Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

U BUŽANOVOJ OSVANULA PJESMA O BANDIĆU: ‘Ranom zorom vrpce bi rezao’

Autor: Tea Šojat

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić živio je neumorno do zadnjeg daha, onako kako je uvijek i govorio da će živeti. Penziju nije dočekao.

Preminuo je 28. veljače u ranojutarnjim satima, nakon što je dan proveo u društvu prijateljia i liječnika koji su ga u utorak 02. ožujka trebali operiati u zagrebačkoj bolnici Svetu Duh.

Pripremo im je Milan fileke kako im je obećao, koje je i sam jako volio, a dva dana prije bio je u društvu Lepe Brene na večeri u jednom restoranu, kako je potvrdila sama Lepa Brena. Nažaslot, lijepo nedjeljno druženje prekinuto je naglo kad je Milanu pozlilo, zbog čega se srušio, a usprkos brzoj reakciji prijatelja liječnika, preminuo je u bolnici.

Reakcije na njegovu smrt su razne – neki se vesele, ne pokazujući niti trunku samilosti prema čovjeku koji je preminuo, dok mnogi tuguju prisjećajući se, poput Tereze Kesovije, koliko im je za života pomogao.

Jedan od onih kojima je zagrebački gradonačelnik silno prirastao srcu bio je i Franjo Mazal koji je na ulaznim vratima zgrade u Bužanovoj ulici u kojoj je živio Bandić ostavio dirljivu pjesmu.

Pjesmu pod naslovom “Veliki Milan” prenosimo u cijelosti:

“Po nekome ime Milan je dobio
U zemlji kamena on se rodio
Od malena radu se dao
Samo radom dobre navike stekao
Raditi i raditi samo je želio
Dobrim radom život ga vodio
Želja prava u Zagreb ga vodila
Brzo mu se želja ispunila
Volio je život, volio je ljude
Činio je da drugima dobro bude
Samom vrhu on je težio
Prvim u gradu biti on je želio
Više puta to je ostvario
Pa više nije ni brojio
Drugima je sebe darivao
Mnogo toga sagraditi je dao
Škole mnoge, vrtiće i stanove
Za čim je grad imao potrebe
Ranom zorom vrpce bi rezao
Sve to svom bi gradu poklanjao
Zbog ljudi što ih je volio
Na sebe nije puno mislio
Zbog ljubavi sve to je činio
Ljubav koju je darivao gradu
Davala mu je uvijek novu nadu
Nije bio orač, da bi se okretao
Samo je uporno naprijed išao
Iz tunela uvijek svjetlo bi vidio
Uporan u svemu je bio
Tako je Milan volio svoj grad
Neki su osude njemu dali
Neki do neba ga dizali
On je bio u zlatnoj sredini
Kao grad obasjan na mjesečini
Ranom zorom on je ustajao
Ranom zorom sve je obavljao
Mnoga djela što je učinio
Malo zahvala za to je dobio
Bar da vrijeme može malo stati
Da mu ono može zahvalu dati
Kada vrijeme prođe tada
Recimo mu hvala za vođenje grada”




Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.