahu od bjesnoće, no brige ne bi trebalo biti. Naime, Skok je još ranije istaknuo kako je Hrvatska zemlja službeno slobodna od bjesnoće. Iskorjenjivanje te bolesti, koja je razrjeđivala populaciju lisica i čagljeva, jedan je od razloga zašto njihova populacija buja. S druge strane, te životinje u Hrvatskoj imaju dosta hrane pa njihov broj raste.

“Sama pandemija novog koronavirusa nema većeg utjecaja na pojavu divljih životinja u gradovima. Tijekom zaključavanja (“lockdowna”) u Zagrebu je početkom prošle godine bilo manje prometa pa su se tada neke divlje životinje mogle češće vidjeti na gradskim prometnicama, no nakon što se grad vratio u svoj uobičajeni ritam, životinje su se tome prilagodile”,  istaknuo je Skok ranije za medije i dodao kako s divljim životinjama dijelimo stanište, stoga trebamo pronaći način za kvalitetan suživot. “Svaka od tih životinja ima svoje važno mjesto u prirodi i na nama je da ih štitimo”, poručio je Skok.

(VIDEO) U dom ove obitelji svaki dan dolazi lisica! Voli njihove mačke, sama si uzima hranu iz hladnjaka i gleda televiziju

Prije nekoliko godina pokrenuta je i kampanja ‘Divlji život grada, u suživotu s divljim životinjama’ kojom se željelo educirati građane o važnosti mirne koegzistencije s divljim životinjama, ali i upozoriti da ne pripitomljavaju divlje životinje. Kampanju su tada osmislili Sklonište za nezbrinute životinje grada Zagreba Dumovec i udruga Prijatelji životinja.

Što učiniti kada uočimo lisicu?

Iako su i Samoborci posumnjali kako bi lisica koju su vidjeli mogla imati bjesnoću, upravo jer se kao jedan od prvih znakova često navodio izostanak straha od ljudi, kako su se vremena promijenila i njihov izostanak straha u sebi nosi potpuno drugi razlog.

“Kada netko vidi lisicu, ne treba odmah pomisliti na bjesnoću. Lisice većinom nisu opasne za čovjeka, a u naselja dolaze jer su znatiželjne ili gladne. Ne mogu se prikriti jednako dobro kao kune ili lasice jer su veće, a i ne skrivaju se previše od ljudi, pogotovo ako su mlade”, pojasnio je ranije predsjednik udruge Prijatelji životinja Luka Oman. Budući da se životinje u gradovima zadržavaju najviše zbog hrane, Oman je građanima savjetovao da ne hrane životinje.

Građani se za zbrinjavanje divljih životinja mogu obratiti sklonište Dumovec za područje Zagrebu, a među interventnim su službama Centar za hitne slučajeve 112 i Centar za zbrinjavanje divljih životinja.

Bolest od koje još zaziremo: Ljudi imaju neopravdan strah, ali stručnjaci kažu da se ne treba bojati

Iskorjenjivanje bjesnoće

Posljednji slučaj bjesnoće kod divljači u Hrvatskoj zabilježen je 2014. godine, kada je zarazu prenosila crvena lisica, a od 2015. nije bilo slučajeva bjesnoće ni među divljim ni među domaćim životinjama.

Posljednji slučaj bjesnoće kod ljudi u Hrvatskoj zabilježen je 1964. godine. Nakon toga poznata su još dva slučaja bjesnoće kod ljudi, jedan 1989. i drugi 1996. godine. Oba su zaražena na području Bosne i Hercegovine.

Hrvatska je zabilježila tri velika vala silvatične bjesnoće, odnosno bjesnoće koje prenose divlje životinje: (1977., 1981. i 1983.). Nakon njih cijela Hrvatska je proglašena područjem zahvaćenim silvatičnom bjesnoćom, s iznimkom nekih obalnih dijelova i otoka.

Situacija se počela mijenjati provedbom programa oralnog cijepljenja lisica. Prva kampanja započela je 1991. i trajala je do 1995. godine, kada je prekinuta zbog ratnih djelovanja na dijelu teritorija zemlje.

Druga kampanja održana je 1998. godine, ali je obuhvatila samo Grad Zagreb i područje Zagrebačke županije.

Treća i konačno učinkovita akcija započela je u jesen 2010. s jesenskom akcijom postavljanja mamca, a od 2011. akcije postavljanja mamaca provode se svako proljeće i jesen.